Univerzitet u Oksfordu: Testovi mogu da budu pozitivni i kada virus nije aktivan

Zdravlje 07. sep 202011:54 > 12:39
Marijan Murat/Pool via Reuters

Novo britansko istraživanje pokazalo je da su testovi na koronavirus toliko osetljivi da mogu da otkriju tragove neaktivnih virusa infekcije koja je prošla pre više nedelja, što bi moglo da dovode do lažno pozitivnih rezultatima koji uvećavaju razmere pandemije.

Naučnici sa univerziteta u Oksfordu kažu da je većina ljudi zarazna samo nedelju dana, ali da testovi mogu da pokažu pozitivan rezultat i nedeljama nakon toga, što znači da bi broj trenutno zaraženih mogao da bude manji nego što se smatra.  

POVEZANE VESTI

Jedan od autora studije, profesor Karl Henegan smatra da bi testovi na kovid-19, umesto rezultata „pozitivan/negativan“, morali da imaju  prag koji neće pokazivati pozitivan rezultat ako je virus prisutan u vrlo maloj količini.  

On veruje da ostaci delova neaktivnih virusa mogu jednim delom da objasne zbog čega je u Velikoj Britaniji trenutno u porastu broj zaraženih, dok broj pacijenata u bolnicama stagnira.  

Centar za primenjenu medicinu univerziteta u Oksfordu ispitao je nalaze 25 studija kojima je analizirano da li će se uzorci virusa razviti u Petrijevoj posudi u laboratoriji.  

Ova metoda „uzgoja virusa“ u laboratoriji može da pokaže da li će pozitivan rezultat na testu otkriti aktivan virus, onaj koji može da se umnožava i širi, ili samo fragmente virusa koji ne mogu da se razmnožavaju ni u ljudskom organizmu ni u laboratoriji.  

Ovaj problem poznat je od početka izbijanja pandemije i još jednom ukazuje na to u kojoj su meri podaci o kovidu-19 daleko od savršenih.  

PCR test  

PCR test uzimanja brisa je standardna dijagnostička metoda pri kojoj se koriste hemikalije uz čije delovanje se povećava genetski materijal virusa kako bi on mogao dalje da se proučava.

Uzorak prolazi nekoliko “ciklus” u laboratoriji pre nego što se dobije dovoljna količina virusa za testiranje.   Broj ciklusa bi mogao da bude način da se otkrije koliko virusa u sebi zapravo nosite, odnosno da li se radi o sićušnim ostacima ili ne.

Kod testova koji moraju da prođu više ciklusa manja je verovatnoća da će se virus reprodukovati kad se uzgaja u laboratoriji.  

Lažno pozitivan rezultat  

Kada se sprovodi test na koronavirus dobija se odgovor „pozitivan/negativan“. Pritom nema pokazatelja koliko je virusa u uzorku i u kolikoj meri je on aktivan.  

I osoba koja u sebi ima veliku količinu virusa i ona kod koje su ostali samo fragmenti virusa od infekcije koja je već prošla dobiće isti – pozitivan rezultat.  

Profesor Henegan, koji je zapazio grešku u načinu na koji se evidentiraju smrtni slučajevi, što je navelo Institut za javno zdravlje Engleske da poboljša sistem, kaže kako dokazi upućuju na to da „zaraznost koronavirusa, čini se, opada nakon otprilike nedelju dana“.  

S obzirom na to da nije moguće proveriti svaki test kako bi se ustanovilo da li postoji još uvijek aktivan virus, verovatnoća pojave lažno pozitivnih rezultata mogla bi da se smanji kada bi naučnici otkrili gde bi trebalo postaviti prag, a na taj načinbi se  sprečilo da ljudi dobiju pozitivan rezultat na osnovu podatka o preležanoj infekciji.  

Profesor Henegan kaže da bi se na taj način smanjio i broj osoba u strogoj izolaciji, kao i nepotrebno praćenje njihovih kontakata, a omogućilo bi se bolje razumevanje trenutnog stanja pandemije.  

On kaže i da je sve više dokaza prema kojima najveći broj “novih” blažih slučajeva i ljudi koji su ponovno pozitivni nakon karantina ili otpuštanja iz bolnice, nije zarazan, već da se iz njihovog organizma jednostavno uklanjaju bezopasne čestice virusa sa kojima se njihov imunološki sistem efikasno nosio.  

Institut za javno zdravlje Engleske sarađuje sa laboratorijama na tome da se smanji rizik od dobijanja lažno pozitivnih rezultata, kao i na određivanju vrednosti koja će ukazivati na prag. Ali s obzirom na brojne vrste testova, koji očitavaju različite podatke, to je teško izvesti.  

Profesor Frančesko Ventureli, italijanski epidemiolog, kaže da „nije u potpunosti sigurno“ koliko dugo traje zaraznost virusa nakon opravka pacijenta.  

Neke studije ukazuju na to da je virus koji se replicira prisutan kod 10 odsto pacijenata i  to osam dana nakon zaraze.   

U Italiji, koja je vrhunac epidemije proživela pre Velike Britanije, „nedeljama su precenjivali broj slučajeva“ jer su ljudi koji su se zarazili nekoliko nedelja ranije i dalje registrirani kao pozitivni, rekao je Ventureli.  Ali taj fenomen slabi sa izravnavanjem krivulje epidemije.  

Profesor Piter Openšou sa londonskog Imperial Koledža kaže da su neki PCR testovi „vrlo osetljivi na detekciju ostataka virusnog genetskog materijala“ i dodaje da „to nije dokaz njihove zaraznosti“.  

On dodaje da se u skladu sa kliničkim konsenzusom „nakon deset dana smanjuje verovatnoća da je pacijent zarazan“.