Sto razloga zašto #NisamPrijavila

Vesti 27. dec 202117:22 > 17:43 16 komentara
Nasilje, žena, zlostavljanje
Shutterstock

Na društvenoj mreži Tviter je tokom vikenda pokrenuta kampanja #NisamPrijavila, u kojoj se na stotine žena ohrabrilo da podeli svoja iskustva nasilja. Baza podataka o tvitovima žrtava slikovito prikazuje kako izgleda kada je nasilje u jednom društvu normalizovano.

Autorka: Olivera Živković, novinarka Deutsche Welle

Kampanja #NisamPrijavila se, poput mnogih drugih trendova na društvenim mrežama, spontano, ali svetlosnom brzinom lansirala kao reakcija na tvit koji je napisala politikološkinja Nina Stojaković, a u kojem je opisala kako je njenu sestru Lidiju bivši dečko reper Uroš Radivojević poznatiji kao Numero godinu dana tukao i maltretirao. Nakon što su to prijavile policiji, dobile su odgovor da policija ništa ne može da uradi jer ne postoje dokazi.

Kada se potegnu ovakve kampanje jedno od glavnih pitanja na društvenim mrežama postane zašto žrtva nije na vreme prijavila nasilje. Žene koje su preživele razne oblike nasilja ovog puta su se potrudile da objasne javnosti svoje razloge i tako je krenula kampanja #NisamPrijavila.

Velikom analizom hiljada tvitova koje je u veliku bazu podataka prikupila novinarka BBC-a Andjela Milivojević, a koja se ažurira na svakih sat vremena, dolazi se do zaključka da su u pitanju stotine žena koje su podelile svoja lična iskustva nasilja, a koje većinom nisu prijavljivale. Ti tvitovi su zatim deljeni od strane stotina korisnika Tvitera i tako su postali viralni. Baza podataka trenutno broji skoro 18.500 tvitova i ritvitova.

Iskustva žena koje su doživele različite vidove nasilja su mahom slična i mogu se okvirno prikazati u sto ključnih razloga zbog kojih žene nisu prijavile nasilnika.

#NisamPrijavila jer:

… sam mislila da sam ja kriva

… niko mi ne bi verovao

… sam bila mala/mlada

… sam dobrovoljno otišla u njegov stan

… plašila sam se reakcije roditelja

… mama ništa nije uradila kad sam joj rekla

… nisam bila svesna da je to nasilje

… se pravdao time da je bio pijan

… nisam htela da mu uništim život

… manipulisao me je da sam ja kriva

… plašila sam se da će ga tata/brat ubiti i otići u zatvor

… nisam imala modrice da pokažem

… nisam imala dokaze

… je bitna faca u gradu

… mi je policija rekla da nije ni čudo kad se tako oblačim

… radi u policiji

… sam pila alkohol to veče

… mi je dečko pa se jelte “ne računa”

… mi je dečko i bila sam zaljubljena

… nisam želela da uznemirim decu

… sam se plašila za sopstveni život

… bilo me je sramota

… mi mama nije dozvolila

… mama ništa nije uradila kad sam joj rekla

… plašila sam se da će mi uzeti decu

… mi je rod

… nije lupio mene nego u zid

… bih sestri upropastila brak

… bih drugarici upropastila vezu

… mislila sam da se opravdano iznervirao što nisam zainteresovana

… sam pričala sa njim pa se “opravdano ponadao”

… nisam znala da imam pravo da prijavim

… nisam imala kome da prijavim

… nisam znala šta tačno da prijavim

… nemam imovinu na svoje ime

… nisam finansijski nezavisna

… imam invaliditet

… sam bila izbeglica

… nisam želela da roditelji brinu

… sam znala da policija i tužilaštvo ne rade svoj posao

… mislila sam da će roditelji biti ljuti na mene

… bi mislili da je to samo bila gruba igra

… rekli bi mi da sam ja izazvala

… sam se plašila

… imala sam svedoke na ulici i niko mi nije pomogao tada

… pretukao bi i mamu ako bih progovorila

… me nije silovao, već samo pokušao

… nije bilo “pravo nasilje”, samo malo mi je zavrtao ruku i pretio

… ne bih preživela da pomisle da lažem

… bila sam u prevelikom šoku

… kad sam rekla najbližima, niko mi nije verovao

… on je generalno dobar čovek

… znala sam da neću dobiti podršku roditelja

… jer sam pravdu uzela u svoje ruke i fizički se obračunala sa njim

… tada nisam imala hrabrosti i posle je bilo kasno

… proganjanje tada nije bilo krivično delo

… učiteljica nije zvala roditelje

… bilo je u pitanju samo psihičko zlostavljanje

… bila sam sama u stranoj državi

… samo me je nasilno ljubio i dodirivao

… iselio se posle

… mama je rekla da sam ja kriva

… pristala sam na odnos, ali ne i na iživaljavanje

… pretio je da će me ubiti ako kažem

… sam prijavila prvi put i ništa se nije desilo

… psihoterapeut me je obeshrabrio da prijavim

… radila sam konobarica i rekli su mi da se “smeškam i pustim pijane budale”

… on je član SNS-a

… rekli su mi da su muškarci takvi i da je na meni da se pazim

… nisam znala šta je patološka ljubomora

… odlučila sam da se odselim

… nisam znala šta treba da radim

… sistem je okrenut protiv žena

… potisnula sam i zaboravila

… svi su se pravili ludi kao da se nije desilo

… bila sam mlada i nezrela

… bio mi je šef

… slagala sam roditelje gde idem, pa nisam smela da im priznam

… kad sam rekla roditeljima, rekli su mi da sam kurva

… moje roditelje je bilo sramota šta će rodbina da kaže

… prijatelji su mi rekli da je zaljubljen i da zato ne zna da se ponaša

… bije me glas da sam arogantna i bezobrazna

… ima uticajne roditelje

… bio je omiljen u društvu i uspešan

… okolina me je naučila da sam ja kriva

… bilo mi ga je žao

… pripadam LGBT gruppi

… rekli su mi da je to normalno

… rekli su mi da je trebalo oštrije da mu se suprotstavim

… zato što je bio stariji od mene

… ne znam zašto nisam prijavila

… rekao mi je da mu je žao i da će sve biti u redu

… mi je bio doktor i rekao da će me poslati na psihijatriju ako prijavim

… bio me je strah od osude društva

… bila sam pijana i sviđao mi se

… je radio to i tetki pored mene koja nije reagovala

… bio je poznanik mog tate

… bila sam u lošem psihičkom stanju

… mislila sam da se dešava samo meni

… živim u Srbiji

Ove izjave ukazuju ne samo na to da su žrtve internalizovale nasilje, kriveći sebe i plašeći se osude okoline, već i da većina žena nije obaveštena o zakonima i pravnim instrumentima koje im stoje na raspolaganju kako i kome da prijave nasilje. Pored toga jasno je i da postoji

nepoverenje u institucije, ali i u najbližu okolinu, porodicu i prijatelje. Žrtve se često osećaju izolovano, pod pretnjom i da im niko neće ni poverovati.

Analiza tvitova je pokazala i ko su ključni počinioci nasilja.

Ilustracija

Tvitovi #NisamPrijavila pokazali su i da je nasilje sveprisutno, pa da se tako pored partnerskog i porodičnog nasilja žene sa nasilnicima susreću i u školi, na poslu, na ulici i u javnom prevozu. Osim toga, postali su jasni i osnovni vidovi nasilja koje žene najčešće preživljavaju.

Ilustracija

Nedostatak ove baze podataka leži najpre u tome što nisu obuhvaćeni u nekim slučajevima čitavi tredovi, pošto u njima uglavnom nema heštegova.

Paralelna manja, ali ništa manje značajna kampanja se sprovela pod #JesamPrijavila gde su žene iznosile lična iskustva kada su prijavile nasilje institucijama. Jasno se dolazi do zaključka da je u većini slučajeva reakcija izostala, a da kada je postojala nekada je bila još gora po žrtvu, kojoj se policija podsmevala, na koju je prebacivala krivicu ili stajala na stranu počinioca. Tužilaštvo je u velikom broju slučajeva bilo pasivno ili dodeljivalo zabrane prilaska koje su kršene, a nakon hapšenja počinilac bi često bio pušten na slobodu i nastavio da vrši nasilje i uhodi žrtvu.

Javili su se i pripadnici LGBT populacije, ali i hetero muškarci i deca koja su odrastala u porodicama u kojima je vršeno nasilje da se priključe kampanji i iskažu svoja iskustva nasilja koje su doživeli od strane muškaraca ali i žena u svojoj okolini. Tvitovali su i muškarci koji su javno priznavali da su počinili neko delo nasilja.

Baza podataka je otkrila i geolokacije žena koje su se ohrabrile da podele svoja iskustva, pa su tako ispovesti došle sa celog Balkana, ali i naših žena koje žive u drugim zemljama poput Nemačke, Amerike, Španije, Turske, Kanade, Francuske.

Kampanjom #NisamPrijavila šira javnost je po prvi put dobila uvid u to koliko je nasilje nad ženama rasprostranjeno i nedokumentovano, jer zvanične statistike odgovornih institucija u Srbiji izostaju. Učesnice kampanje su se mahom složile da je nasilje nad ženama u Srbiji, a i šire, normalizovano i da se pretvorilo u “kulturu nasilja”.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare