Dragićević Šešić: Svako ko ima moć može da bude nasilnik, kontrolisati školice

Vesti 21. jan 202110:02 > 10:05 5 komentara

Profesorka FDU Milena Dragićević Šešić, govoreći o aferi u vezi sa nastavnikom glume Miroslavom Mikom Aleksićem koga je nekoliko učenica optužilo za seksualno zlostavljanje i silovanje, kaže da treba iskoristiti ovu priliku da edukujemo roditelje, da znaju da svako ko ima moć, može da bude nasilnik. Jer, kako ističe, takve stvari se dešavaju u svim institucijama, kompanijama, fakultetima - onde gde postoji odnos moći. Postavlja pitanje i ko kontroliše razne školice koje rade sa talentima, dodajući da je važno da oni kojima roditelji pošalju dete imaju i licence, kako je to u zapadnim zemljama. Nije (Aleksić) nigde stekao licencu za profesora glume, koliko ja znam on je završio režiju, navela je.

Više javno tužilaštvo počelo je sa uzimanjem iskaza devojaka koje su optužile poznatog vlasnika škole glume Miroslava Aleksića za seksualno napastvovanje, a prema pisanju medija, do sada je protiv njega MUP-u podneto 26 prijava.

Profesorka Fakulteta dramaskim umetnosti, gostujući u Novom danu, rekla je da se takve stvari dešavaju na svakom mestu. „Rodno nasilje, mizoginija, seksualno nasilje, komentari – to postoji apsolutno svuda… Naročito je to bilo karakterističnu za moju generaciju“, rekla je, gostujući u Novom danu.

Povezano:

Profesorka navodi da zna nekoliko slučajeva na FDU, osamdesetih godina, kada su profesori udaljeni sa nastave. To je bilo više optužba za mobing, maltrertiranje, možda na neku vrstu aluzija, više gluposti u jednom mizogenom diskursu tipa „ona je lepa i glupa“, dodaje.

Smatra da će ovim istupom njenih mladih koleginica žene, ali i muškarci naučiti šta je apsolutno zabranjeno, dodajući da je Milena Radulović veoma hrabra.

Žene u svojim kućama, konstatuje profesorka, uče da je to stramota, i zato ne pričaju o tome, i kad tako nešto dožive, niko ne želi da to ponovi, eventualno kažu drugaricama, ali nikako roditeljima, jer se plaše da nakon toga slede još strože mere – zabrana njenog kretanja, veće kontrole roditelja, dakle gubljenja faktičke slobode, ali i jedna vrsta sramote, ističe profesorka.

A druge strane, kako naglašava, mali broj dečaka se vaspitava u porodicama i van njih šta su granice prihvatljivog ponašanja, navodeći da su potrebni mnogo veći i širi javni razgovori.

Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu pokreće platformu „FDU – Protiv nasilja“, sa namerom da se aktivno bavi prevencijom i sprečavanjem svake vrste zlostavljanja i zloupotrebe u obrazovnim procesima, a posebno problemima vezanim za seksualno uznemiravanje, saopštio je taj fakultet.

Dragićević Šešić kaže da saopštenje dolazi u pravom trenutku.

„Mučno mi je do koje mere idu rasprave na blogovima i javnim diskusijama kao da je to nešto samo za glumce i FDU. Nažalost to nije – to je vezano za sve fakultete, za sve institucije u kojima postoje odnosi moći… Možda nije u pitanju seksualno nasilje, ali tu je i nasilje koje se vrši u raznim školama baleta, muzičkim školama“, navela je Dragićević Šešić koja je ispričala da je i sama napustila muzičku školu zbog načina ophođenja i ponižavanja profesora solfeđa. Kaže da tu odluku nije saopštila svojoj majci, i da je ona slučajno saznala.

Ima dece koja mogu da se suprotstavljaju, ali ima i one koja to ne mogu. A ima i roditelja koji ne prepoznaju nasilje, rekla je profesorka i navela slučaj za koji kaže da nikad sebi neće oprostiti – što nije shvatila da jedna vaspitačica u obdaništu maltretira njeno dete od tri godine. Dok, navodi, nije otišla do logopeda i pričala o obdaništu i rekla da vaspitačica decu zove strogo prezimenom, imitirajući kako to zvuči, na šta je njeno dete briznulo u plač. „I logoped mi kaže  – pobogu, majko, pa vadite dete iz tog obdaništa… Jer mi se vaspitavamo da imamo poverenje i poštujemo i vaspitače, učitelje nastavnike, profesore, i ne možete da mislite da neko od njih može da maltretira vaše dete toliko da sa tri godine dobije traumu samo od imitacije glasa vaspitača“, ističe.

Sada, zato, treba iskoristiti priliku da edukujemo roditelje – svako ko ima moć, može da bude nasilnik, poručuje gošća N1. Ona ističe da je seksualno nasilje najtraumatičnije, ostavlja najviše tragova u psihi i duši, ali podseća i na verbalno nasilje.

Smatra da će ovo što se dešava sa Miroslavom Aleksićem uticati na filmsku industriju, jer glumci su javne ličnost i kad nešto ovako kažu to postaje javni fakat. Ali, dodaje, uticaće i na sve druge industrije – gde neki direktori, vlasnici firmi imaju moć da zapošljavaju i imaju moć da otpuštaju. Jedino je reč o osobama koje su anonimne i zatrašene, nemaju drugih izvora prihoda, pa time i čime da gaje decu, dakle egzistencijalno su ugroženi što sve otežava i nemaju svi hrabrost kao Marija Lukić iz Brusa, dodaje.

Svi mi koji imamo moć (vaspitači, profesori) imamo duplu odgovornost, i da se svaka naša reč meri, jer može da ima pogubne posledice – da nekoga udalji od struke, da neko napusti fakultet, naglašava gošća N1.

Određene traume mogu ne da promene, nego da unište život, naglašava profesorka i dodaje da samo jake osobe mogu iz traumatičnog događaja da izađu. Govor o njima jeste jedan od puteva izlaska iz traume, ističe Dragićević Šešić.

Vraćajući se na Miroslava Aleksića, o kom se govorilo kao o mitu, čoveku koji pravi čuda, Šešić kaže da  se postavlja  jedno principijalno pitanje – da li i ko vrši kontrolu nad školama za edukaciju dece sa talentom.  Pa ukazuje i na još jednu stvar – zamislite traumu deteta ako ga izbace sa neke grupe, jer nije dovoljno talentovano.

U Francuskoj je za sve te umetničke, specijalno baletske škole vrlo stroga kontrola ko može da bude pedagog, kaže Dragićević Šešić navodeći da su potrebne licence i za sve školice kod nas, i to da se licenca odnosi na etičko-stručni lik. Naročito je važno to sve kod baleta i nije naivno kome ćete dete dati u ruke, istakla je.

Vraćajući se na Miroslava Aleksića, a na konstataciju da je on ipak poznati nastavnik glume, da je u medijima uzdizan i da je retko davao intervjue u kojima mu nikad nije postavljano neko teško pitanje, profesorka Dragićević Šešić kaže da se kult ličnosti gradi i ko je sposoban ume da ga napravi i to upravo tom selektivnošću i tajnovitošću i nedavanjem intervjua.

Opet se vratila na to što te školice niko ne kontroliše. Nije (Aleksić) nigde stekao licencu za profesora glume, koliko ja znam on je završio režiju, kaže profesorka i ponavlja – trebalo bi uvesti neku regulaciju.

U SAD nema šanse da se profesor iza zatvorenih vrata konsultuje sa studentkinjom, jer i da se ništa ne desi, može da ga optuži, zato imate staklo na vratima, navodi. Može da se uradi niz elemenata da se spreče super zgodne okolnosti za tako nešto, zaključuje.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare