Napisao je Đorđe Balašević davne 1993. a kao da je pisano prethodnih dana: "Putuj Evropo, nemoj više čekati na nas.... Nama je lepo". Mi sada citiramo Maju Berović dok lutamo između kosovske realnosti i preambule Ustava, između Ustavom garantovanih osnovnih ljudskih prava i političkog poigravanja sa istim. Ponekad skrenemo sa puta, pa pravac na „litije“. Sreća u nesreći je da imamo predsednika koji ne skreće, ne luta, ne šeta, ne odmara, ne jede, ne pije. I tako 11 plus 14 sati, dok u Skupštini istovremeno i razbija opoziciju u paramparčad i traži nacionalni konsenzus. Što ne može niko – može predsednik.
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare