Moždani talasi mogu da predvide da li će antidepresivi delovati

Zdravlje 22. feb 202008:44 > 08:49
Shutterstock

Pacijentima koji traže olakšanje od depresije potrebno je nekoliko meseci da bi pronašli efikasan tretman. Ali obrasci moždanih talasa mogu potencijalno biti od pomoći jer mogu da predvide kako će svaki pacijent ponaosob reagovati na antidepresiv, pre nego što lečenje uopšte i počne, pokazalo je novo istraživanje.

„Studija se bavi jednim od osnovnih izazova psihijatrije: nedostatak testova koji mogu pomoći lekarima da odluče o najboljim mogućnostima lečenja pacijenata sa depresijom“, rekao je koautor studije dr Madhukar Trivedi, profesor psihijatrije na „UT Southvestern Medical Center“ u Dalasu.

Umesto toga, rekao je Trivedi, oslanjamo se na postupak pokušaja i greške u kome pacijenti isprobavaju lekove u ciklusima od šest do osam nedelja.

„Ova neprecizna metoda doprinosi opštoj percepciji da su antidepresivi neefikasni“, dodao je dr Amit Etkin, koautor studije i profesor psihijatrije na Univerzitetu Stenford.

„Ali tačno predviđanje idealnog načina lečenja neke osobe mogao bi biti spas za pacijente koji bi bili lišeni višemesečne frustracije“, rekla je Keti Burkhaus, docent psihijatrije na Univerzitetu Ilinoj u Čikagu, koja nije bila uključena u studiju.

Ona je dodala da je nova studija „važan prvi korak“ u dostizanju tog cilja.

Za ovu studiju, istraživači su sakupili očitavanja moždanih talasa više od 300 pacijenata kojima je dijagnostikovana depresija.

Očitavanja su izvršena elektroencefalografijom (EEG), neinvazivnom metodom koja uključuje pričvršćivanje elektroda na vlasište.

Pacijentima je zatim nasumično dodeljen ili placebo ili antidepresiv, u ovoj studiji je korišćen poznati antidepresiv Zoloft.

Zatim su, na osnovu podataka EEG-a, istraživači dizajnirali novi algoritam veštačke inteligencije (AI) kako bi predvideli reakciju pacijenata na lekove.

Otkrili su da su pacijenti sa određenim obrascem moždanih talasa na početku studije najverovatnije pozitivno reagovali na antidepresiv nakon osam nedelja lečenja.

Istraživači su zatim primenili svoj algoritam na tri dodatne grupe podataka o pacijentima iz prethodnih studija, da bi potvrdili svoje nalaze.

Rezultati su „suprotni mišljenju koje vlada da su ovi lekovi neefikasni“, rekao je profesor Etkin i dodao da su „oni u stvari prilično efikasni, ali samo za određenu grupu ljudi“.

Studija je posebno procenila kako su pacijenti reagovali na antidepresiv, što je samo jedan od mogućih načina lečenja depresije.

„Sledeći korak za studiju bio bi da se proveri da li ovaj algoritam predviđa i druge oblike lečenja, jer se depresija ne leči samo lekovima, već su tu i kognitivne terapije kao i stimulacije mozga“, rekla je Burkhaus.

Kada su koristili svoj algoritam za ispitivanje prethodno objavljenih podataka, istraživači su otkrili da su pacijenti kod kojih je verovatnoća reakcije na antidepresive bila smanjena, reagovali su na stimulaciju mozga i psihoterapijske tretmane zajedno.

Ipak, ovo otkriće je preliminarno i zahteva mnogo više istraživanja da bi se potvrdilo. Međutim, Etkin smatra da se tehnologija može lako prilagoditi za upotrebu u lekarskim ordinacijama, jer se EEG koristi u neurologiji već decenijama.

„Lekari bi zahvaljujući ovom algoritmu mogli da dobiju izveštaj u kome je detaljno navedeno da li će pacijent reagovati na određene lekove“, rekao je profesor Etkin i dodao da se nada da će ovo biti “početak precizne psihijatrije”.