Ulični dripac, uštogljeni eurobirokrata, patetičan autokrata, sejač mržnje, staložen, bez emocija i harizme, kafanski kabadahija. Može li verbalna agresija političara u skupim odelima sa jeftinim rečima biti zamenjena dijalogom koji vodi rešenjima, a ne novim problemima? Da li građani zemalja u regionu bez kontinuiteta državnih institucija uopšte mogu imati drugačiju vladajuću elitu? O komunikaciji političara u regionu u Crvenoj liniji govore Krešimir Macan, komunikacijski savetnik, Cvijetin Milivojević, politički analitičar i Zarfa Hrnjić Kuduzović, komunikološkinja.
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare