Šest meseci posle potresnog izveštaja o „zaboravljenoj deci Srbije“ – sve isto

Vesti 09. jan 202219:23 28 komentara

Potresne tvrdnje o nehumanim uslovima u domovima za decu sa smetnjama u razvoju čitali smo u junu prošle godine u izveštaju Inicijative za prava osoba sa mentalnim invaliditetom. Ministarstvo za socijalna pitanja najavilo je osnivanje Radne grupe za proveru tih navoda. Šest meseci kasnije, rezultat rada Ministarstva na slučaju "Zaboravljene dece Srbije" nije poznat. Nevladine organizacije kao i Zaštitnik građana u radu te grupe nisu učestvovali, pa o njoj ništa i ne znaju.

Dane Dragan Miljević sada obično provodi sam. Gleda zajedničke fotografije i snimke. One na kojima je njegov sin kod kuće i srećan. A noću:

„Ja noću ne spavam. Samo mislim o svome detetu, gde je i šta je i u kojim uslovima on živi“, kaže Miljević.

Povezane vesti

To pitanje ovaj otac sebi postavlja od oktobra prošle godine, kada je njegov sin Vladimir odveden u Dom za decu i lica ometena u razvoju u Stamnici, kod Petrovca na Mlavi. Tog dana, Dragana je privela policija, a radnici Centra za socijalni rad su odveli dete.

„Bilo me sramota, kao da sam neki kriminalac, a ništa u životu skrivio nisam“, priča on.

Zašto je priveden i zašto je ostao bez sina tvrdi da ne zna. Odgovor na ovo drugo pitanje zna Gradski centar za socijalni rad.

„Ukoliko organ starateljstva proceni da staratelj ne obavlja adekvatno svoju ulogu i ne zadovoljava potrebe lica koja ne mogu sama da se staraju o sebi, Centar za socijalni rad ima obavezu da u skladu sa procenom i potrebama štićenika promeni staratelja, odnosno obezbedi adekvatnu starateljsku zaštitu, što je u ovom konkretnom slučaju i učinjeno“, poručuju iz Gradskog centra za socijalni rad.

Ovo nije razlog, uveren je Dragan. Sumnja da mu se sistem na ovaj način sveti, jer je progovorio o lošim uslovima u domu Blace Trbunje, gde je kao slepa i osoba sa autizmom do letos bio i njegov sin.

„Oni tamo samo jedu poparu i palentu. Kupaju ga hladnom vodom štićenici. I on uzme onaj mlaz vode, to tuče po mome Vladimiru, on padne na beton i onda se oni iživljavaju tamo nad njim i kad je onako smrznut odnesu ga na krevet“, kaže Miljević.

N1

Kreveti su obično metalni, posteljina prljava. Deca u pojedinim ustanovama kao u kavezima leže po ceo dan, zapuštena, neuhranjena, zlostavljana, rečenice su koje su se letos našle i u izveštaju Inicijative za prava osoba sa mentalnim invaliditetom. Javnost se zgranula, a Ministarstvo za socijalna pitanja najavilo osnivanje Radne grupe koja će i sama proveriti šta se u domovima dešava.

„Mi jesmo obišli sa predstavnicima Ministarstva nakon toga jednu ustanovu, to je Kolevka u Subotici, i tada smo utvrdili da je 11 dece mlađe od tri godine, smešteno u ovoj ustanovi“, kaže Dragana Ćirić Milovanović iz Inicijative za prava osoba sa mentalnim invaliditetom (MDRI-S).

Što po zakonu ne bi trebalo, objašnjava Milovanović. Na kršenja prava korisnika ukazivali su i proše godine. Međutim, zbog epidemije, uslova za prikupljanje dokaza nemaju, a i nadzori su posao socijalnih službi.

„Nažalost ishodi takvih nadzora često nisu efektivni i zaista se ne utvrdi realno stanje, već najčešće dođe do toga da se ne pronađu dokazi o slučajevima zlostavljanja“, navodi Ćirić Milovanović.

Sve i da dokaze službe nikada ne nađu, Milovanović naglašava da sistemsko zanemarivanje dece postoji samim tim što su ostavljena da žive u ustanovama koje za njihov razvoj nisu dobre.

Zna i Dragan Miljević da Dom u Stamnici za njegovog sina nije dobar, jer tvrdi da nema uslova za boravak slepih. U suprotno će poverovati kada mu dozvole da ga vidi.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare