Vujanić: Vozila javnog prevoza bezbedna, Banković – propisi jedno, praksa drugo

Vesti 26. sep 202111:31 > 13:04 28 komentara

Profesor Saobraćajnog fakulteta u Beogradu Milan Vujanić smatra da smo prilično bezbedni u vozilima javnog prevoza, pogotovu kada se ima u vidu koliko veliku kilometražu ona prelaze. Kaže da po propisu vozila javnog prevoza moraju dva puta godišnje da idu na tehnički pregled, imaju i mesečni i dnevni pregled, pre izlaska na vožnju, a nakon povratka sa ture, vozač je u obavezi da prijavi da li je primetio neke nepravilnosti, i tu nema razlike da li je u pitanju privatni ili javni prevoznik. Ivan Banković iz Sindikata GSP Centar navodi da u teoriji jeste tako kako je rekao Vujanić, ali "u praksi će se svaki saobraćajni radnik nasmejati na to". Dodaje da ima slučajeva da se "u GSP Beograd radno vreme ne poštuje uvek i kod svih, a tek kod privatnih prevoznika, kada bismo krenuli ozbiljno da kontrolišemo, verujte, ne bismo imali ko da nam vozi građane Beograda".

Povodom teške saobraćajne nezgode na liniji 45 u Zemunu u Beogradu, kada je vozač autobusa, iz za sada nepoznatog razloga, izgubio kontrolu nad vozilom, probio ogradu i uleteo u dečije igralište, a tom prilikom je povređeno više osoba, među kojima četvoro dece, Vujanić smatra da „nije vozač izgubio kontrolu, kada pogledate snimak, autobus se potpuno pravilno kretao, a u završnoj fazi je zaustavljen kočenjem, što znači da su mu kočnice radile, tako da ne bih rekao da je izgubio kontrolu“.

„Pre bih rekao da je upravljao na pogrešan način, a zašto, to ćemo da vidimo. Samo kretanje je bilo kontrolisano, nema gubitka upravljivosti ili mogućnosti zaustavaljanja. Prvi iskaz vozača je bio da je došlo do tzv. iberture – povećanog broja obrtaja motora… Ako bi bila ibertura vozač bi mogao da izbaci u ler kako bi zaustavio vozilo. Vozač je odustao od te izjave, tako da to verovatno nije bio slučaj“, navodi Vujanić u Novom danu na TV N1.

N1

Banković kaže da prevoznici pribegavaju raznim stvarima, poput duplih tahografskih kartica do dvostrukih kartica sistema za monitoring vozila nekadašnjeg Bus plus sistema, pravdajući se nedovoljnim brojem vozača i da prosto moraju na takav način da se snalaze.

„Praksa i propisi su potpuno dve različite stvari kada je javni prevoz u Beogradu u pitanju. Dešava se da vozači voze i 16 sati, to se ne dešava u GSP, već kod privatnika. Verujem da niko od njih nije primoran da toliko dugo vozi, već sam hoće, jer što više radi, to više može da zaradi. Manjak je vozača, te ako ga primoravate da radi, on će dati otkaz i u roku od 24 sata naći posao u drugoj prevozničkoj firmi“, kaže Banković.

Kada se radi o koncentraciji vozača, on ističe da je neophodna, jer je njihova odgovornost ogromna, i ukazuje da nije isto raditi na prigradskoj liniji, gde je manji intenzitet saobraćaja, i raditi na liniji koja je vezana i za gradski i za prigradski deo.

„Nije samo plata vozača, problem je i to što za svaku sitnicu unapred okrivite vozača, u takvim okolnostima stvarno me ne čudi što toliko njih godišnje ode iz Srbije“, navodi Banković.

N1

Dodaje da u GSP zvanično nedostaje između 120 i 130 vozača, a u praksi je to između 250 i 300 vozača, „imamo veliki broj vozača koji uporedo rade kod dva prevoznika, ima vozača GSP koji pre podne odrade smenu u GSP-u a popodne voze kod privatnika“.

„To je javna tajna koja godinama postoji, ko zna koliki bi bio deficit vozača da se tako nešto zabrani“, navodi on.

A na pitanje kako gleda na to da je vozač autobusa koji je uleteo u dečje igralište u Zemunu, prema informacijama koje su se pojavile u medijima, imao 72 godine, on kaže da „nemate nikakvo ograničenje po pitanju broja godina“.

„Teoretski možete da imate 80 godina i da konkurišete kod privatnog prevoznika kao vozač, u GSP to ne može“, navodi Banković.

Vujanić dodaje da vozač koji pređe 70 godina mora da ide na lekarske preglede da mu se odobri da dalje nastavi da vozi“.

Komentarišući nesreću u Zemunu, navodi i „da bi došlo do nezgode moraju da budu uslovi za nju, da nešto otkaže, a ovde je prvenstveni otkaz u lokaciji samog igrališta“.

„Recimo da nisu mogli da ga postave na bezbednijem delu, a ako ste ga već postavili na opasnom mestu, onda je bitno da ga opremite, zaštitite. Pretpostavka da se može dogoditi ovakva nesreća je mala, ali je opasnost velika“, ukazuje Vujanić.

Ističe da je velika uloga medija u podizanju svesti građana kada se radi o saobraćajnim nesrećama, podsećajući na pristup Japana, koji je saobraćajno najbezbednija zemlja na svetu: „Što više krvi na ekranu, to manje na ulici“.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare