Šta znači kada na namirnicama piše "prirodan ukus", da li su zaista zdravije?

Zdravlje 30. avg 202013:21 > 14:10
Shutterstock

Od vode sa ukusom, preko voćnog jogurta, do preliva za testeninu - na skoro svim tim proizvodima se može videti oznaka da sadrže "prirodne ukuse".

To je, zapravo, najčešća oznaka na brojnim namirnicama koje kupujemo, a da i ne znamo šta podrazumeva i koliko su ti ukusi uopšte prirodni. 

Potrošači osim toga ne znaju da kvalitet tih namirnica takođe može biti doveden u pitanje. 

POVEZANE VESTI

Američka Uprava za hranu i lekove definiše prirodne ukuse kao supstance koje se dobijaju iz biljaka, dakle iz voća, povrća, začina, bilja, kore i korenja ili od životinja i njihova glavna funkcija je dodavanje ukusa. 

Ukus se može ekstrahovati zagrevanjem, fermentacijom, destilacijom ili drugim postupcima.

„Postoje hemikalije koje daju ukus hrani poput benzaldehida“, kaže dijetetičarka Alison Bejker za OpenFit.com, a prenosi HuffPost.   

„Benzaldehid se nalazi u siru, pečurkama i bademima. Može se izvući iz te hrane i koristiti za aromatizovanje drugih namirnica“, objašnjava Bejker. 

Veštački ukusi, s druge strane, dolaze iz neprehrambenih, sintetskih izvora.

„Glavni sastojak veštačke arome vanile je sintetički proizveden vanilin,  za razliku od prirodne vanile koja dolazi sa Madagaskara, iz Indonezije ili Meksika“, kaže Lilian Ver, profesorika prehrambenih nauka sa univerziteta Čapmen. 

Iako se na prvi pogled može činiti da je bolje nabavljati hranu sa prirodnim ukusom, jer je ona kvalitetnija, to nije uvek pravilo, upozoravaju stručnjaci, jer i prirodne i veštačke ukuse „mešaju“ hemičari u laboratorijama, čiji je službeni naziv – aromatičari. 

Prirodne i veštačke verzije istog ukusa mogu biti gotovo identične u hemijskom sastavu, jedina razlika je izvor, odnosno njegovo poreklo. 

Tako i prirodni ukusi mogu da sadrže sintetičke konzervanse, emulgatore i druge „slučajne dodatke“. 

„U nekim slučajevima možda neće ni biti neke velike razlike“, kaže Čarls Platkin, direktor koledža „Hanter“ iz Njujorka.

On je uveren da mnoge kompanije pribegavaju tome da označe prirodno poreklo ukusa na proizvodu, što je zapravo samo marketinški trik.

Kako prerađena hrana i pića sadrže male količine ukusa, stručnjaci ipak ne veruju da ovi sastojci predstavljaju razlog za veliku zabrinutost za zdravlje.

„Arome se obično ne koriste u visokim koncentracijama“, kaže Lilian Ver, ali smatra da je potrebno regulsati tu vrstu oznake.

„Prirodni ukus je naveden kao jedan od sastojaka na ambalaži, dok mešavina ukusa može da sadrži desetine hemikalija za koje ni ne znamo da su korišćene“, upozorava Ver.