Gosti N1: Novim nacrtom zakona funkcija ambasadora svedena na sprovođenje naloga

Vesti 20. okt 202111:06 > 11:21 6 komentara
N1/arhiva, ilustracija

Rasprava o Nacrtu zakona o spoljnim poslovima vođena je daleko od očiju javnosti, za koji gosti N1, nekadašnji pomoćnik ministra spoljnih poslova Srbije Zdravko Ponoš i predsednik Resornog odbora DS za spoljnu politiku Aleksandar Crkvenjakov kažu da je njime predviđeno da se odluke donose u ministarstvu i bez konsultovanja ambasadora, zbog čega se funkcija ambasadora svodi na izveštavanje i sprovođenje naloga, bez mogućnosti da ambasador i ambasade budu oni koji legitimno predlažu politiku.

Crkvenjakov povodom pojedinih odredbi u nacrtu zakona kaže da one znače da se ambasador ne pita nizašta. „Jedan od problema ovog nacrta, je da je pokušao da bolje definiše ulogu ambasadora, ambasada, konzulata, ali ono što sam čitao je da su u njemu uglavnom pobrojanje funkcije, a ni u jednoj liniji ne vidim da se ambasaor pita za nešto i da je u poziciji da predloži nešto, iako nema nikog ko bolje poznaje situaciju u zemlji prijema nego ambsador i njegov staf. Gotovo nemoguće mi izgleda da se odluke donose u ministarstvu bez konsultovanja ambasadora, a njegova funkcija se svodi na izveštavanje i sprovođenje naloga“, kaže Crkvenjakov za N1.

Povodom činjenice da se uvodi nova institucija – nadzornika, Crkvenjakov kaže da to jeste rešenje koje postoji u većini ministarstva spoljnih poslova u inostranstvu i da oni vrše takozvane „stres testove“, da daju zadatke ambasadorima i gledaju kako će da ih ispune i u kom roku. „Mislim da to nije loše, ali druga stvar je kako će se ta institucija generalnog inspektora upotrebljavati i da li će se zloupotrebljavati“, rekao je Crkvenjakov i dodao da je nacrtom za tu funkciju predviđena samo jedna ličnost. „Ideja nije loša, ali nije razvijena do kraja“.

Ponoš je komentarišući stav Vuka Jeremića koji je instituciju nadzornika uporedio sa inkvizitorom, rekao da i sada u Ministarstvu postoje inspektori i da su postojali i kada je on radio u diplomatiji pre desetak godina, ali da su sada predviđene drugačije prinadležnosti. On je rekao i da sam naziv nadzornik nije u duhu naše diplomatske prakse, te da nadzornici mogu da budu u logorima, zatvorima ili na gradilištima. Zapitao je i na šta bi ličilo da karijerne diplomate, kao što su Vladeta Janković ili Dušan Bataković, pošaljete nadzornike.

On je ocenio da je upravo problem u tom što država često ne šalje u službu ambasadore koji nisu na takvom nivou da bi se ponosili sa njima i dodao da „jedan Vladeta Janković sigurno ne bi morao da se predstavlja Novaku Đokoviću“.

Sa druge strane, kako je ukazao, problem su ambasadori koji su „završili stranačku akademiju i poslati u diplomatiju“, te otud i ta potreba za nadzornicima njihovog rada.

„Ako su stranački kadrovi u pitanju, pa moraju da ih disciplinuju, to može da bude objašnjene, ali tako se ne bavi dobra diplomatska služba“, rekao je Ponoš.

„Kao ‘mustra’ služio mađarski zakon koji je doneo FIDES“

Inače, ni javnost ne bi ni znala kakav je sadržaj ovog nacrta zakona da Beogradski centar za bezbesnosnu politiku niije upozorio na brojne protivustavne izmene. Prema Nacrtu tog zakona predsedniku države se, kako je ocenjuje protivustavno povećava moć u kreiranju spoljne politike, a umanjuje transparentnost rada Ministarstva i centralizuje nadzor nad svim poslovima koji imaju veze sa odnosima sa inostranstvom.

Ponoš dodaje da misli da je u pitanju zakon koji je pokušan da se „provuče na tih način“, da prođe neprimećeno i da zato sada izaziva dodatnu pažnju. Taj nacrt, dodaje, ima 5O odsto više članova nego prethodni i da je zato bilo očekivano da će mnogo toga nedorečenog biti rešeno kako valja. „Treća dimenzija je da on odudara od duha i rečnika naših prethodnih zakona“ rekao je Ponoš.

„Izgleda da imamo neki drugi koji je koren ovog zakona, a poznavaoci kažu da je kao ‘mustra’ služio mađarski zakon koji je doneo FIDES“, rekao je Ponoš i dodao da je njime ministarstvo pretvoreno u ispostavu FIDES-a, te da nije doneo veliko dobro u Mađarskoj.

On je kao pozitivnu stvar u okviru zakona naveo da on poklanja više pažnje Srbima koji žive van Srbije, našim iseljenicima, te da je to oblast koju ministarstvo spoljnih poslova „mora da hendluje“.

Kao negative strane nacrta zakona rekao je, pozivajući se na stav ljudi koji se bave sindikalnom problematikom – da nije dodataknuto pitanje porodiljskih prava diplomata koje se zateknu u inostranstvu, kao ni pitanje interne revizije u organima državne uprave.

Crkvenjakov ističe da u uvodnim članovima nacrta piše da vlada vodi spoljnu politiku, a ministarstvo je sprovodi, ali da je stvarnost drugačija. „U nacrtu su autori probali da na mala vrata pokažu stvarnost, pa imate član koji nije postojao da je Ministarstvo dužno da o svojim aktivnostima obaveštava predsendika republike i da se usaglašava s njim. To u suštini nije loše, ali je problem kada ne postoji povratna veza pa se odlučivanje o spoljno-političkim stvarima prenosi sa Ministarstva i Vlade na Andrićev venac, u Predsedništvo, koje nije ni opremljeno da to radi i to je jedna od loših stvari u nacrtu zakona“, rekao je Crkvenjakov.

Ponoš je, podsećajući da je „žestok kritičar petljanja aktuelnog predsednika u sve i svašta“, rekao da bi bilo važno da postoji interakcija tri centra moći – ministarstva, vlade i predsednika, koji i ima ulogu da predstavlja zemlju, i da se onda kroz nadgornjavanje dođe do dobrih rešenja.

Upitan da li stoje zamerke da se zakon kosi sa Ustavom, Ponoš je rekao da ljudi koji se bave tom tematikom imaju zamerke koje se tiču prava zaposlenih, koje mogu poslati u inostranstvo i protivno njihovoj volji. On je istakao da se takve stvari rešavaju na drugi način, a da se boji da je nacrtom to predviđeno kao neka vrsta kazne i da je ministar taj koji odlučuje ko će biti pozvan.

Ocenio je da bi ta oblast trebalo sistemski da se uredi – kako se ljudi stimulišu da odu na takve poslove, koji su teški i rizični.

Ponoš je rekao i da je transparentnost rada amabasada upitna, da se naše diplomatske misije i diplomatska pošta zloupotrebljava i da tu „svašta ima“. „Pitanje je koliko se ova vlast upetljala u razne stvari i koliko zloupotrebljava diplomatsku službu“, rekao je Ponoš.

Crkvenjakov je naglasio da je kada je video da je zakon u poređenju sa starim porastao tri do četiri puta prvo „rekao vau“, ali da je onda shvatio da one manje-više liče na pravilnik o radnim odnosima u zgradi u Kneza Miloša nego što se bave spoljnim poslovima. „Od početka ne vidim kako se donose spoljno političke odluke“,rekao je Crkvenjakov.

Ponoš je rekao i da je negativna strana nacrta što se ukida praksa da ambasador pre odlaska u diplomatsku službu ima neku vrstu hiringa u skupštinskom odboru.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare