Gosti N1 između Lavrova i Šolca: Čekati EU kao Godoa ili ići ka „pustinji“

Vesti 08. jun 202221:54 > 22:56 32 komentara
N1

Ministar spoljnih poslova Rusije Sergej Lavrov nije uspeo da stigne u Srbiju, a ono što ima da kaže nemački kancelar Olaf Šolc tek ćemo čuti. Za to vreme Evropa ponavlja da moramo da se ukskladimo sa EU i uvedemo sankcije Rusiji. Radomir Lazović iz Ne davimo Beograd kaže da ni Šolc ni Lavrov ne dolaze sa darovima, već nose teške poruke. Milica Đurđević iz Srpske stranke Zavetnici u porukama Evrope vidi samo ucene i pretnje, dok Borko Stefanović upozorava da se iza ograde podignute prema Rusiji nalazi pustinja – ekonomska, bezbednosna i civilizcijska. Nekadašnji ambasador Srbije u Nemačkoj Ivo Visković je mišljenja da he predlog rezolucije EP "žuti karton", dok profesor FPN Slobodan Samardžić kaže da ga EP "podseća na penzionere na Kalemegdanu". Suzana Grubješić iz Centra za spoljnu politiku kaže da "te rezolucije jesu neobavezujuće, ali imaju politički značaj".

Borko Stefanović je u emisiji N1 Direktno rekao da dokument Evropskog parlamenta u kojem poslanici traže da Srbija ne otvori nova poglavlja dok ne uvede sankcije, predtavlja ono što cela Evropa poručuje Srbiji već tri meseca, a to je da mora da prestane da sedi na dve stolice.

Prema njegovoj oceni, usklađivanje spoljne politike sa EU je neophodno ne samo zato što smo zemlja kandidat za članstvo, ili da ne bismo ugrozili investicije, već i da ne bismo izgubili „uzore onoga kako želimo da nam zemlja izgleda“. Kao despotija bez demokratskih sloboda ili želimo to da zaustavimo, objašnjava Stefanović.

Borko Stefanović
N1

On ocenjuje da se odugovlači sa konstituisanjem parlamenta i vlade kako bi vlast kupila vreme, misleći da će kraj vojnih operacija značiti promenu situacije u Evropi i svetu i da neće postojati gvozdena zavesa, za koju Stefanović kaže da postoji ponovo.

Milica Đurđević u odnosu Evrope prema Srbiji vidi samo pretnje, ucene i pritisak. Ipak, ona se ne zalaže za radikalan zaokret u spoljnoj politici i odustajanje od četiri stuba. Kako kaže, Srbija treba da razvija bilateralne odnose sa EU, ali ne treba da računa na članstvo.

„I to nema veze samo sa Ukrajinom i našim stavom da ne uvedemo sankcije, već zbog Poglavlja 35 u kojem se traži da normalizujemo odnose, odnosno priznamo Kosovo“, kazala je Đurđević.

Ona smatra da Srbija neće dobiti ništa time što bi uvela sankcije Rusiji, a da će se na evropskom putu provesti kao da čeka Godoa.

Milica Đurđević Stamenkovski
N1

Ističe i da zahtev da se uvedu sankcije Rusiji neće biti poslednji koji će Olaf Šolc doneti u Beograd, već će posle toga stići zahtev da se prekine podrška Republici Srpskoj, a potom zahtev da se prizna nezavisnost Kosova.

Đurđević kaže ne treba plašiti građane da će investitori otići iz Srbije ako se spoljna politika ne uskladi sa EU, jer su oni tu zbog jeftine radne snage i povlastica koje im država daje. S druge strane, uvođenje sankcija Rusiji bi Srbiju, prema njenom mišljenju, ugrozilo ekonomski, energetski, a na duže staze i geopolitički. Đurđević pita šta će biti ako se sukob između Rusije i Ukrajine završi za godinu dana, a mi više ne možemo da uspostavimo odnose sa Rusijom kao ranije.

Za otkazivanje posete Lavrova Srbiji kaže da predstavlja poraz međunarodne zajednice jer je jednom ministru spoljnih poslova zabranjeno da razgovara.

Radomir Lazović iz Ne davimo Beograd ističe da je Srbija odavno odlučila kojim pravcem treba da ide, a to je Evropska unija.

Za posetu Lavrova i Šolca kaže da nijedan ni drugi nisu nameravali da dođu u Srbiju i donesu darove, već teške poruke i da su obojica oštra u svojim namerama.

Radomir Lazović
N1

„EU je rekla da Srbija ne može biti izuzeta od toga da usaglasi spoljnu politiku, a s druge strane Lavrov čije su reči bile takođe oštre. Meni je izgledalo kao da je on spreman da oslobađa Srbiju od EU“, kazao je Lazović.

Kada su u pitanju sankcije Rusiji, on napominje da bi trebalo jasno reći da one ne mogu biti kulturne ili protiv sportista, već selektivne i da se odnose na one koji podržavaju režim u Moskvi i napad na Ukrajinu.

Stefanović ističe da se u ovoj situaciji treba postaviti prosrpski, a da je interes jasan – Srbija. „Niko nas ne pritiska i ne ucenjuje već se od nas traže da se odredimo“, rekao je Stefanović.

Dodaje da građanima treba jasno reći koja je alternativa nepristajanja na usaglašavanje sa Evropskom unijom i da alternativa koja podrazumeva bilateralnu saradnju predstavlja avanturizam.

„Iza te ograde je pustinja, ekonomska, bezbednosna, civilizacijska“, napominje Stefanović.

Visković: Predlog rezolucije EP – neka vrsta žutog kartona

Nekadašnji ambasador Srbije u Nemačkoj Ivo Visković, govoreći o dokumentu Evropskog parlamenta, rekao je da se radi o predlogu rezolucije EP.

„Mi tom rezolucijom nismo direktno pogođeni, jer je ona non-binding rezolucija, ali nije dobra poruka koju dobijamo. Ovo je neka vrsta žutog kartona, jedno upozorenje, da ako se ovako nastavi, neće biti dobro za nas prvenstveno. Ne znam hoće li se menjati, ali ovakva kakva je formulacija za nas nije dobra“, rekao je on.

Ivo Visković
N1

Profesor FPN Slobodan Samardžić kaže da se EP bavi „prilično prilježno spoljnopolitičkim pitanjima, a nema ingerencije u toj oblasti“.

„Pomalo me podsećaju na penzionere na Kalemegdanu, koji vole da razgovaraju o svetskim događajima, ali nemaju uticaj. Tu se preti i činjenicom da Srbija ima direktnu avioliniju sa Moskvom, ali prema mom mišljenju, to je prazna puška. Pretiti Srbiji da neće biti primljena u EU, ili da će se zaustaviti na tom putu, su krajnje neozbiljne sa sledećeg stanovišta – EU nema više unutrašnjih kapaciteta za širenje, to je jedan proces unutrašnji koji ne dopušta nikoga Unija da primi“, kaže on.

Dodaje da mu „nije dilema što oni prete praznom puškom, već što se to ovde ozbiljno prima“.

„Problem je i našeg mnjenja i naše politike prema EU koja je dogmatična, koja se ne menja godinama. Sad je reč o samoj EU, koja nema uslova nikoga da primi“, kaže on.

Slobodan Samardžić
N1

Suzana Grubješić iz Centra za spoljnu politiku kaže da politiku EU vodi, pre svega Evropski savet i Evropska komisija, a Evropski parlament je na trećem mestu.

„Te rezolucije jesu neobavezujuće, ali imaju politički značaj. Treba ih pažljivo čitati. Međutim, ovo nije završeni dokument, do momenta izglasavanje te rezolucije“, kaže ona.

Dodaje da je „opšte mesto da Unija ide iz krize u krizu, da je nefunkcionalna“.

„Ali ona sve ove godine opstaje, živ organizam, navikli su se na sve što ih snađe, a u ovoj krizi su se pokazali kao vrlo žilavi i otporni u jedinstveni u odlukama. Svih šest paketa sankcija je doneto jednoglasno, uz poneki kompromis, kako to mora da bude kada ima 27 zemalja“, kaže ona.

Visković kaže da „ovo jeste specifična tačka“.

„Jer je došlo do dubokog razdora između zapadnih zemalja i Rusije, povod neposredni je rat u Ukrajini, ali mislim da se sakupljalo već“, kaže on.

Samardžić kaže da se, kada političari govore o teškom, može verovati prvi put.

„Ali ako svaki dan kaže teško, onda tu nešto fali i moralno i psihološki i manipulativno, ja na to ne bih obraćao pažnju. To EU jedinstvo je posledica jakog pritiska na EU od SAD, nije to spontano jedinstvo unutar EU, nego nešto što je postala opasna stvar za njih. Americi ne odgovara dobar odnos EU i Rusije“, kaže on, dodajući da države ne žele da uvode sankcije jer nemaju zamene za energente.

Grubješić kaže da „vrlo dobro svako zna ovde da Srbija zavidi energetski od Rusije“.

„Nije dobro ni za jednu zemlju da zavisi od jednog izvora, jedne zemlje. Ta nemačka, o čijoj se zavisnosti priča, je uvozila manje od 50 odsto ruskog gasa, ta ista EU je smanjila već za ova tri meseca uvoz i gasa i nafte, nažalost, trebalo je da se desi ta agresija na Ukrajinu da se uradi diversifikacija“, kaže ona.

Visković kaže da ga brine urednički tekst iz RIA novosti.

„Gde proziva Srbiju kao direktnu metu ruskog uticaka, da budemo instumentalizovani, ’68 kad su ušli u Čehoslovačku, posle 15, 20 dana se pojavio u Pravdi jedan takav tekst, a onda je posle Brežnjev izneo to kao zvanični stav. To mene na neki način navodi da pomislim da se sad ne dogodi nešto slučno. Mislim da nije dobro da se i sa jedne i sa druge strane nas pokušava instrumentalizovati u sopstvenu korist“, kaže Visković.

Samardžić smatra da „nemamo nikakav problem sa Rusijom“.

„Nema tu nikakvih pretnji, nama se preti sa zapada. Stalno smo prisiljeni da uvedemo sankcije Rusiji, za koje nemamo nikakvog interesa, šteta je ne samo za gas. Nemamo mi zavisnost energetsku od Rusije, jer Rusija ima gas, mi ga nemamo, mi ga možemo platiti“, kaže.

Na pitanje šta bi se desilo kada bi Srbija uvela sankcije Rusiji, Samardžić kaže da je „moguće da bi bila sankcija u pogledu gasa“.

„Moguće da bi to saseskli, ali da bi napravili invaziju, to je stvarno mašta, naprotiv, nas je zapad bombardovao ’99 i sad nam uzima deo teritorije, moramo gledati stvari objektivno“, tvrdi on.

Visković se nada da neće doći do nuklearnog rata, ali ističe da „nije nimalo prijatno biti u situaciji da ti neko zavrtanjem jednog ventila može uticati na sve“.

Suzana Grubješić
N1

Grubješić ističe da je „gas geopolitičko oruđe“.

„To se pokazalo svih ovih godina“, kaže ona.

Prema njenim rečima, „primetna je mnogo veća angažovanost nove nemačke vlade na Zapadnom Balkanu, nego što je to bilo ranije“.

Samardžić kaže da strani investitori ovde dolaze jer „imaju posla“.

„Mnogima od njih država finansira radnu snagu, oni imaju interes da to učine. Oni su sa Rusijom otvorili front američkom voljom, Srbija tu nit luk jela nit luk mirisala. Srbija vodi svoju politiku, neka dolaze investicije, ako je potrebno diversifikovati uvoz nafte i gasa, onda je potrebno diversifikovati i ostalu trgovinu“, kaže Samardžić.

Grubješić je pitala „šta mi, ako izuzmete naftu i gas, trgujemo s Rusijom“ i odgovorila „nemamo ništa, nešto poljoprivrednih proizvoda i to je to“.

Visković kaže da u društvu „imamo situaciju da postoje samo dva mišljenja – moje i pogrešno“.

„Čujete svakodnevno u životu, razgovarate sa prijateljima, kumovima, rođacima, svađaju se ljudi unutar porodica o tome, što je za mene potpuno besmisleno. Treba uraditi cost analizu, gde više dobijamo, gde više gubimo. Jako malo znamo o tome koliko EU ulaže u Srbiju, a znamo za svako ulaganje neke kineske firme ili ruske. Mislim da mali obični ljudi nemaju osnov da procenjuju koliki je domet onoga što dobijemo od EU“, rekao je Visković, navodeći primer da smo u isto vreme mi dobijali 200 miliona evra, a Hrvatska pet milijardi.

Visković je istakao da bi voleo da je „Vučić prelomio i da je definitivno zauzeo stav“.

„Ali mislim da će on po svom karakteru, svojoj prirodi čekati do poslednjeg trenutka, jer odluka koju će doneti neće sigurno biti laka, ni za glasače, ni za njega“, kaže Visković.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare