Godišnjica Briselskog sporazuma, Trajković i Ejdus: O ZSO se više ne govori

Vesti 19. apr 202111:22 > 14:22 19 komentara

Briselskim sporazumom Kosovo je suštinski dobilo unutrašnju nezavisnost, a o onome što je takođe bilo potpisano - Zajednica srpskih opština, o tome se ne govori, kaže predsednica Evropskog pokreta Srba na Kosovu Rada Trajković. Filip Ejdus, vanredni profesor na FPN-u, navodi da najveća taktička prednost koju je Vučić napravio u odnosu na prethodne vlasti to što je pritisak sada na Prištini. "To je dobra taktika, ali je strategija loša", kazao je.

Pre osam godina, na današnji dan potpisan je Briselski sporazum. U tom trenutku delovalo je gotovo nezamislivo da su bilo kakav papir potpisali tadašnji predsednik Vlade Srbije Ivica Dačić i tadašnji predsednik kosovske vlade Hašim Tači. Gde smo stigli skoro deceniju kasnije? Kakvi su odnosi Beograda i Prištine danas, kakvi su odnosi Srba i Albanaca? Koliko smo daleko od bilo kakvog sporazuma koji bi mogao da bude prihvatljiv za obe strane?

POVEZANE VESTI

„Prvo da napravimo razliku između briselskog procesa i Briselskog sporazuma. Briselski proces je počeo 2011. godine i ima tu puno sporazuma i dokumenata koji su primenjeni, oko 80 posto, uglavnom tehničkog karaktera, su implementirani. Ovaj Briselski sporazum koji je potpisan 2013. godine je deo političkog dijaloga, i on je u velikoj meri neprimenjen. Jedan deo tog sporazuma je primenjen, Srbi na Kosovu su delimično integrisani u institucije, mnogi su prihvatili lične karte, učestvovali su na izborima, ali ono što je trebalo da bude ključni ustupak srpskoj strani – Zajednica srpskih opština, i dalje nije implementiran, i ne vidi se na vidiku rešenje tog problema“, izjavio je Ejdus.

Trajković kaže da je „tim potpisom suštinski Kosovo dobilo unutrašnju nezavisnost“.

„Kosovo je dobilo unutrašnju nezavisnost, što se tiče institucija. Znači, povučene su institucije sa severa koje su bile vezane sa ostatak Srbije, to je policija, pravosuđe, telefonski broj, čak i sporazum o energetici je sproveden gotovo u potpunosti, i Kosovo je dobilo zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast i to je ta unutrašnja nezavisnost, to je ta poruka da mi svoju budućnost i svoje institucionalno funkcionisanje možemo da sprovodimo na prostoru KiM“, rekla je Trajković.

S druge strane, dodaje, bilo je i nekoliko međunarodnih ugovora.

„Dali su Kosovu regionalnu mogućnost predstavljanja, onda sportske mogućnosti, tako da je Kosovo dobilo mnogo štošta. Ono što je sa srpske strane bilo potpisano, Zajednica srpskih opština, naravno, o tome se ne govori“, rekla je.

Trajković kaže i da su Albanci odmah zatražili mišljenje Ustavnog suda o ZSO.

„S druge strane, oni su smatrali da sada imamo zaštićene zone oko crkava i manastira, tu ZSO. Kosovo je teritorija od 10.000 km2, smatrali su da funkcionalnost će biti dovedena u pitanje ako se dobije i ta zajednica opština. I ta njihova naknadna pamet je na jedan netransparentan način bila čak i prihvaćena od Beograda, jer smi smo imali komisiju koja je formirana da implementira ZSO. Ta srpska komisija sastojala se od članova Srpske liste i ona gotovo nikada nije zasedala, niti je predstavila realizaciju dogovorenog plana o ZSO, koji podrazumeva i status i organe te zajednice“, objašnjava Trajković.

A na pitanje zašto, odgovara: „Na to pitanje mi kao građani nemamo odgovor“.

„Niti se na tome insistira mnogo u Beogradu. Čim mi kao zajednica nismo predali ni Briselu ni kosovskim institucijama… Taj statut je morao da bude usklađen sa Ustavom Kosova i potpisanim u Briselu. A onda se bila promenila i ekipa u Briselu, i počelo je da se razgovara o nečemu što je promena granice. Imali ste niz susreta Tači-Vučić koji su bili manje transparentni, bilo je nekih i transparentnih, ali vrlo mnogo netransparentnih, počeli su da izlaze neke nove granice, nove podele i to je paralisalo ceo proces pregovora između Prištine i Beograda“, tvrdi Trajković.

Procesu, dodaje, ne pomaže oštra retorika.

„Aljbin Kurti nije ni 100 dana na poziciji, on samo svojom retorikom i ponašanjem, i Vljosa Osmani, kao već sada izabrana predsednica, svojom ekstremnom retorikom navlače odgovornost za buduće procese. Za procese do dolaska Kurtija odgovornost snose strukture koje su tajno dogovarale podelu Kosova, a to su Tači i Vučić. Pojava novog papira koji je Janez Janša promovisao, dovelo je ceo region i nas na Kosovu u poziciju da niko ne zna šta dalje“, ocenila je gošća N1.

Ejdus se slaže da deo odgovornosti za ZSO snosi i srpska strana.

„Gospođa Trajković je rekla da je odgovornost delimično na strani Beograda, pošto mi čujemo u našim medijima da je Priština odgovorna zbog neispunjenja. Ja mislim da je veća odgovornost na njihovoj strani. Ali, sa druge strane, meni se čini kao da neki u Beogradu navijaju i rade tako da do uspostavljanja ZSO nikada ne dođe“, mišljenja je Ejdus.

Prema njegovim rečima, na Beograd neće biti pritisaka dok god je Priština ta koja nešto treba da isporuči.

„Meni se čini da dok je god Priština ta koja nešto treba da isporuči, neće biti pritiska na Beograd. I to je možda najveća taktička prednost koju je Vučić napravio u odnosu na prethodne vlasti, jer nije više Beograd ‘loš momak’, i nešto ne ispunjava, i onaj koji stalno govori NE, nego su to sad neki loši momci u Prištini“, kaže.

Dobra ili loša taktika

Na pitanje da li je to dobra taktika, odgovara: „Taktika je dobra ali je strategija loša“.

„Džaba vam dobra taktika, ako vam je stratergija zasnovana na pogrešnim pretpostavkama da ćete na kraju uspeti da vratite Kosovo, ili da razbijete Bosnu, ili da na kraju svog mandata izađete kao neko ko je uspeo da povrati teritorije koje je u mladosti zbog svoje politke doprineo da se one izgube. Dobra strategija se zasniva na real politici, a to je da se prihvati realnost na Kosovu, da Srbija poslednjih 20 godina ne kontroliše politiku na Kosovu, da je većina sveta prihvatila nezavisnost Kosova i da Srbija treba da se pomiri s tim istorijskim gubitkom. Nismo Kosovo izgubili mi koji pričamo da se Srbija suoči s tim realnostima, rat na Kosovu su izgubili Milošević, Vučić i ostala kamarila iz 90-tih“, rekao je Ejdus.

Povratka na 1999. godinu, dodaje, nema.

„Mi smatramo da se naša politika treba da se oslobodi tih mitova, teritorijalnih narativa i predlažemo jedino moguće – da se napravi dogovor s Prištinom, neka vrstu autonomije za Srbe na severu, može puno toga, ali ne može da bude povratka na stanje pre ’99 godine, ili da se Srbija pripoji sa Bosnom“, rekao je.

O takozvanom „non-pejperu“ iz Slovenije, Ejdus kaže da je došao u trenutku kada se priprema nova runda pregovora o Kosovu.

„Taj non-pejper je došao od Janše, ali on negira da stoji iza njega. Zašto je Janša izašao s tim? Pa verovatno jer se priprema nova nova runda pregovora i verovatno je to njegova vizija kako to treba rešiti. I što je to vizija mnogih drugih etno-populista i etno-nacionalista, koji smatraju da je stvaranje čistih etno nacionalnih država rešenja za geopolitičke probleme. Ja mislim da su te ideje strašno opasne i da mogu da budu uvod u novi rat“, naglasio je Ejdus.

Ejdus se, međutim, nije složio sa Trajković da je trebalo u startu odbaciti ideju podele Kosova.

„Ta inicijativa koju su imali Vučić i Tači da dođe do razmene teritorije, mislim da je trebalo tada dopustiti njima da izađu do kraja s predlogom, da vidimo šta je to što oni predlažu, pa onda da sudimo, a ne da u startu odbacujemo. Čini mi se da je ta ideja suviše rano odbačena“, kazao je Ejdus.

Trajković je odgovorila da su građane ideje o podeli koštale „iseljavanje“.

„Briselski sporazum je suštinski bio prihvaćen gotovo od svih. Mi možemo da govorimo i na način na koji govori Ejdus, ali se ne slažem s njim, te priče o podeli Kosova nas su koštale u smislu iseljavanja stanovništva, veliki deo Srba, posebno ispod Ibra, osetio je da im niko ne garantuje održiv opstanak na tom prostoru i počeli su da značajnije prodaju svoju imovinu“, rekla je.

Dodala je da je „šta god to neko mislio, Vašingtonski sporazum nudio da obogati briselski sporazum“.

„Sa nečim što je ekonomski razvoj, kroz projekte i delovanjem i zajedničkim privređivanjem. Sve je to davalo neku mogućnost za neki normalniji život, a ta konačna rešenja i ne zavise od Srbije, nego od SBUN. Ja mislim da kosovsko društvo nije spremno za rešavanje konačnog statusa, i mnogo mi je žao što mi suštinski nismo insistirali na standardima, a ne na statusu. Da smo ostali kod tehničkog dijaloga i obezbedili standarde, gde bi ljudi radili, gde bi se osetila neka normalnost za običan narod, mi ponovo imamo udaljavanje Srba i Albanace, do te mere da imate problem oko manastira Dečani, a primer“, rekla je Trajković.

Objašnjavajući taj problem, Trajković kaže da je zabrinuta za igumana Savu.

„Iguman Sava smeta i u Beogradu i u Prištini, kao što je Oliver Ivanović smetao i jednima i drugima, ja jako brinem za njega… Mislim da mu je na neki način ugrožen život. On je trn u oku mnogim Albancima, a i mnogima u Beogradu, pre svega mislim na vlast, zato što je bio veliki protivnik podele Kosova“, ocenila je.

Govoreći o budućnosti briselskog dijaloga, Ejdus kaže da treba da se dođe do toga da se obe strane suoče sa prošlošću.

„Oštra retorika ne pomaže bilo kakvoj normalizaciji. Na Kosovu je bilo puno ratnih zločina, poginulo je 13.000 ljudi, od toga oko 2.500 je bulo srpskih žrtava. Imali smo brojne masovne grobnice, imamo presude međunarodnog suda… I Kosovo i Srbija treba da se suoče s ratnim zločinima, da odgovorne procesuiraju i da se izvine žrtvama“, zaključio je Ejdus.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare