Cerebralna paraliza – uzroci, simptomi i terapija

Zdravlje 26. dec 202208:38 2 komentara
Cerebralna paraliza
Shutterstock

Termin cerebralna paraliza (CP) se odnosi na grupu neuroloških poremećaja koji nastaju kao rezultat neprogresivnog oštećenja centralnog nervnog sistema u ranom detinjstvu i trajno utiču na razvoj motoričke kontrole (kretanje, mišićna koordinacija i ravnoteža) i posture (držanja tela u prostoru). Motorni poremećaji mogu biti praćeni poremećajima senzacije, kognicije, komunikacije, percepcije, epilepsijom, oštećenjem sluha i vida, problemima sa kontrolom bešike i creva, bolovima i abnormalnim senzacijama.

Direktorka Specijalne bolnice za cerebralnu paralizu i razvojnu neurologiju dr Danijela Baščarević za portal N1 kaže da je CP vodeći uzrok invalidnosti u detinjstvu i jedna je od najčešćih uzroka težeg neuromotoričkog odstupanja u dece. Prosečna učestalost CP je 2-3.5/1000 živorođene novorođenčadi, ističe ona.

Simptomi

Simptomi neurološkog odstupanja u dece koja će razviti cerebralnu paralizu uočljivi su od ranog dojenačkog uzrasta. Približno dve trećine dece koja će kasnije razviti CP u ranom dojenačkom uzrastu imaju kliničku sliku sindroma iritacije: prekomerni plač, plač prodornog vriskavog tona, isprekidan i površan san, ističe dr Baščarević.

„Rani znaci cerebralne paralize obično su kašnjenje u dosezanju miljokaza ranog motornog razvoja (okretanje, sedenje, puzanje, hod..), abnormalan mišićni tonus (povišen mišićni tonus – hipertonija ili snižen mišićni tonus – hipotonija) i nedostatak mišićne koordinacije pri izvođenju voljnih pokreta. Kašnjenje u dostizanju ovih prekretnica kretanja može biti znak CP“, naglašava naša sagovornica.

Dodaje da za dijagnostikovanje cerebralne paralize postoje standardni skrining testovi koji se sprovode u slučajevima postojanja faktora rizika za razvoj cerebralne paralize.

„Sledeća medicinska stanja/događaji koji se mogu dogoditi tokom trudnoće i porođaja značajno povećavaju rizik od rođenja deteta s cerebralnom paralizom. Ovi rizici uključuju: infekcije tokom trudnoće, niska telesna masa i prevremeno rođenje, prenatalni moždani udar, višestruke trudnoće, sva stanja koja utiču na protok krvi i kiseonika kroz mozak fetusa, krvarenje u mozgu pre, tokom ili posle rođenja, infekcije mozga, uključujući meningitis ili encephalitis, traumatske povrede mozga, konvulzivni napadi neposredno po rođenju ili u prvim mesecima nakon rođenja, genetske mutacije, komplikacije na porođaju“, navodi ona.

Dr Baščarević ističe da bi, ako uzrok cerebralne paralize nije jasan, genetsko testiranje moglo dati više informacija. Ona objašnjava da razvoj cerebralne paralize može biti posledica genetskih mutacija, čak iako ne postoji porodična istorija bolesti.

„Najnovija istraživanja su otkrila snažniju genetsku povezanost s cerebralnom paralizom nego što se prethodno mislilo. Sve donedavno cerebralna paraliza je razmatrana kao stanje primarno vezano uz perinatalne komplikacije. Spontani prevremeni porođaj je još uvek vodeći uzrok perinatalnom morbiditetu i mortalitetu, ali i etiološki važan činilac, jer i prevremeni porođaj može biti genetski uzrokovan“, ukazuje ona.

Dodaje da nedavna istraživanja sugerišu da su genetski faktori uzrok oko 14 odsto slučajeva cerebralne paralize. „Krivci“ su najčešće spontane (tzv. de novo) mutacije gena koji kontrolišu rani razvoj mozga.

„Više od 20 posto dece s hemiplegičnom cerebralnom paralizom ima retke strukturne promene na DNK koje utiču na gene koji su instrumentalni u razvoju mozga. Otkriće značajnih novih dostignuća u genetskom testiranju je doprinelo boljem razumevanju genske podloge CP“, navodi dr Baščarević.

Prema njenim rečima, dijagnozu cerebralne paralize treba postaviti što je ranije moguće, zbog rane intervencije i tretmana, čime se povećava verovatnoća da deca prevaziđu razvojne poteškoće ili nauče nove načine za ostvarivanje zadataka koje zbog poteškoća ne mogu normalno obaviti.

Terapija

Cerebralna paraliza nije bolest, već stanje koje se ne može izlečiti, ali se individualnim pristupom i tretmanom simptomi mogu ublažiti te sprečiti dalje razvojne teškoće kako bi se što je više moguće poboljšao kvalitet življenja osoba s cerebralnom paralizom, naglašava doktorka.

„Terapija cerebralne paralize je kompleksna, dugotrajna i mukotrpna. Rana intervencija, potporni tretmani, lekovi i operacije mogu pomoći osobama sa CP da poboljšaju kontrolu mišića. Lečenje može uključivati fizikalnu i radnu terapiju, govornu terapiju, lekove za kontrolu napada, opuštanje mišićnih grčeva i ublažavanje bolova; operacije za ispravljanje anatomskih abnormalnosti ili oslobađanje zategnutih mišića; ortopedska pomagala; komunikaciona pomagala kao što su računari sa priključenim glasovnim sintisajzerima. Bez obzira na stepen oštećenja, cerebralna paraliza spada u kompleksni invaliditet koji zahteva interdisciplinarni pristup i kontinuiranu podršku“, kaže dr Baščarević.

Ona navodi da terapija CP obuhvata timski pristup kojim se omogućuje postizanje najviših stepena psihomotoričkog razvoja i osposobljavanje za što samostalniji život. Medicinski tim obuhvata neuropedijatra i neurofizijatra, fizio i radnog terapeuta, medicinske sestre, logopeda, ortopeda, psihologa, oftalmologa, pedagoga, defektologa i socijalnog radnika.

„Fizikalna terapija, obično započeta u prvih nekoliko godina života ili ubrzo nakon postavljanja dijagnoze, predstavlja kamen temeljac tretmana cerebralne paralize. Fizikalnom terapijom se prestaje tek kada se smatra da je lečenje omogućilo da dete u svemu s većim uspehom ili potpuno sledi svoje zdrave vršnjake i kada mu je intelektualni nivo takođe približan ili ravan vršnjacima. Idealno je kada se takav cilj postigne sa 6 do 8 godina života“, kaže ona.

Radna terapija se fokusira na optimiziranje funkcije ruku, i obuku za učestvovanje u aktivnostima dnevnog života i samozbrinjavanja (oblačenje/svlačenje, hranjenje, toaleta..). Terapija govora i jezika može poboljšati sposobnost deteta da govori jasnije, pomaže u poremećajima gutanja, radi na poboljšanju komunikacije – koristeći posebne komunikacione uređaje kao što je računar sa sintetizatorom glasa ili posebnu ploču sa simbolima svakodnevnih predmeta i aktivnosti kojima dete može ukazati na svoje želje.

„Primenom ovih postupaka dete se obučava svakodnevnim aktivnostima i što samostalnijem izvršavanju istih. Edukacija i profesionalna habilitacija jedan je od ključnih elemenata uspešno provedene terapije. Pacijenti se zbog toga šalju u specijalizovane centre koji imaju multidisciplinarni pristup i u kojima je osiguran ne samo mediko-rehabilitacioni, već i edukativno-rehabilitacioni tretman“, naglašava sagovornica.

Prognoza

Cerebralna paraliza ne uzrokuje uvek duboku invalidnost i za većinu ljudi sa CP poremećaj ne utiče na očekivani životni vek. Mnoga deca sa CP imaju prosečnu do natprosečnu inteligenciju i pohađaju iste škole kao i druga deca njihovog uzrasta. Potporni tretmani, lekovi i operacije mogu pomoći mnogim pojedincima da poboljšaju svoje motoričke veštine i sposobnost komunikacije sa svetom. Dok nekoj deci sa blažim oblikom CP možda neće biti potrebna posebna pomoć, dotle će drugoj deci sa teškim oblikom CP koja možda nikada neće prohodati biti potrebna opsežna, doživotna nega.

Specijalna bolnica za cerebralnu paralizu

Specijalna bolnica za cerebralnu paralizu i razvojnu neurologiju (SBCPRN) je jedina ustanova u Republici Srbiji koja se od 1958. godine bavi visoko-specijalizovanom delatnošću, gde lekari različitih specijalnosti (fizijatri, pedijatri, neurolozi, neuropsihijatri, stomatolozi, ortopedi, radiolozi) zajedno sa saradnicima (psiholozi, defektolozi, logopedi, socijalni radnici) timski rade na dijagnostici i praćenju dece sa višestrukim smetnjama u razvoju, i pružanju sveobuhvatnog habilitacionog tretmana dece i odraslih sa cerebralnom paralizom.

SBCPRN obavlja specijalističku, polikliničku i stacionarnu zdravstvenu delatnost u oblasti rane dijagnostike, praćenja i habilitacije osoba sa cerebralnom paralizom i drugim neurorazvojnim smetnjama, na dve lokacije, Paviljon I u Sokobanjskoj ulici i Paviljon II u ulici Braće Jerković. U Paviljonu I se sprovodi habilitaciono-rehabilitacioni tretman osoba od 1. do 18g. života, dok se u Paviljonu II nalazi služba Dnevne bolnice i predprofesionalnog usmeravanja i obučavanja odraslih osoba sa cerebralnom paralizom.

Potrebe Specijalne bolnice za cerebralnu paralizu i razvojnu neurologiju koje će podići nivo zdravstvene usluge korisnicima/osobama sa CP:

– sistemi za sedenje, pozicioniranje i hod (većina ortopedskih kuća u našem regionu ih ima u svom proizvodnom /prodajnom programu, problem je što sva navedena pomagala nisu obuhvaćena listom pomagala koja se izdaju na teret RFZO-a; pomagala su skupa, a SBCPRN je ustanova koja se finansira isključivo sredstvima iz budžeta).

– pomagala koja olakšavaju toaletu nepokretne dece sa CP (stolice sa kaiševima)

– gravitaciono/vibraciona terapija (aparat koji omogućava poboljšanje sposobnosti osobama sa CP da izvode pokrete nasuprot gravitaciji)

– kućne veš mašine za pranje odeće naše dece

– klima uređaji za prostorije u kojima borave naša deca

– edukativni materijal

Humanost ne poznaje godine i granice

Ove godine na adresu Specijalne bolnice za cerebralnu paralizu stigli su paketići koji su deca od srca spremila svojim vršnjacima. Želja je bila velika da se pokaže da postoji neko ko misli na one kojima je pomoć potrebna. Male stvari velikih ljudi, od dece deci sa puno topline, razumevanja i emocija učenici OŠ „Vladislav Ribnikar“ iz Beograda, odeljenja 5/5 sa nastavnicama Milicom Medić Ivanović i Jovanom Cvetić Rusić, poslali su novogodišnje čestitke i paketiće deci sa cerebralnom paralizom.

Učimo od dece i pomozimo onima kojima je pomoć potrebna. Jer nekom naše malo znači puno.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare