„Finale“ OI: Očekivane i neočekivane medalje, suze, oproštaji i zagrljaji…

Vesti 10. avg 202119:23 > 19:32 3 komentara

U Srbiju su se vratili i poslednji učesnici Olimpijskih igara, i to oni koji su nas poslednjeg dana takmičenja posebno obradovali zlatnom medaljom. Vaterpolisti su na beogradskom Aerodromu imali neočekivano neuobičajenu poruku za javnost. Naši nekadašnji olimpijci i sportski novinari zaključuju da zlatni vaterpolo ne može da bude zamena za kompletan kolektivni sport, a da individualnim rezultatima javnost treba da bude zadovoljna, iako nam je par medalja zamalo izmaklo.

Jedan od trinaestorice onih koji su opet potopili svih pet olimpijskih krugova, rekao je: Jednom – samo jednom se zbog zlatne medalje pušta toliko suza, a da sve nisu radosnice – sedmorica vaterpolista poslednji put plivala su sa kapicom Srbije.

U glas su zapevali „A sad adio“.

Povezane vesti

„Nemam šta da kažem, stvrano nemam, daćete mi malo vremena da se smirim, i to je to“, rekao je selektor vaterpolo reprezentacije Dejan Savić.

„Vredelo je svakog sekunda, minuta treninga, maltretiranja, utakmica, i onoga što je van bazena, što verovatno nikada nećete saznati, siguran sam da smo sada već učinili ponosnu celu naciju“, rekao je Filip Filipović.

Tačno je da će se igre u Tokiju, do Pariza i 2024. sigurno, pamtiti kao rekordne po broju olimpijskih medalja koje je Srbija osvojila. Ipak, pamtiće se i tanak bilans u kolektivnim sportovima. Zlatni delfini, bronzane odbojkašice i basketaši – osim košarkašica, drugi naši timovi nisu ni učestvovali.

„Vaterpolo je jedini sport od 2000. koji je donosio medalje sa svake Olimpijade, pet Olimpijada, pet medalja, ali treba da se zapitamo zašto muška odbojka ne ide drugu Olimpijadu zaredom, košarka ovoga puta nije išla, rukomet ne postoji ne znam od kada, tako da teško da vaterpolo može da bude zamena za kompletan kolektivni sport“, kaže Danilo Ikodinović.

„Mora da se promene neke stvari u savezima, to je ono što meni smeta i ako to ne možemo da rešimo da naši najbolji igraju, ali ne zato što im je to neki interes, već zato što hoće da igraju za svoju zemlju, dok se to ne reši biće i ovakvih stvari“, kaže sportski novinar Jovan Sekulić.

Među najboljima koji su hteli da igraju i da se bore za svoju zemlju je i Jovana Preković. Karatistkinja je objasnila da je na Igre otišla kao i na svako drugo takmičenje i da je tek po dolasku u Tokio, osetila da može do medalje.

„Dobila sam drugačiju energiju, pozitivnu, koja mi je dala snagu da izdržim ceo 6. avgust i popnem se na krov Olimpijskih igara“, kaže Preković.

Individualno, Srbija se na Igrama u Japanu potvrdila kao zemlja boraca i strelaca. Prekovićeva zlatna u karateu, Mandićeva zlatna, a Bogdanovićeva bronzana u tekvondou, Mikec drugi, Sebić treći u streljaštvu, rvaču Datunašviliju bronzana medalja. Tom spisku nedostaju Đoković, Španovićeva i još poneki strelac i rvač, zaključuje sportski novinar Jovan Sekulić.

„Neke medalje su došle nenadano, neke smo izgubili u šta ni sami nismo verovali, a što se tiče Olimpijskog komiteta, naši sportisti su imali vrhunske pripreme i imali su sve“, kaže Sekulić.

Opšta ocena javnosti glasi – treba biti zadovoljan i ponosan. U ukupnom plasmanu Srbija je zauzela 28. mesto, najuspešnije zemlje bile su Amerika, Kina i Japan. Država poručuje da će izdvojiti koliko god je novca potrebno da bi za tri godine uspeh naših olimpijaca bio još bolji.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare