Naučnici identifikovali gen koji je povezan sa vitkošću

Zdravlje 21. maj 202018:07 > 18:12
Shutterstock

Svi znamo da postoje osobe koje mogu da jedu sve što požele,da ne provedu ni minuta u teretani, a da i dalje budu vitki. Prema novom, preliminarnom istraživanju, objavljenom u časopisu "Cell", naučnici su možda otkrili gen koji pomaže tim super vitkim pojedincima da ostanu tako vitki, što potencijalno otvara novu granicu u tretmanima za rešavanje gojaznosti.

Međunarodni tim naučnika rekao je da su identifikovali genetsku varijantu jedinstvenu za vitke osobe poznatu kao ALK gen.

POVEZANE VESTI

Ovaj gen stvara protein koji se zove anaplastična limfomska kinaza, koji je uključen u rast ćelija. Naveli su ovu varijantu nakon što su pregledali DNK uzorke i kliničke podatke više od 47.000 zdravih ljudi u Estoniji starosti između 20 i 44 godine.

„Estonska biobanka je veoma jedinstvena po svojim detaljima“, rekao je stariji autor studije Josef Peninger, profesor na odeljenju medicinske genetike i direktor „Life Sciences Institute“ na Univerzitetu u Britanskoj Kolumbiji.

„Pogledali smo genetske mape ljudi sa indeksom telesne mase ispod 18 i uporedili ih sa onima normalne težine i otkrili genetsku varijantukoja je u korelaciji sa vitkošću“, rekao je Peninger.

Eksperimenti na miševima

Tim je zatim ispitao kako ALK gen funkcioniše kod miševa i muva. Stiven O’ Rahili, profesor i šef odeljenja za kliničku biohemiju i direktor odeljenja za metaboličke bolesti na Univerzitetu u Kembridžu, rekao je da istraživanje nije „definitivno“, ali je „veoma zanimljivo“.

Profesor O’Rahili, koji nije bio uključen u studiju, dodao je da „to sigurno povećava interesovanje za inhibiciju ALK7 kao terapijsku strategiju za lečenje gojaznosti.“

Naučnici već znaju da mutirani oblik ALK gena i proteina može da pokrene razvoj tumora, navodi se u studiji. Mutirani oblici gena i proteina nađeni su kod ćelijskog karcinoma pluća, anaplastičnog velikog ćelijskog limfoma i neuroblastoma, raka mozga.

Ovo novo otkriće ukazuije na to da različita mutacija gena mogu imati važnu ulogu kod vitkosti i otpornosti na dobijanje kilograma.

Da bi to testirali, naučnici su sproveli eksperimente na mušicama i miševima i otkrili su da je brisanjem ovog gena došlo do tanjih verzija tih muva i miševa.

„Dali smo miševima Mekdonald hranu. Normalni miševi su postali gojazni, a oni bez ALK-a ostali su mršavi“, rekao je Peninger.

Istraživački tim koji je radio na miševima ukazuje i na to da ALK gen upućuje masno tkivo da sagoreva više masti iz hrane. O’Rahili je opisao studije na životinjama kao „dobro urađeno“, ali je napomenuo da su genetske varijacije koje su povezane sa nižim indeksom telesne mase u Estonskoj biobanci „skromne“ i ne tako velike da bi ih mnogi stručnjaci na tom polju prihvatili kao „konačne“.

Međutim, rekao je da su prethodne studije kod mnogo veće populacije pokazale sugestivni, ali ne i jak signal o povezanosti sa telesnom težinom u tom području genoma i malo je verovatno da će varijacija biti jedinstvena za Estonce.

Profesor Peninger je rekao da bi lečenja namenjena genima mogla da pomognu naučnicima u borbi protiv gojaznosti u budućnosti.

„Ako razmislite o tome, realno je da bismo mogli isključiti ALK i smanjiti ALK funkciju da vidimo da li ostajemo i dalje vitki“, rekao je Peninger i dodao:

„ALK inhibitori se već koriste u lečenju raka. To je targetirano. Možda bismo mogli da inhibiramo ALK,  zapravo, to ćemo pokušati da uradimo u budućnosti.“