Obavezni vojni rok – da ili ne: Šta misle mladi, šta sociolozi a šta radi država

Vesti 03. maj 202119:16 > 19:25 265 komentara

"Plata" od 200 evra, obuka za tražene zanate, odsustvo za vikend i tuširanje svaki dan i to toplom vodom. Tako bi, prema nagađanjima medija, mogao da izgleda obavezan vojni rok koji Vlada Srbije planira ponovo da uvede, najverovatnije od sledeće godine. Za muškarce bi trajao šest meseci, mogle bi da ga služe i žene, ali do tri meseca. Za odbijanje bi se plaćala kazna. Odluku o vraćanju vojnog roka Skupština Srbije mogla bi da donese na jesen, a šta kažu oni koje to direktno pogađa.

Iako sukobe u Jugoslaviji ne pamti, jer je rođen u godini kada su se rasplamsavali, Nikola Mladenović siguran je da današnjoj Srbiji, sa takvom istorijom, vojni rok ne treba: „A drugo, kao što znamo, njemu ovih dana teže neki desniji režimi i to je neka ideja i ako ćemo se voditi ka tim državama kojoj neki od nas ne teže svakako…“

Slično kao Nikola, misli i dvadesetdvogodišnja Maša Trifković. Ideja da bi i žene morale stati u vojne redove ni malo joj se ne dopada. „Mislim da mi možemo drugačije da provodimo vreme i da se nadograđujemo u nekom drugom smislu, a ne tako što ćemo ići u vojsku“, naglašava.

Povezano:

Ako pitate petnaestogodišnjaka Nikolu Babića, on bi se i sam, dobrovoljno javio da služi otadžbini. Posle srednje medicinske škole, sebe vidi i na Vojnoj akademiji. „Treba da se uvedu neke radne navike i generalno sad su svi onako bucmastiji, prijalo bi ljudima da se bave aktivnostima nekim, upoznaju se nova društva, ljudi za “u budućnost”. I malo da se osamostali čovek. Iskreno, znači“, navodi on.

Dokaza za to da vojska prevaspitava i da od mladića pravi disciplinovane muškarce, zapravo nema, siguran je sociolog Dario Hajrić. To je samo patrijarhalni mit, kaže on.

„Treba podsetiti da su ovde ranije generacije prošle kroz to. I da smo, uprkos tome, devedesetih imali sto hiljada mrtvih, konc logore, zločine… Je li to ta ljudskost koja se uči u vojsci? Ako jeste, zaista nam to nije potrebno. Ako nije, kako to vojna disciplina nije sprečila“, pita Hajrić.

Za „časove ljudskosti i discipline“ izdvajaćemo godišnje oko osam milijardi dinara, procenio je ministar vojni Nebojša Stefanović. Taj novac, sociolog Hajrić bi uložio u školstvo kako bi, na primer, ovim i drugim mladim ljudima bilo besplatno. Ili bi tu budžetsku liniju preusmerio za lečenje dece.

Vojni analitičar Aleksandar Radić je mišljenja, s druge strane, da su pare najmanji od problema koje imamo kada je reč o obaveznom vojnom roku. „Stvarni problemi su kako da država pokaže autoritet pred mladom generacijom, kako obezbediti stvarnu podršku, kako pripremiti vojsku za obnavljanje sistema obuke, srediti strukturu“, nabraja. Za to je potrebno mnogo vremena, pameti i volje, a ne novca, podvlači Radić.

A potrebno i važno je pitati šta o tome misle oni kojih se direktno tiče, dodaje sociolog Hajrić. Za širu javnu raspravu, kako ju je najavljivao ministar Stefanović, javnost zapravo ne zna, pa Hajrić misli da je to već rešena stvar.

Rešena je, očigledno, i za Generalštab, koji prema pisanjima medija uveliko priprema planove i kasarne za nove regrute.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare