Preminuo umirovljeni vladika Atanasije

Vesti 04. mar 202119:29 > 20:59 73 komentara
Vladika Atanasije
Screenshot/ Youtube

Preminuo je umirovljeni episkop zahumsko-hercegovački Atanasije nakon borbe sa virusom korona, potvrđeno je iz bolnice u Trebinju. Vest o smrti objavljena je i na sajtu Mitropolije zahumsko-hercegovačke.

povezane vesti

„Umirovljeni Episkop zahumsko-hercegovački i primorski, Atanasije, upokojio se u Gospodu. Njegovo preosveštenstvo preminuo je u večernjim časovima, u četvrtak, 4. marta 2021. godine, u Javnoj zdravstvenoj ustanovi Bolnica Trebinje. Obaveštenje o sahrani novopredstavljenog vladike biće objavljeno naknadno“, saopšteno je iz mitropolije.

Da je preminuo vladika Atanasije okupljenim vernicima je u trebinjskom sabornom hramu saopštio i vladika Dimitrije. On je rekao da će Atanasije biti sahranjen u manastiru Tvrdoš, prenosi banjalučka Alternativna televizija (ATV).

Za ATV prethodno je potvrđeno iz trebinjske bolnice da je vladika preminuo od posledica koronavirusa.

Umirovljeni episkop zahumsko-hercegovački i primorski Atanasije primljen je na lečenje u bolnicu u Trebinju u drugoj polovini februara, posle testiranja na prisustvo koronavirusa.

Stanje mu se pogoršalo pre dva dana kada je priključen na respirator. Imao je upalu oba plućna krila, piše ATV.

Biografija Atanasija Jevtića

Umirovljeni episkop zahumsko-hercegovački Atanasije Jevtić, koji je večeras preminuo u bolnici u TrebinjU, ostavio je neizbrisiv trag u Srpskoj pravoslavnoj crkvi svojom duhovnošću i kao autor brojnih knjiga, studija, beseda objavljenih na više stranih jezika, a njegovi radovi zalaze u sve periode istorije Crkve.

Episkop Atanasije Jevtić rođen je u selu Brdarici, u šabačko-valjevskom kraju, 8. januara 1938. godine. Bogosloviju je završio u Beogradu 1958. godine u generaciji sa blažnopočivšim mitropolitom Amfilohijem, te episkopom Lavrentijem.

Po završetku bogoslovije upisao je Bogoslovski fakultet u Beogradu, ali je pozvan na odsluženje dvogodišnjeg vojnog roka u Podgorici i na Kosovu i Metohiji.

Zamonašio se po povratku iz vojske u manastiru Pustinji kod Valjeva 3. decembra 1960. godine, navedeno je na sajtu Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske.

Kao sabrat manastira Tronoše kod Loznice nastavio je i završio studije na Bogoslovskom fakultetu u Beogradu u junu 1963. godine.

Na Bogojavljenje 1961. godine, za vreme studija, rukopoložen je u čin jerođakona, a na Uspenje Presvete Bogorodice u sveštenički čin.

U februaru 1964. godine odlazi na Teološku akademiju na Halku (Turska), gdje je ostao do juna iste godine, a potom je prešao na Teološki fakultet u Atini i tu je odbranio doktorsku tezu iz dogmatike o temi „Eklsiologija apostola Pavla po Svetom Jovanu Zlatoustom“.

Ostao je četiri godine u Atini gde je služio kao parohijski sveštenik u atinskoj Ruskoj crkvi.

Onda je prešao u Pariz na Bogoslovski institut Svetog Sergija, radi produžetka daljih bogoslovskih studija i izučavanja francuskog jezika. Posle provedene jedne godine izabran je za profesora na Institutu. I tamo je ostao četiri godine.

Od 1972. godine po povratku iz Pariza, niz godina je na Bogoslovskom fakultetu u Beogradu predavao Istoriju hrišćanske crkve, neko vreme Istoriju srpske crkve, a 1987. izabran je za redovnog profesora Patrologije. Biran je za dekana Bogoslovskog fakulteta u periodu 1980-1981. i 1990-1991. godine.

U tom periodu rada na Fakultetu objavio je oko dve stotine naučnih radova. Tada počinje da izlazi njegovo delo „Patrologija“.

Dolazak u Beograd

Dolaskom u Beograd brzo se uključio u kulturna kretanja prestonice, aktivnim učešćem na brojnim tribinama, gde je svojim otvorenim istupanjima, odličnim poznavanjem teološke i filozofske misli, te svojstvenom mu erudicijom i svestranošću, zadobio velike simpatije i podršku, naročito omladine, u brojnim dijalozima sa apologetima marksizma i materijalizma.

Poznata su i njegova reagovanja u štampi (posebno u listu Pravoslavlje, gdje je smatran za jedno od prvih pera), podsećaju iz Eparhije.

Istovremeno, sa profesorskim dužnostima učestvovao je i u buđenju uspavane svetosavske i kosovske svesti, podsećajući na ozbiljnost situacije na Kosovu i Metohiji, ali i u drugim srpskim zemljama.

Mnogobrojne mlade ljude je svojim primerom nadahnuo i uputio na izučavanje bogoslovlja i podstakao na stupanje u sveštenički i monaški čin. Svojim pastirsko-eklisijalnim delovanjem doprineo je izmirenju i prevazilaženju raskola, a naročito tzv. Američkog raskola.

Od 1991. bio je episkop banatski, a sledeće godine je izabran za episkopa zahumsko-hercegovačkog.

Rat

Tokom rata je pomagao narod, vojsku, siročad, izbegice, ranjenike… obnavljajući pravoslavnu veru u Hercegovini, krštavajući, pričešćujući i prosvećujući narod.

Za prvog rektora novootvorene Duhovne akademije Svetog Vasilija Ostroškog u Foči izabran je 1994. godine.

Usled teške povrede vratnih pršljenova 1998. godine, zamolio je Sabor episkopa za razrešenje od arhipastirskih dužnosti, a na septembarskom zasedanju 1999. usvojena je ostavka. Ostao je u manastiru Tvrdoš kraj Trebinja.

Posle toga dosta vremena provodi na Kosovu i Metohiji, naročito od dolaska NATO trupa 1999. godine, pomažući tamošnjem episkopu i stradalnom narodu.

Jerusalimska epizoda

Tokom 2001-2002. godine proveo je osam meseci u Jerusalimu izučavajući jevrejski jezik radi prevoda Svetog pisma Starog zaveta na srpski i upoznavajući bolje Svetu zemlju, kao i služeći u Jerusalimskoj patrijaršiji.

Za vreme pogroma Srba na Kosovu i Metohiji 2004. godine bio je prisutan sa stradalnim narodom, sveštenstvom i monaštvom.

Episkop Atanasije je posebno kao jeromonah bio učesnik mnogih domaćih i međunarodnih naučnih skupova iz oblasti crkvene istorije, teologije, filozofije i hrišćanske kulture.

Autor je brojnih knjiga, studija, članaka, ogleda i beseda na više svetskih jezika.

Prevodio je sa starogrčkog, staroslovenskog i drugih jezika.

Njegovi bogoslovski, antropološki, patrološki, crkveno-istorijski radovi zalaze u sve periode istorije Crkve i obuhvataju skoro sva važnija pitanja pravoslavnog biblijsko-svetootačkog bogoslovlja.

Literarni teološko-filozofski radovi i istupanja episkopa Atanasija dobila su i zvaničnu potvrdu izborom u Udruženje književnika Srbije. Objavio je više desetina knjiga.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare