Grubješić: Otvaranje klastera nije povezano sa Rio Tintom i protestima

Vesti 15. dec 202110:53 > 11:11 16 komentara
N1

Otvaranje klastera 4, koji se tiče ekologije i životne sredine, u pregovorima Srbije sa EU nije povezano sa ekološkim protestima protiv prjekta kompanije Rio Tinto za eksploataciju litijuma, kaže potpredsednica Centra za spoljnu politiku Suzana Grubješić. Slobodan Zečević iz Instituta za evropske studije kaže da je dobro što se Srbija u pregovorima pomerila sa mrtve tačke posle dve godine.

Povezane vesti:

Tvrdnje da otvaranje klastera 4 u pregovorima Srbije sa EU predstavlja šamar aktivistima i poklon predsedniku Aleksandru Vučiću pred izbore su “pojednostavljeno gledanje na pristup evropskih integracija”, kaže Grubješić.

“To mogu da izjave samo ljudi koji ne znaju da se dva puta godišnje se održavaju međuvladine konferencije i da se unapred zna da su to juni i decembar. To što se poklopilo sa eko-protestima za Evropljane nema nikakve veze, ali ima veze sa zelenom agendom, sa evropskim zelenim dogovorom… Nije povezano sa Rio Tintom i sa protestima”, rekla je ona u Novom danu na N1.

Grubješić smatra i da je klaster broj tri, koji se odnosi na konkurentnost, mogao biti otvoren i da se nada da će i biti otvoren u junu, tokom francuskog predsedavanja EU.

Zečević dodaje da nije odluka EU da li će Rio Tinto da radi u Srbiji, već je to odluka same Srbije.

Ističe da je najspornije to što se pre ekološke analize “stvari već dešavaju, vrši se eksproprijacija, grade putevi, kao da je problem rešen”.

Prema njegovim rečima, u Srbiji se tvrdi da razvijene zemlje ne razmišljaju o litijumu jer je to previše prljava tehnologija, ali “nije to baš tako”.

“Nije to baš potpuno tabu tema, o tome se razmišlja”, kaže Zečević i objašnjava da razvijene zemlje žele pre svega da litijum eksploatišu njihove kompanije, kao i da naprave tehnologiju koja je ekološki prihvatljiva.

Grubješić smatra da je praktično nemoguće postići balans između razvoja i zelene energije.

“U toku je zlatna groznica – ovo je litijumsko doba, dok ne dođe neko sledeće”, rekla je ona.

Kaže da građanima treba da bude drago zbog otvaranja klastera 4 jer će se Srbija ugledati na zemlje koje su već rešile probleme koje ta poglavlja pokrivaju.

“Meni je apsolutno drago da narod koji ne zna šta će sa otpadom, pa ga baca po rekama, u jezera i planine, odjednom vidi ekologiju kao nešto što je neophodno. Meni je to uspeh svih ekoloških pokreta”, rekla je ona.

Grubješić kaže da Srbiji treba 300 postrojenja za prečišćavanje otpradnih voda, i da samo taj segment košta oko 6,5 milijardi evra.

Zečević kaže da je Srbija izdala obveznice od milijardu evra i time se zadužila na međunarodnom tržištu da bi rešavala probleme deponija, kanalizacija, otpadnih voda.

Prema njegovim rečima, termoelektane moraju da stave filtere i da se maksimalno učini da to što ispuštaju ne bude toliko štetno po životnu sredinu.

“Nemci pale termoelektrane kada obnovljivi izvori energije zakažu. To što imate vetropark – ako nema vetra nema struje”, kaže on.

Grubješić postavlja pitanje čime će Srbija da ih zameni, i kada i da li plan evropske energetske tranzicije do 2050. može da se ispuni.

Navodi primer Poljske koja, kako kaže, to ne želi da uradi, ali dok Poljska koristi kameni ugalj, Srbija koristi lignit, “pa smo pred očima videli šta se dešava – ovaj energetski kolaps”.

“Ne postoji ni jedan evropski službenik, a kamo li funkcioner, koji će vam reći da mešate lignit sa glinom pa ćete imati stabilan energetski sistem”, rekla je ona.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare