Vreme: Svedočenja o seksualnom nasilju u Petnici – izneverene žrtve

Vesti 24. jun 202110:27 > 10:35 79 komentara
Nasilje, žena, zlostavljanje
Shutterstock

Pet žena koje dele iskustvo seksualnog nasilja u Petnici pričale su za "Vreme" o onome što su preživele. Sve kao zlostavljača imenuju istu osobu i kažu da su u kontaktu sa više od 20 drugih žrtava. Situacije koje su prošle idu od manipulacije, preko prisile do brutalnih opisa zlostavljanja koje su doživele. Svi slučajevi su – prema tvrdnjama više advokata – zastareli. Uprava Petnice priznaje da je za problem znala od 2014, a da je za razmere saznala 2017, kada je sa spornom osobom raskinut radni odnos. Međutim, bar do kraja 2019. i dalje su ga angažovali. Žrtve, koje su se obraćale upravi, osećaju da su izneverene, dovođene u zabludu i smatraju da je reč o sistemskom zataškavanju. Uprava im se sada izvinjava, ali žrtve smatraju da se nikad ne bi izvinili da se one nisu obratile "Vremenu", te da i danas više brinu za nasilnika nego za decu.

„U januaru ove godine, kada su se pojavile optužbe za silovanje protiv učitelja glume Miroslava Aleksića, jedna grupa žena okupila se i pokušala da nađe odgovor na pitanje: ‘A šta ćemo mi?’ Neke od njih poznavale su se od ranije, a neke ne. Ono što ih je sve povezivalo jeste seksualno nasilje koje su, kao maloletne ili tek punoletne preživele u istraživačkoj stanici Petnica. Pripadaju različitim generacijama polaznica Petnice, ali sve kao svog zlostavljača navode istog čoveka“, piše nedeljnik Vreme.

povezano

Nasilje koje opisuju događalo se svakoj do njih po dva obrasca – nasilnik je zloupotrebljavao svoj autoritet ili ih je primoravao i ucenjivao. U pojedinim slučajevima došlo je do brutalnog celonoćnog maltretiranja i fizičkog nasilja.

Neke su upravi Istraživačke stanice Petnica prijavljivale odmah šta se dogodilo, neke nekoliko godina kasnije, a neke početkom ove godine.

Sve žrtve u ispovesti vremenu nasilnika imenuju kao S. Predstavljen im je kao ogroman autoritet i omiljena osoba u Petnici.

S. je, navodi list, bio zadužen za pregledanje radova koje su pisali a koji su kasnije objavljivani u „Petničkim sveskama“.

Sedeljke na kojima se služilo „mnogo vina“, prislino opijanje

Ono što deca nisu znala je da S. nema autoritet da odluči da li će rad izaći u toj publikaciji, njegovo je bilo samo da lektoriše rad. Inače ti radovi koji budu objavljeni garancija su poziva učesnicima i za narednu godinu. Ali, S. je pretio deci da im radovi neće izaći ako se ne povinuju njegovoj volji.

S. se amaterski bavio i fotografijom. Žene koje su se oglasile kao njegove žrtve, ali i predstavnici Uprave koji su pristali da govore za „Vreme“ opisuju ga na isti način – bio je čudan i mračan, često grub i ciničan, ali je imao harizmu zbog koje su mnogi voleli da budu u njegovom društvu.

Organizovao je sedeljke na kojima se skupljala „kul ekipa“, a na njima se služilo i mnogo vina. Većina nije ni slutila da je upravo alkohol bio sredstvo da mnoge devojke završe sa iskustvom seksualnog nasilja, piše „Vreme“.

Sagovornici lista navode da su znali da S. fotografiše nage devojke. Ono što je bilo mračna tajna je činjenica da nisu sve te fotografije nastale dobrovoljno, nego pod prinudom, uz pretnje, ucene, prisilno opijanje devojčica, pa i devojaka, pa i fizičko nasilje.

„U Petnici vlada uverenje da treba da ti bude čast ako ti ponudi da se slikaš. Dok pregleda rad, ti si zatvorena s njim u tom ćumezu u kom živi, naizmenično te hvali i priča ti da si glupa. Onda u pauzi uzme fotoaparat. Ako kažeš da nećeš, preti da ti neće objaviti rad“, govori jedna od polaznica i dodaje da je njoj bilo „predstavljeno kao da je normalno“ da S. fotografiše decu.

Šema ucene i kako su satima maltretirane žrtve

Sastanci s njim počinjali su kasno uveče i mogli da potraju po šest sati, uz verbalno zlostavljanje, ako devojčica ne bi pristala na fotografisanje.

Ona je imala 16 godina kada joj je, tokom pregledanja rada, S. tražio da ostane u majici ali skine brushalter.

„Počinjem da se osvešćujem da je to pogrešno. On neprekidno škljoca, slika me iz raznih uglova, ali sve vreme ubrzano diše i dahće, počinjem da se bojim da ga ta situacija seksualno uzbuđuje“, ispričala je devojka.

Kako se dalje navodi, S. joj je pokazao druge slike golih devojčica da bi je „ubedio da su umetničke“. Dala mu je izgovor da će sutradan doći, i tada sa sobom povela dečaka, što su devojčice u Petnici često radile. Ali S. bi „pratnju“ ignorisao ili jednostavno – izbacio napolje.

Za priču o višedecenijskom zlostavljanju u Petnici ključno je leto 2014, kada dolazi do važnog preokreta zbog jedne od polaznica seminara biologije.

Ona odlazi kod S. i on je tera da pije alkohol, preti joj da skine brushalter, pokušava nasilno da joj smakne bretelu majice. Postoje fotografije na kojima ova devojka sklupčana plače na stolici. Konačno je pobegla i zavrištala, što je alarmiralo okolinu i dovelo do prvih pokušaja da se deca zaštite.

Kako je reagovala uprava

Uprava „Petnice“, tadašnji dirtektor Vigor Majić i sadašnji direktor Nikola Božić delimično ili u potpunosti negiraju da su im bili poznati detalji ovog događaja. Božić je izričit u tvrdnji da i danas o tome ništa ne zna, dok majić kaže da je dobijao samo žalbe na verbalnu grubost.

Reagovao je Tomica Mišljenović, tadašnji rukovodilac seminara biologije, i obavestio upravu. on kaže da mu je Majić rekao da je sa S. razgovarao i da se „neprihvatljiva situacija više neće ponoviti“. Mišljenović kaže da je tada svojim polaznicima uveo praksu da se kod S. odlazi samo u grupi. To su uradili još neki rukovodioci programa, ali ne svi.

Iako je praktično jedina osoba koja je odmah preduzela konkretne mere da zaštiti decu, i Mišljenović se preispituje na sličan način kao i žrtve: Sada, iz ove perspektive, meni uopšte nije prihvatljivo da deca sa bilo kojom odraslom osobom sama provode pet šest sati. Ali u to vreme u Petnici je to bilo normalizovano, nikada ni od jednog drugog rukovodioca seminara nisam dobio alarm da tu nešto nije u redu“, kaže Mišljenović.

Jedna sagovornica navodi da je odbila da je fotografiše i rekla mu da voli da bude „sa druge strane aparata“. Kaže da je od nje zatražio da mu pokaže fotografije koje je radila, a kada je to učinila usledilo je brutalno vređanje. Onda je prestao da inistira da je fotografiše i terao je da mu pere čaše, bez deterdženta – samo vodom. Onda joj je, kako navodi, naredio i da iz jedne od prljavih čaša pije.

Deca prenose i da su sama štitila jedna drugu: „Izmišljali smo najgluplje moguće izgovore. Jednom sam udarila glavom o ogradu terase, nije bilo ništa strašno. Ali te večeri sam morala kod njega. Napravila sam dogovor sa prijateljima da ako se ne vratim za sat, sat i po lupaju na vrata i kažu da mi je stigao lek iz Valjeva i da moram d aidem da popijem“, priča devojka.

Jednu od polaznica S. je pozvao na vino, otišla je s dečkom. Pošto se vratila iz toaleta, pitala je S. gde joj je dečko, a on je rekao da je otišao da spava. S. je, kako svedoči potom izvređao, rekao joj da je zanima samo seks, sve vreme je terajući da pije.

„Govorio je da mora da me kazni. Naterao me da se skinem, govorio mi koje poze da zauzimam. Sve vreme me prisiljavao da pijem, prolila sam vino po sebi u jednom trenutku“, priča devojka i dodaje da joj je potom naredio da ode da se tuširam, i gledao je dok se tuširala. Priča i da je potom rekao da je zaboravio fotoaparat, pa je opet polio vinom i oterao na tuširanje…

Naredne godine, ova devojka dolazi u Petnicu u nameri da se raspravi sa S., od kojeg dobija „tužnu priču o ženi, ratištu, deci“.

Kaže da se tokom borasvka još jednom osmelila d ao de kod njega i zatražila mu fotografije na kojima je bila ona. I uspela je – dao joj je USB stik.

„Videla sam sve fotografije za koje sam znala kada su nastale. Ali videla sam i fotografije sebe bez svesti, potpuno gole. Moje telo premeštano u različitim pozama, stavljao je na mene jabuke, tkanine“, priča ona i dodaje da su te slike nastale kada je došla kod njega da razgovaraju. Samo nagađa kako je ostala bez svesti, da li zbog alkohola ili jakog anksioznog napada.

Ističe i da je išla u upravu, gde je prijavila osnivaču i bivšem direktoru, Vigoru Majiću, i direktoru Nikoli Božiću šta se dogodilo. „Čim sam pomenula S. Vigor je rekao: ‘Šta s njim, on više ne vidi dobro, ne može da slika'“. Nikola Božić je tvrdio da ne zna da je sa S. ikada bilo problema. „Opet sam dobila anksiozni napad“, priča devojka.

Rasplet bez raspleta

Kako dalje navodi nedeljnik Vreme, iste godine, s njim je sporazumno raskinut radni odnos, ali naredne godine ovu devojku zove koleginica i govori joj da je S. upravo u Petnici.

Ipak, iako zvanično, od 2017. nema nikakve veze sa Istraživačkom stanicom Petnica, mejl prepiske u koje je „Vreme“ imalo uvid pokazuju da je aktivno učestvovao u izradi „Petničkih svezaka“, ali bez kontatakata sa decom.

„Vigor Majić nam je rekao da su S. nastavili da angažuju honorarno jer je do njega došla informacija da je u teškoj ekonomskoj situaciji“, navodi list.

Zaključuje se i da nema spora oko toga da su sve sagovornice „Vremena“ osetile kao žrtve S.-a. Međutim, jednima je veći izvor traume sam čim zlostavljanja, a drugima rekacija uprave – pokušali su da umenje problem, nisu pozivali njihove roditelje niti im ponudili da pozovu policiju. Ni kasnije tokom godina niko ih nije pozvao da vidi kako su.

„Iako zvuči da je moja priča o S. zapravo nije – o Upravi je“, kaže jedna sagovornica „Vremena“. „Oni su ti koji su me najviše povredili. Dva puta sam im se obratila. prvi put odmah kad se dogodilo i kad su pokušali da me ubede da sam pogrešno shvatila šta se dogodilo. Pa ponovo u januaru ove godine kada sam dobila odgovor: žao mi je što se nisi obratila na vreme. Ali jesam! Pa njihovi odgovori – on je suicidalan, ne možemo d aga otpustimo jer ima veze u Valjevu, pa sud može da ga vrati na posao. A šta je sa decom?“, pita ova sagovornica.

List u zaključku postavlja i pitanje da li izlazak ovih žena u javnost može da ugrozi opstanak Petnice?

„Teško. Osim Uprave, Petnicu čini ogromna sila rukovodilaca i saradnika, od kojih je veliki broj tek nedavno saznao šta se događalo i stalo im je da se Stanica suoči sa prošlošću, pre nego što se okrene budućnosti“, zaključuje se u tekstu nedeljnika.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare