Nasilje usmereno prema LGBT+ zajednici sve češća pojava (INFOGRAFIK)

Vesti 09. avg 202211:49 48 komentara
lgbt
Shutterstock

Broj prijavljenih incidenata motivisanih homofobijom ili transfobijom drastično je povećan u odnosu na 2020. godinu, navodi se u izveštaju udruženja “Da se zna!”.

Prema rečima Aleksandra Savića iz udruženja “Da se zna!”, tokom prošle godine prijavljeno je 83 protivpravna incidenata, dok je svaki peti od tih slučajeva prijavljen nadležnim organima. Kao glavni razlog neprijavljivanja ističe nepoverenje prema institucijama i strah od autovanja.

“Naš zadatak jeste da institucije nateramo da rade svoj posao bolje i u tom duhu smo sastavili čitav niz preporuka za policiju”, kaže Savić i dodaje da su “tokom izrade priručnika za policiju u više navrata kontaktirali Ministarstvo unutrašnjih poslova, koje se nijednom prilikom nije odazvalo na sastanak, niti su došli na promociju ove publikacije”.

Sagovornik N1 koji je želeo da ostane anoniman kaže da nasilje nikada nije prijavio nadležnim organima, a kao glavni razlog za to navodi nepoverenje u institucije.

“Mere koje su možda i postojale ili postoje, sada su tu većinski da bi zadovoljile neke norme, a ne zato što postoji želja da se stvarno nekome pomogne, čime doprinosi i to da su često osobe koje su na samom položaju za pomoć, upravo te koje prouzrokuju nasilje”, ističe sagovornik N1.

Pročitajte još:

Diskriminacija i nasilje na osnovu seksualne orijentacije nisu retka pojava. Negativan odnos koji društvo ima prema LGBT+ zajednici ima društvene i ekonomske korene, smatra docentkinja na Fakultetu političkih nauka Ivana Jakšić.

“Osobe sa manjim empatijskim kapacitetom, manje otvorene ka novinama, sa višim stepenom autoritarnosti i konzervativnosti, sklonije su i da gaje negativne stavove prema LGBTI zajednici”, kaže Jakšić i dodaje da se radi “o osobama koje su usmerene na očuvanje tradicionalnih odnosa u društvu, koje smatraju da je postojanje hijerarhije između različitih grupa opravdano”.

Glavni uzrok ovakvog postupanja je neznanje, nerazumevanje i kultura nasilja, kao i to što se većina ovakvih vidova nasilja ne sankcioniše adekvatno, smatra Savić.
Prema izveštaju udruženja “Da se zna!“ najčešći oblik nasilja jeste uznemiravanje (39,8%), zatim fizičko nasilje (22,9%) i diskriminacija (20,5%), a potom pretnje (15,7%) i dela protiv imovine (3,6%).

U sredinama gde je izražena homofobija, pripadnici LGBT+ zajednice odlučuju da ćute o svom seksualnom identitetu, kako bi izbegli diskriminaciju, nasilje i socijalno isključivanje, smatra Jakšić.

“Ovaj proces još je teži za osobe koje su tokom socijalizacije u takvim sredinama i same usvojile negativne stereotipe i predrasude o seksualnim i rodnim manjinama, pa činu autovanja prethodi komplikovan put samoprihvatanja”, kaže Jakšić.

Prevencija od nasilja prema pripadnicima LGBT+ zajednice ne postoje, kažu iz udruženja “Da se zna!”, a jedino rešenje vide u neprestanom prijavljivanju, kako bi osobe koje vrše nasilje shvatile da je takvo ponašanje kažnjivo zakonom. Iz ovog udruženja dodaju da nasilje trpe i autovani i neautovani ljudi.

“Ljudi koji su preživeli nasilje se najčešće plaše da će se ono ponoviti, da će sledeći put možda biti i brutalnije. To ostavlja za posledicu to da se vi plašite da obavljate svakodnevne obaveze, da se plašite da budete ono što jeste, čak i ako je to nekad bilo u nekoj minimalnoj meri”, kaže Savić.

Ovakav stav zauzima i dvadestdvogodišnji Vladimir Jovanović koji je bio žrtva jednog napada. Iako se ne izjašnjava kao pripadnik LGBT+ zajednice, Jovanović kaže da ga društvo često tako doživljava. Kako ističe Jovanović, u neprestanom je strahu i često sanja svog nasilnika.

„Imao je predrasude o meni, da sam pripadnik LGBT+ zajednice, govorio mi je da sam debeo, smetalo mu je što imam drugačiji glas, mišljenje i što ne mrzim nikoga“, zaključuje Jovanović.

Prema rečima Jovanovića, napadi su se najčešće dešavali na javnim mestima i u gradskom prevozu od strane iste osobe i dodaje da je preživljavao torturu, batine i vređanja bez ikakvog razloga i povoda.

„Odvratno sam se osećao, poniženo, nemoćno, jadno. Više sam osećao psihičku bol, nego fizičku i nisam mogao da verujem da se to baš meni dešava“, kaže Jovanović.

N1

Prema podacima iz izveštaja udruženja „Da se zna!“ najčešći napadi na pripadnike LGBT+ zajednice se dešavaju onlajn (25,3%), a odmah potom na ulicama, parkovima i trgovima (22,9%). Preostali napadi koji su prijavljeni ovom udruženju su se dogodili u stambenom prostoru (18,1%), na radnom mestu (12%), u javnom prevozu i zdravstvenim ustanovama (6%), na kvir mestima, klubovima i kafićima (2,4%), a nešto manji procenat je zabeležen u školama, fakultetima i policijskim stanicama (1,2%).

Psihološkinja i geštalt psihoterapeutkinja Svetlana Prokić kaže da su gotovo svi ljudi koji dolaze na psihoterapiju doživeli nasilje isključivo zbog toga što pripadaju LGBT+ zajednici i napominje da su gej muškarci najčešće izloženi nasilju.

„Nasilje ima ogromne posledice po mentalno zdravlje i ishodi mogu biti različiti. Od posttraumatskog stresnog poremećaja, anksioznosti i paničnih napada, depresije, do sniženog samopouzdanja i samopoštovanja“, kaže Prokić.

Kao najbolji način za prevazilaženje posledica nasilja predlaže psihoterapiju gde će prebroditelji i prebroditeljke moći da obrade svoje traume. Međutim, kako kaže Prokić, ono što se često dešava u praksi jeste odlazak iz Srbije u okruženje gde pripadati LGBT+ zajednici ne predstavlja problem.

Iz udruženja „Da se zna!“ kažu da je veoma važna profesionalna podrška, kao i podrška porodice i prijatelja.

„Da li su tu u pitanju profesori, školski psiholog i slično. U tom duhu i mi pružamo psihološku podršku u vidu anonimnog četa na našem sajtu. Svakog četvrtka od 20-22h na portalu nam se ljudi mogu javiti kako bi dobili besplatne individualne i grupne sesije na savetovališ[email protected]“, kaže Savić.

Problem je što u društvu i dalje postoje stavovi da je drugačija seksualna orijentacija bolest ili neki vid poremećaja, što je još pre pedesetak godina opovrgnuto, smatra Prokić. Razloge za to vidi u odbojnosti prema različitosti i u uverenjima koja se prenose među vršnjacima i od starijih.

„Mislim da ključnu ulogu ka osvešćenijem društvu ima vaspitanje i obrazovanje, učenje o toleranciji ka različitosti i depatologizacija LGBT+“, ističe Prokić.

Sa ovim stavom se slaže i docentkinja sa Fakulteta političkih nauka Ivana Jakšić i ističe važnost informisanja javnosti da „takvi programi ne opredeljuju seksualnu orijentaciju ili rodni identitet dece, već prcenstveno pomažu deci manjinskih seksualnih i rodnih identiteta da bolje razumeju i nose se sa promenama kroz koje prolaze i izbegnu tegobe u domenu mentalnog zdravlja, koje u određenom procentu vode i ka suicidu“.

Stručnjaci kažu da je podrška porodice od velikog značaja, da je veoma važno imati nekoga ko će osobu prihvatiti i poručiti joj da nije sama.

„Oni su vredni ljubavi baš takvi/e kakvi/e jesu i postoje zajednice koje su spremne da ih prihvate i podrže na putu upoznavanja i prihvatanja sopstvenog identiteta. Za društvo je važno da razume da od uspeha tog procesa zavisi mentalno zdravlje i kvalitet života osoba iz LGBTI zajednice, što pozitivno doprinosi funkcionisanju društva u celini“, kaže Jakšić.

Podsetimo, u Srbiji je 2021. godine zabeležena najveća prisutnost homofobije do sada. Najčešće mete napada su gej muškarci, a najviše ih je zabeleženo u glavnom gradu.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare