Jedan od priređivača faksimila Miroslavljevog jevanđelja Veljko Topalović, koji je zajedno sa Boškom Savkovićem, autorom dokumentarnog filma "U početku beše reč", optužio Ministarstvo kulture, Narodni muzej, kao i Srpsku akademiju nauka i umetnosti za zaveru ćutanja o skrnavljenju, odnosno pogrešnom ukoričenju jevanđelja, kazao je da "sa radošću očekuju tužbu Nade Popović Perišić", nekadašnje ministarke kulture iz vremena vlasti Slobodana Miloševića, koju su optužili kao najodgovorniju za lošu konzervaciju 1998, za koju je država platila 1,6 miliona nemačkih maraka.
„U Fondu Miroslavljevo jevanđelje i iz budžeta Republike Srbije, prema novinskim izveštajima, prikupljeno je 3.256.920 ondašnjih nemačkih maraka (DEM). Za taj novac je tada, 1998. godine, moglo da se kupi 162 kg i 846 gr zlata. Da bi se ista količina zlata kupila danas, potrebno je izdvojiti 8.326.153 EUR. Dakle, više od osam miliona današnjih evra uloženo je u državno fototipsko izdanje Miroslavljevog jevanđelja, kojeg nema, kao ni novca. S radošću očekujemo tužbu dr Popović Perišić jer ćemo konačno saznati gde je taj novac ispario“, napisao je Topalović u saopštenju dostavljenom N1, odgovarajući tako na izjavu Popović Perišić da će Topalović i Savković svoje tvrdnje morati da dokažu na sudu.
Komentarišući izjave bivšeg upravnika Narodne biblioteke Srbije Dejana Ristića koji je za Nova.rs kazao da nije tačno da je Miroslavljevo jevanđelje nasumično poslagano i da je restauracija rađena 90-ih godina prošlog veka, Topalović „pretpostavlja da ih je novinar pogrešno preneo“.
„Restauracija nije rađena 90-ih godina, već 70-ih godina prošlog veka i to je radila Dr Vera Radosavljević. Ja sam bio upravnik Narodne biblioteke dok je tamo privremeno čuvan Miroslavljev jevanđelistar (a ne kako se pogrešno kaže jevanđelje), zbog rekonstrukcije Narodnog muzeja“, kazao je Ristić i dodao da nema nikakvog oštećenja i mešanja stranica Miroslavljevog jevanđelja.
Topalović smatra da je „nemoguće da školovani istoričar, poput Dejana Ristića, navede tvrdnju bez dokaza“.
„Jasno je da je konzervacija (a ne restauracija) Miroslavljevog jevanđelja urađena 1998. godine, o čemu svedoče i dokumenti Narodne biblioteke Srbije, gde je Ristić bio i upravnik. Npr. u izveštaju pod nazivom Miroslavljevo jevanđelje – fotosnimanje za fototipsko izdanje, Borka Kokaš, knjižničarka i rukovodilac trezora Arheografskog odeljenja Narodne biblioteke Srbije, na str. 1 navodi da je u periodu od 15. aprila 1998. godine pa do 10. jula iste godine urađena konzervacija Miroslavljevog jevanđelja. U tom periodu, kako kaže gospođa Kokaš: ‘… svakodnevno sam ga ujutru odnosila u Konzervatorsku laborariju i uveče vraćala u Trezor’. Dokument je zaveden 24. decembra 1999. godine u navedenom odeljenju g-đe Kokaš“, navodi Topalović.
Na izjavu Ristića da „ništa nije nasumično poslagano i oštećeno, to jednostavno nije istina“ , Topalović navodi da bi „iskusni istoričar, poput Ristića, sigurno primetio da SANU nije demantovala dokaze koji su pokazani na konferenciji za medije povodom najvećeg skandala u istoriji srpske kulture“.
„Da tvrdnja da se nasuprot prve stranice, greškom nadležnih državnih institucija, umesto str. br. 2, sada nalazi str. br. 14, nije tačna, SANU bi to odlučno demantovala i Savkovića i mene proglasila šarlatanima. Činjenica da je SANU prebacila loptu u dvorište Ministarstva kulture, iskusnom istoričaru, poput Ristića, sigurno bi ukazala na stvarno stanje stvari“, navodi Topalović.
Dodaje da je tačno da je Miroslavljevo jevanđelje u stvari jevanđelistar – bogoslužbena knjiga namenjena za dnevnu upotrebu u crkvi, s tim da se u nauci ustalio prvi naziv, koji jeste pogrešan. Isto važi i za Vukanovo jevanđelje, Ostromirovo jevanđelje i mnoge druge rukopise.
Tačno je i da je konzervaciju (a ne restauraciju) uradila dr Vera Radosavljević, navodi Topalović.
„Ono što javnosti nije poznato, a što mi je Ristić izneo u iskrenom privatnom razgovoru je da je u jednom trenutku, koji je smatrao da je dramatičan za bezbednost Miroslavljevog jevanđelistara, on ostao nasamo s rukopisom, koji je bio spreman da brani svojim životom. Tu priču su mi potvrdili i iz drugih izvora, ali, zbog svoje skromnosti, Ristić je zamolio da je ne objavljujem. Ovom prilikom ga molim da ispriča tu priču gde je stvarno odigrao časnu ulogu, zajedno sa Bojanom Borić Brešković, a ta epizoda je značajna za istorijat naše najvrednije knjige. Pretpostavljam da u tom dramatičnom trenutku Ristiću nije bilo ni na kraj pameti da proverava raspored pogrešno poslaganih stranica Miroslavljevog jevanđelja. Pitanje je i da li bi to mogao da primeti, s obzirom da je njegova uža struka srpska istorija 19. i 20. veka. Takođe, sasvim sigurno nije mogao da primeti da li su iluminacije oštećene ili nisu tokom konzervacije – jer nije imao uvid u stanje originala pre intervencija na rukopisu, koje su obavljene u Narodnoj biblioteci Srbije“, kaže Topalović.
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare