Stručnjaci: Srbija po ekološkim problemima liči na afričke zemlje pedesetih

Vesti 14. apr 202110:44 > 10:56 9 komentara

Profesor Mašinskog fakulteta Aleksandar Jovović izjavio je da je za rešavanje ekoloških problema u Srbiji ključna politička volja, ali je naglasio da to nije volja samo jedne partije na vlasti u jednom trenutku. "To je opredeljenje države u dužem vremenskom periodu. Nestvarno je da je Srbija, zemlja Evrope 2021. godine, a da liči na afričke zemlje 50-tih godina prošlog veka. To je civilizacijski problem", kaže Jovović. Mirjana Jovanović iz Beogradske otvorene škole kaže da nije ni čudo što su se građani pobunili na velikom ekološkom protestu jer "ne vide da ih druga strana, oni koji donose odluke" - sluša. "Na građanima ostaje da nastave da budu glasni, da zahtevaju da žive u zdravoj životnoj sredini i čini mi se da će ih oni koji donose odluke čuti u nekom momentu", ističe Jovanović.

Jovović, Jovanović i Tatjana Radić Milutinović iz valjevske Inicijative Ekolubarska bitka u emisiji Novi dan TV N1 ukazali su na brojne probleme iz oblasti zaštite životne sredine u Srbiji i ocenili da su u pitanju višedecenijski problemi za čije rešavanje je uvek nedostajalo političke volje. Oni su kritikovali i izjavu premijerke Ane Brnabić da se Srbija bavi ekološkim pitanjima jer je dostigla taj stepen razvoja u kom ima prostora za takva pitanja. Gosti N1 iznose drugačiji stav: „voda, vazduh, zemljište jedino su što je Srbiji ostalo“.

povezane vesti

Profesor Jovović na pitanje ko su najveći zagađivači u Srbiji kaže da smo to svi mi, zbog siromaštva, nebrige, zaostalosti u načinu razmišljanja… „A ko su najveći stvarni zagađivači? Izvesno je da to enregetski sektor, domaćinstva sa pojedinačnim sistemima grejanja, deponije velike, koje gore…Mešavina svega toga i zgodni vremenski uslovi koji u određenom trenutku pokažu zagađenje“, kaže.

Mirjana Jovanović slaže se da su ti izvori ključni za zagađenje vazduha, ali da ne treba zaboraviti i na druga ugrožena prirodna bogatstva, ispuštanje komunalnog otpada u vode, reke i jezera na primer. Svi smo mi zagađivači, ali nemamo svi istu odgovornost, a odgovorniji su nosioci vlasti, ističe Jovanović.

Upitana kako rešiti problem prljavih tehnologija, Mirjana Jovanović kaže da je to teško i široko pitanje i da je opet na državi šta će tu da dozvoli“ – ako država dozvoli topionici da emituje veću količinu sumpor dioksida, ona će nastaviti da zagađuje, a ako je zatvori, ona će morati da se prilagodi i poštuje ekološke propise, objašnjava Jovanović.

Profesor Jovović smatra da je zatvaranje uvek bilo privremeno rešenje „u akutnim trenucima zagađenja“, kao i da postoje postrojenja koja ne možete zatvoriti, kao što je sistem za proizvodnju struje ili da ljudima isključite grejanje.

„Ali to nije rešenje, jedino rešenje su industrisjka postrojenja sa svim sistemima kontrole zagađenja, ako uopšte to postrojenje može na toj lokaciji da bude“, rekao je profesor Jovović.

Mirjana Jovanović ukazala je i na problem zbog kog se pobunio veliki broj ekoloških udruženja i organizacija, a koji je nastao pri donošenju izmena i dopuna Zakona o zaštiti prirode.

Objašnjava da je sa tim zakonom sporno kako je sprovedena javna rasprava jer „za to skoro niko nije znao“.

„Nisu pozvani svi učesnici, obavljena je online, linkovi nisu radili, menjali su se usred rasprave, a u raspravi je učestvovalo devet različitih ljudi što je veoma malo…Sadržaj predloga nije bio dobro urađen i on je urađen van znanja radne grupe koja nije videla šta u njemu piše“, rekla je Jovanović.

Kaže da je u okviru zakona najavljivano da će njime da se zabrani izgradnja mini – hidroelektrana u zaštićenim područjima, a da sa druge strane u njemu ima član po kojem se MHE mogu graditi kada Ministarstvo rudasrtva i energetike na tom prostoru proglasi opšti interes.

„Problem je što ne znamo kako se proglašava opšti interes. I Rio Tinto i Beograd na vodi i Linglong se proglašavaju projektima od opšteg značaja“, podseća Jovanović.

Tatjana Radić Milutinović iz valjevske Inicijative Ekolubarska bitka kaže da se u Valjevu sada, pored stalnog problema zagađenja individualnim ložištima, suočavaju i sa problemom najavljenog otvaranja rudnika litijuma kompanije Euro litijum.

Građani su, kako dodaje, tek nedavno saznali da se istraživanja litijuma sprovode godinama.

„Rudnici su proglašeni nacionalnim bogatstvom i pravo odlučivanja da li će rudnik biti otvoren je u nadležnosti vlade“, rekla je Radić Milutinović i naglasila da tu lokalne vlasti, a ni građani ne mogu da odlučuju da li će jesti hranu sa zagađene zemlje.

Objasnila je da su u Valjevu još u fazi istraživanja i da nisu došli do eksploatacije kao u Loznici, te da ekološke organizacije rade targetiranje i traže javni u uvid u lokacije.

Prenela je i da je kompanija Euro litijum navela da će 1.660 hektara biti zahvaćeno rudnikom, da će biti izmeštanja dalekovoda, pruge Beograd-Bar, poslovnih objekata…“Mi smo za sada u procesu da dobijemo javni uvid u dokumenta“, rekla je ona i dodala da građani u skladu sa Arhuskom konvencijom, imaju prvao da učestvuju u izradi planova koji mogu da utiču na životnu sredinu.

Naglasila je da bi problem zagađenog vazduha od individualnih ložišta u u kombinaciji s rudnikom izazvao ekocoid u Valjevu.

Podsetila je i na problem da je u Valjevu uloženo u Toplanu, ali da građani nemaju sredstava da plate priklučak na daljinsko grejanje.

Profesor Jovović kaže da se već decenijama u Srbiji svaka vlast ponašala na sličan način i da je ovo samo kulminacija događaja.

Po pitanju kompanije Rio Tinto i eksploatacije rude kaže da država treba da proceni da li joj je u interesu da se eksploatišu rude.

„Glavni problem nije ni u Riu Tintu ni u građanima, već je država ta koja treba da napravi račinicu da li će od tog litijuma Srbija živeti kao Norveška ili neće – i živećemo manje – više slično“, kaže profesor Jovović.

Precizirao je da je suština u tome da li želimo Srbiju razvijenu u industrijskom smislu ili nekom drugom – ako se opredeli da bude turistička, poljoprivredna zemlja.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare