Nikolić ne mora da ima imovinsku kartu, „zbrinut o trošku poreskih obveznika“

Vesti 30. nov 202210:46 17 komentara
N1

Nacionalni Savet za koordinaciju saradnje sa Rusijom i Kinom, za čije funkcionisanje su građani Srbije za četiri godine platili najmanje 1,4 miliona evra, nema status državnog organa, pa ni njegovi članovi nemaju status javnih funkcionera, piše Danas.

Tako je javnost uskraćena za podatke iz imovinske karte njenog predsednika, Tomislava Nikolića, jer on zakonski nema obavezu da te podatke daje Agenciji za sprečavanje korupcije.

Povezane vesti

„Savet nema status državnog organa, već radnog tela vlade, pa ni članovi nemaju status javnog funkcionera. To je tako po zakonu, ali sporno je da li to telo treba da ima takav status, s obzirom na dugotrajnost, jer nije reč o ad hoc telu koje je organizovano do ispunjenju nekog privremenog zadatka“, objašnjava za „Danas“ Nemanja Nenadić iz Transparentnosti Srbija.

On podseća da pre nekoliko godina novinari nisu mogli da nađu ni prethodnu Nikolićevu imovinsku kartu, zbog izmena Zakona o sprečavanju korupcije: „Tada je prvi put primećeno nešto što je promaklo svima kada je Zakon usvajan, da je uvrštena odredba prema kojoj se podaci brišu dve godine nakon isteka funkcije, što je svakako pogrešno.“

Advokat Ivan Ninić potvrđuje da Tomislav Nikolić nije državni službenik na položaju, kao što je recimo direktor te kancelarije ili pomoćnici direktora.

„Vlada može imati nebrojeno saveta i stručnih tela koja joj pomažu u radu, to je samo potvrda da je to telo izmišljeno i njegov status nedefinisan. Međutim, to telo treba da pomogne vladi u kreiranju politike, a ono zapravo služi da o trošku poreskih obveznika zbrine svoje najodanije saradnike, kao što i sama forma saveta služi da Nikolić nastavi da koristi benefite i rezidencijalne objekte, iako ne bi mogao da ih koristi po bilo kom drugom osnovu“, napominje Ninić.

Kancelarija je, dodaje on, osnov za budžetsku poziciju i za zapošljavanje, imenovanje i postavljanje funkcionera u kancelariji, pa je i sama modus za potrošnju oko 40 miliona dinara.

„I pozicija predsednika Saveta je modus, fiktivni pravni osnov za korišćenje rezidencijalnog objekta i svih drugih pogodnosti. To je potpuna virtuelizacija institucija i preklapanje, dupliranje nadležnosti i troškova, jer sve te ingerencije može da ostvari Ministarstvo spoljnih poslova. Mi ne znamo učinak tog saveta, ne možemo da merimo rezultate rada jer ne znamo u odnosu na koje parametre ih merimo, šta je postavljeno kao cilj i čemu Savet teži, šta mu je smisao postojanja u operativnom smislu. Jer čemu onda Ministarstvo spoljnih poslova, koje ima unutrašnje organizacije svoje sektore i jedinice i karijerne diplomate, koje po prirodi posla prate međunarodne odnose sa Kinom i Rusijom. Privredna komora ima svoje ingerencije u odnosima sa Rusijom i Kinom“, kaže Ninić.

Savet ne samo da je netransparentan i izmišljen, već služi za partijsko potkusurivanje između Aleksandra Vučića i Tomislava Nikolića, dodaje Ninić: „Služi za namirenje Nikolićevih ambicija, da ne pravi političku štetu na bilo koji način Vučiću, i kao predsedniku države i kao predsedniku stranke. I Vučićeva procena je da mu je taj trošak prihvatljiv. A prihvatljiv je jer ga ne plaća iz svog džepa. Sve dok je to tako, taj mehanizam će funkcionisati. E sada, što taj mehanizam nije u funkciji razvoja države i prosperiteta društva, drugo je pitanje. S druge strane, Savet je i instrument da Nikolić neke svoje privatne apetite i biznis aranžmane realizuje. Tako što će se on u te dve zemlje, kod privrednika i institucija pojavljivati kao neko ko ima legitimitet da nastupa u ime i za račun države, a zapravo će praviti neke privatne aranžmane sebi i pojedincima iz svog okruženja, a zloupotrebiće državne resurse za to.“

On napominje da nas ta „paradržavna institucija“ nominalno košta oko 40 miliona dinara, uključujući i održavanje rezidencije.

„Ali mi zaista ne znamo, kada se podvuče crta, koliki je taj trošak kumulativno, ne znamo koliko nas kao državu zaista košta aranžman Nikolića i Vučića. Jer taj aranžman podrazumeva i to da nikada nisu proverene finansije Fondacije Dragice Nikolić, a da je postojala sumnja da je korišćena kao način ubiranja kroz različite sumnjive aranžmane i da su firme bliske porodici Nikolić učestvovale u građevinskim radovima i nabavci opreme koje je Fondacija donirala, a javnost je više puta čula o konkretnim, problematičnim ljudima koji su uplaćivali novac, a ne znamo šta su zauzvrat dobili“, navodi Ninić.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare