Profesorka: Živimo u patrijarhatu, kultu predatora – sva krivica pada na žrtvu

Vesti 23. mar 202110:01 > 10:11 18 komentara

Profesorka Fakulteta dramskih umetnosti Milena Dragićević Šešić, komentarišući slučaj glumice Danijele Štajnfeld, kaže za N1 da u Srbiji preovladava patrijahalno vaspitanje u kome su uvek žrtve krive. "Reč je o mnogo godina kada je svaka krivica padala na leđa žrtve. Takođe, imamo i kult mačo-muškarca, predatora. Oni su, takođe, pod pritiskom, da stalno i uporno dokazuju svoju muževnost, i kada su mlađi i kada počnu da stare", kaže profesorka i dodaje: "Što je neko moćniji, teže ga je prijaviti".

Govoreći kako je ovaj slučaj dočekan na Fakultetu dramskih umetnosti, profesorka Dragićević Šešić kaže da je pre dva meseca formirana Radna grupa i platforma za prijavljivanje.

Povezane vesti:

„Javili su se i studenti i studentiknje. Pokrenuli smo dijalog i sada je to u procesu, sada se ti prigovori razmatraju vrlo ozbiljno, nismo ništa prikrili i stavili pod tepih, sa svake katedre je neko član u Radnoj grupi. Kada bi sve institucije to imale, da može da se prijavi ono što je do te mere normalizovano…“, kaže ona.

Dodaje da je čula audio-snimak Danijele Štajnfeld i Branislava Lečića, koji je objavio Insajder, ali dodaje da ne treba žuriti u ocenama.

Ona navodi da se i sada, kao i slučaju Miroslava Aleksića, preispituju žrtve i da je to sve deo patrijahalnog miljea.

„Krivica se svaljuje na žrtve, govori se zašto nosiš mini-suknju, pristojna devojka ne izlazi, šta radite u gradu. Mnogo je nasilja od onih od kojih se očekuje podrška. Svakoj žrtvi, a posebno žrtvi silovanja, su potrebne godine. Ima onih koje se nikad ne suoče sa tim, jer misle da su one krive i ceo život žive sa tim. Cilj je podstaći i druge, uprkos svemu i ograničenjima, glumice koje su prijavile nasilje preuzele su veliko breme i odgovornost“, kaže profesorka Fakulteta dramskih umetnosti.

Glumci filma „Quo vadis, Aida“ Jasna Đuričić i Boris Isaković proglašeni su izdajnicima i stranim plaćenicima, a film antisrpskom propagandom. Profesorka kaže da je to sve deo verbalnog nasilja koje se svuda pogoršalo.

Taman smo pomislili da se govor mržnje izbacio, ali naprotiv, on je tako razvijen. Njih dvoje su vrh srpskog glumišta i umetnosti, oni govore sa velikom ozbiljnošću, govore o svojim zadacima, izazovima. Nama umesto da bude žao što nismo koproducenti takvog filma, Milomir Marić kaže da je to Nemačka zavera protiv Srba, ali ako je jedan narod umeo da se suoči sa svojoj negativnom prošlošću, to su Nemci“, kaže Dragićević Šešić i objašnjava zašto mi ne možemo da se suočimo sa prošlošću.

„Najveći problem su nase političke i kulturne elite, mržnja koju političke elite šire. Evo zakon o istopolnim partnerstvima, sa koliko mržnje oni govore i pokušavaju da podstaknu mržnju prema ljudima koju su drugaciji“, dodaje ona.

Ističe koliko je važno da postoje filmovi kao što su „Quo vadis, Aida“ i „Dara iz Jasenovca“.

„Važno je da znamo sve o tim procesima. Za moju generaciju je to sve poznato, mi smo rasli uz to, išli smo i obilazili spomenike, majke heroja su dolazile u moju osnovnu školu, sretali smo ih, to su bile religiozne žene koje su govorile o žrtvi svog deteta. Sada jedan ministar sme da izgovori reč „Šiptar“, to ni ne odgovara gramatici albanskog jezika. Ako ta poruka dolazi od naših političkih elita, onda je etnička distanca još veća nego devedesetih godina. Hajde da se suočimo sa problemima, sa istinom, kako da govorimo o uvažavanju pola, rodnih, političkih razlika“, rekla je profesorka.

Govoreći o kultu vođe, profesorka je rekla da su u istoriji sva društva težila tome.

„Ovaj kult vođe, ovo zaklanjanja iza reči Aleksandra Vučića je takvo kakvo je bilo za vreme Mao Ce Tunga. Ovaj vođa uživa u laskanju, to ide do bilborda njemu i bratu, ova vrsta udvorišta je prevazišla sve mere. Političke elite su uvek diskutovale, osporavale, a sada u banalizaciju pada kada kažu „kao što je predsednik upravo rekao. Svi koji bi trebalo da imaju autnomiju oni se zaklone iza reči velikog vođe, ministri se ne javljau da govore o onome što je njihova odgovornost, od deponije, požara, migranata, divno je što smo počeli da ih vakcinisemo, ali tek sada kada je došlo do afere sa AstraZenekom“, zaključila je profesorka.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare