Pet glavnih razloga zašto gubimo prirodu

Zeleni kutak 08. dec 202217:51 9 komentara
Shutterstock

Ove nedelje, svetski lideri su se okupili u Montrealu kako bi postigli globalni sporazum o zaustavljanju i preokretanju gubitka prirode. Konferencija Ujedinjenih nacija o biodiverzitetu (COP15) dolazi u vreme kada se način života na Zemlji dramatično menja. Ljudska aktivnost gura ogroman broj vrsti biljaka i životinja ka izumiranju, a s druge strane više od polovine svetskog Bruto društvenog proizvoda (BDP) zavisi diektono od prirode.

Pred vama je pet najvećih pokretača gubitka prirode, identifikovanih u nedavnom Izveštaju o globalnoj proceni međuvladine platforme za nauku i politiku o biodiverzitetu i uslugama ekosistema (IPBES), koje prenosi UNEP, program Ujedinjenih nacija za životnu sredinu.

Drveće posečeno u šumi

Šume se seku, a zemljište dobija druge namene, uglavnom poljoprivredne. Najveći pokretač gubitka biodiverziteta je način na koji ljudi koriste kopno i more. Ovo uključuje konverziju zemljišnih pokrivača kao što su šume, močvare i druga prirodna staništa za poljoprivrednu i urbanu upotrebu.

Od 1990. godine, oko 420 miliona hektara šume izgubljeno je pretvaranjem u druge namene. Ekspanzija poljoprivrede i dalje je glavni pokretač krčenja šuma, degradacije šuma i gubitka biodiverziteta šuma.

drva
MUP Srbije

Globalni sistem ishrane je primarni pokretač gubitka biodiverziteta, pri čemu je samo poljoprivreda pretnja za više od 85 odsto od 28.000 vrsta koje su u opasnosti od izumiranja.

Sakupljanje materijala kao što su minerali sa dna okeana i izgradnja gradova takođe utiču na prirodno okruženje i biodiverzitet.

Preispitivanje načina na koji ljudi rastu i konzumiraju hranu jedan je od načina da se smanji pritisak na ekosisteme. Degradirano i napušteno poljoprivredno zemljište može biti idealno za obnovu, što može podržati zaštitu i obnavljanje kritičnih ekosistema kao što su šume, tresetišta i močvare.

Klimatske promene

Od 1980. godine, emisije gasova staklene bašte su se udvostručile, podižući prosečne globalne temperature za najmanje 0,7 stepeni Celzijusa. Globalno zagrevanje već utiče na vrste i ekosisteme širom sveta, posebno na najugroženije ekosisteme kao što su koralni grebeni, planine i polarni ekosistemi. Postoje indicije da povećanje temperature izazvano klimatskim promenama može ugroziti čak jednu od šest vrsta na globalnom nivou.

Ekosistemi kao što su šume, tresetišta i močvare predstavljaju globalno značajna skladišta ugljenika. Njihova konzervacija, restauracija i održivost su od ključne važnosti za postizanje ciljeva Pariskog sporazuma o klimi. Radom sa prirodom, emisije se mogu smanjiti za do 11,7 gigatona ekvivalenta ugljen-dioksida godišnje do 2030. godine, što je preko 40 odsto onoga što je potrebno za ograničavanje globalnog zagrevanja.

Zagađenje

Zagađenje, uključujući hemikalije i otpad, glavni je pokretač promene biodiverziteta i ekosistema sa posebno razornim direktnim efektima na slatkovodna i morska staništa. Populacije biljaka i insekata se smanjuju kao rezultat uporne upotrebe veoma opasnih, neselektivnih insekticida.

Shutterstock

Zagađenje mora plastikom se desetostruko povećalo od 1980. godine, pogađajući najmanje 267 životinjskih vrsta, uključujući 86 odsto morskih kornjača, 44 odsto morskih ptica i 43 odsto morskih sisara. Zagađenje vazduha i zemljišta takođe je u porastu.

Na globalnom nivou, taloženje azota u atmosferi predstavlja jednu od najozbiljnijih pretnji globalnom biodiverzitetu. Kada se azot taloži na kopnenim ekosistemima, može doći do niza efekata, koji često rezultiraju smanjenjem ukupnog biodiverziteta.

Smanjenje zagađenja vazduha i vode i bezbedno upravljanje hemikalijama i otpadom ključno je za rešavanje prirodne krize.

Direktna eksploatacija prirodnih resursa

Nedavni izveštaj IPBES-a o održivom korišćenju divljih vrsta otkriva da neodrživo korišćenje biljaka i životinja ne ugrožava samo opstanak milion vrsta širom sveta, već i egzistenciju milijardi ljudi koji se oslanjaju na divlje vrste za hranu, gorivo…

Prema naučnicima, zaustavljanje i preokretanje degradacije zemljišta i okeana može sprečiti gubitak milion ugroženih vrsta. Pored toga, obnavljanje samo 15 procenata ekosistema u prioritetnim oblastima će poboljšati staništa, čijim bi poboljšanjem izumiranje moglo biti smanjeno  za 60 procenata.

Očekuje se da će se pregovori na COP15 fokusirati na zaštitu biljaka, životinja i mikroba čiji je genetski materijal osnova za lekove i druge proizvode koji spasavaju život. Ovo pitanje je poznato kao pristup i podela beneficija regulisano međunarodnim sporazumom – Protokolom iz Nagoje.

Delegati na COP15 će razmatrati kako marginalizovane zajednice, uključujući autohtone narode, mogu da imaju koristi od samostalne ekonomije – sistema zasnovanog na pružanju i regulisanju usluga ekosistema za osnovne potrebe. Kroz svoju duhovnu vezu sa zemljom, autohtoni narodi igraju vitalnu zaštitnu ulogu kao čuvari biodiverziteta.

Invazivne vrste životinja

Invazivne vrste su životinje, biljke, gljive i mikroorganizmi koji su ušli i žive se u drugačijoj sredini od prirodnog staništa. One imaju razorne uticaje na izvorni biljni i životinjski svet, uzrokujući opadanje ili čak izumiranje autohtonih vrsta i negativno utičući na ekosisteme.

Globalna ekonomija, sa povećanim transportom robe i putovanja, olakšala je unošenje stranih vrsta na velike udaljenosti i van prirodnih granica. Negativni efekti ovih vrsta na biodiverzitet mogu se pojačati klimatskim promenama, uništavanjem staništa i zagađenjem.

Ove životinje su doprinele izumiranju blizu 40 odsto svih životinja od 17. veka. U međuvremenu, ekološki gubici od unesenih štetočina u Australiji, Brazilu, Indiji, Južnoj Africi, Ujedinjenom Kraljevstvu i Sjedinjenim Državama procenjuju se na preko 100 milijardi američkih dolara godišnje.

U analizi navode da ovo globalno pitanje zahteva međunarodnu saradnju i akciju. Sprečavanje međunarodnog kretanja ovih vrsta i brzo otkrivanje na granicama je manje skupo od kontrole i iskorenjivanja.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare