Koliko Beograđani rizikuju svake noći zbog prevoza opasnih materija

Vesti 27. dec 202207:50 > 22:37 71 komentara
Shutterstock/BalkansCat

Povodom izlivanja amonijaka iz četiri prevrnuta vagona kod Pirota za portal N1 razgovorali smo sa Dušanom Blagojevićem, licenciranim konsultantom za procene rizika od katastrofa kod tehničko-tehnoloških nesreća o rizicima kojima su izloženi Beograđani svake večeri kada se kroz Vračarski tunel prevoze opasne materije.

Prema njegovim rečima ovaj tunel nije adekvatan, odnosno nije projektovan za transport opasnih materija. Kako tvrdi, praktično ne postoji mogućnost reagovanja ukoliko dođe do udesa.

Blagojević je bio gost i emisije N1 Newsnight. Pogledajte celu emisiju:

„Ranije je sav prevoz išao oko Kalemegdana. Međutim, pruga je ukinuta zbog izgradnja ‘Beograda na vodi’ i sav prevoz su preusmerili na Vračarski tunel“, kaže Blagojević.

On navodi da se kroz Vračarski tunel prevozi cela hemijska i petrohemijska industrija iz Pančeva. „Benzin, dizel, tečni naftni gas, fosforna, sumporna kiselina, amonijak, hlor. Cela Vojvodina ide kroz Vračarski tunel“, navodi.

Povezane vesti

Do udesa sa toksičnim materijama kao što su amonijak ili hlor može doći i usled pucanja ventila ili neispravnosti same cisterne nevezano od stanja pruge i u tom slučaju u krugu od dva kilometara od stanice bi se stvarale smrtonosne koncentracije.

On navodi da najveća opasnost preti od tečnog naftnog gasa koji je zapaljiv, eksplozivan i koji se najviše prevozi. Tu su još hlor i amonijak koji su inhalaciono toksični, poput onog što se desilo u Pirotu.

Prema Blagojevićevim rečima od njih ne možete da se pobegne, niti da adekvatno reaguje.

Kako navodi, Vračarski tunel nema prinudnu ventilaciju.

„Svaka cisterna ima ventil i kako bi se izbegao natpritisak uvek po malo pušta, bilo koja supstanca da je u pitanju. Kako je teži od vazduha, pada dole i spušta se po džepovima tunela. Svi tuneli treba da imaju prinudnu ventilaciju koja iznosi prljav i zagađen vazduh i ne dozovljava da se stvore zapaljive smeše. Kada se išlo oko Kalemegdana nije bilo mogućnosti stvaranja eksplozivnih tečnih smesa kao što je to slučaj sa Vračarskih tunelom“, kaže za portal N1.

Prema tekstu Balkanske istraživačke mreže (BIRN) inspekcije MUP-a su tokom svakog od dostavljenih pregleda – 2014, 2018. i 2021. godine – uočili brojne nepravilnosti u protivpožarnoj zaštiti Vračarskog tunela.

Statistika je kao….

Analiza rizika koju su računali prilikom prebacivanja na Vračarski tunel navodi da se ovakvi incidenti dešavaju jednom u 137 godina.

„Analiza rizika podrazumeva množenje raznih rizika poput pucanja ventila, ispadnja voza iz šina….To jednom u 137 godina ne znači da će pući za 137 godina već da to može i sutra da se desi. Kad gledate pruge Niš  – Pirot i Pirot – Zaječar, to su dve pruge odakle amonijak ide iz Bugarske za Prahovo. Na toj pruzi Niš – Zaječar već tri-četri puta je ispadala cisterna sa amonijakom. Samo nije pukla, pa nismo imali curenje. Imali smo sreće“, dodao je.

Blagojević smatra da kada se planira verovatnoća treba uzeti u obzir u kakvoj su stanju naše pruge, kako se održavaju u kakvom su stanju ventili, cevovodi.

„Kod nas je mnogo veći rizik nego u savremenom svetu, gde se i radila studija“, ističe on.

Zatvaranje Beograda

Primera radi, ako bi pukla cisterna sa gasom onda bi se sve izlilo kod Vukovog spomenika. U pitanju su smrtne koncentracije, a iznad Vračarskg tunela živi veliki broj ljudi.

„Najgora opcija je ako iskoči cisterna sa amonijakom i ništa se ne desi. Ona ne može da se izvadi, ili pomeri, ne može da joj se priđe, nema opreme kojom bi mogli da je vratite na mesto u tunelu ili da je izgurate napolje jer će da vam eksplodira od varničenja koje su dešava. Ostaje vam da bukvalno zatvorite Beograd i da čekate. Ili da pukne ili da iscuri. Ako ne pukne ljudi moraju da se rasele. Nema načina da se reagujete u slučaju udesa. Bilo da je amonijak kao toksični glas, bilo da je kiselina. Nema kanala za odvod toksičnih materija. To bi se otišlo u vodene tokove. Bilo da je LNG koji može da izazove eksploziju i uruši “pola Beograda“, ukazuje sagovornik portala N1.

Tokom prevoza na otvorenom, kao što je bio ranije slučaj, rizici su bili znatno manji.

„Na otvorenom ne mogu se stvoriti eksplozivne smeše. Sve drugo što se desi, imate mogućnost reagovanja. U tunelu nemate. Kada je na otvorenom, ta strana je zaštićena Kalemgdanom i vodom“, objašnjava.

Blagojević dodaje da je postojao je plan da se pruga za opasne materije izmesti iza Vrčina, ali da se ta ideja se ne realizuje već decenijama. Deo razloga je u finansijama. „Skupo je, ali svima je bilo jeftinije da rizukuju“, zaključio je Dušan Blagojević.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare