BCBP: Građani Srbije za Kosovo žele široku autonomiju, ali znaju – nerealno

Vesti 24. apr 202112:26 > 12:34 5 komentara
Kosovo mapa
Shutterstock

Podrška građana Srbije dijalogu Beograda i Prištine u periodu od pokretanja političkog dijaloga 2013. do danas je iznad 50 odsto. Početni otpor prema dijalogu u aprilu i oktobru 2012. godine neznatno je smanjen i danas se oko jedna trećina građana protivi tom procesu. Priznanje nezavisnosti, ali i razmena teritorija nepoželjne su opcije za većinu građana Srbije. Ni članstvo Srbije u EU nije kompenzacija za Kosovo u ovom trenutku. Građani preferiraju status quo, pokazala studija Beogradskog centra za bezbednosnu politiku.

Početkom marta navršilo se punih deset godina od početka dijaloga Beograda i Prištine. Neposredno nakon postizanja Briselskog sporazuma 2013. godine, delovalo je da dijalog neupitno vodi ka kompromisnom rešenju i postizanju obavezujućeg sporazuma o sveobuhvatnoj normalizaciji odnosa dve strane.

Danas je jasno da konačno rešenje ipak nije „na dohvat ruke”. Razloga za ovakav ishod je mnogo, ali je simptomatično da su se elite u Beogradu i Prištini neretko pozivale na to da im javno mnjenje „vezuje ruke” i sprečava ih da naprave kompromis“, navodi se u studiji Beogradskog centra za bezbednosnu politiku (BCBP) „Kratka istorija stavova građana o dijalogu Beograda i Prištine, a prenosi Kossev.

Šta se (nije) promenilo?“

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić je to radio otvoreno, ističući kako narod „nije podržao rešenje koje on nudi”. Sa druge strane, nosioci najviših funkcija u Prištini su se iza zatvorenih vrata pravdali kako je osnivanje Zajednice opština sa srpskom većinom ili povlačenje prohibitivnih carina nemoguće zbog protivljenja kosovskog javnog mnjenja.

„Čak i nezavisno od toga da li su ove tvrdnje bile potpuno istinite, ili su samo predstavljale alibi za nevoljnost političkih elita za suštinskim kompromisom – javno mnjenje je svakako faktor koji je uticao i koji će uticati na tok dijaloga Beograda i Prištine i na mogućnosti za postizanje konačnog rešenja za kosovsko pitanje“, navodi se u studiji u kojoj je analizirano preko 30 istraživanja javnog mnjenja Srbije od 2013. do 2020. godine.

Proces pregovaranja pod pokroviteljstvom Evropske unije praćen je dvosmislenošću i oprečnim tumačenjima postignutih sporazuma u Briselu, zastojima, čestim smenama vlasti u obe političke zajednice, podizanjem tenzija u srpskom i albanskom društvu, embargom, ubistvima srpskih političara na severu Kosova i drugim incidentima.

Građani podržavaju nastavak dijaloga

Istraživanje BCBP pokazuje da je velika većina građana, njih 83 odsto, danas na stanovištu da se dijalog između Prištine i Beograda treba nastaviti i to bez obzira na to da li postoji pritisak međunarodne zajednice ili ne, a u cilju rešavanja otvorenih pitanja sa Albancima na Kosovu.

„Veliki procenat podrške dijalogu sa Prištinom dovodi u pitanje uobičajenu pretpostavku da dijalog nije popularan. Ovo sugeriše i to da građani vide vrednost i korist od procesa mirnog i diplomatskog rešavanja spora. Međutim, ova pretpostavka je narušena veoma velikim procentom građana Srbije (91,6 odsto) koji ne vide moguću ličnu korist od dijaloga“, što pokazuje istraživanje BCBP iz 2020. godine.

Iz beogradskog centra navode da ovaj rezultat može da ukaže na to da građani dijalog smatraju odgovornošću političke elite ili procesom koji se dešava na makro nivou, a u koji nisu neposredno uključeni i koji ne utiče na njihove živote.

„Veliki procenat građana koji smatraju da im dijalog ne donosi ličnu korist može biti i rezultat nedelotvorne komunikacije Vlade Srbije o koristima i rezultatima dijaloga. Negativni stavovi građana u pogledu koristi dijaloga povezani su i sa pristupom informacijama od javnog značaja i transparentnosti procesa, te opštoj informisanosti građana o unutrašnjim i spoljnopolitičkim procesima“, takođe se navodi u studiji.

Posle skoro deset godina pregovaranja i postignutih rezultata, prema istraživanju CDDRI iz 2019. godine, 62,3 odsto građana Srbije tvrdi da nije upoznato sa sadržajem dijaloga, dok je delimično upoznata jedna četvrtina građana, a samo 12,6 odsto navodi da je dobro upoznato sa sadržajem dijaloga.

To potvrđuje i istraživanje organizacije CRTA o učestvovanju građana u demokratskim procesima iz 2019. prema kome 65 odsto građana ocenjuje da zna malo ili ne zna ništa o toku pregovora Beograda i Prištine, a broj građana koji se osećaju neinformisani na tu temu u odnosu na 2018. godinu porastao je čak za četiri procenta. Osim neznanja o čemu se pregovara, prema istraživanju BCBP iz 2020. polovina građana ne zna ni koji je cilj vlasti u Beogradu u dijalogu sa Prištinom, dok istraživanje CDDRI ukazuje na to da njih 58,5 odsto ne zna šta je politika predsednika Srbije u vezi sa Kosovom.

Šta građani Srbije sada žele?

Kada su u pitanju stavovi građana o tome kako vide budući status Kosova, svih ovih godina preovlađuje stav da se podržava ono rešenje koje ne podrazumeva priznanje. Iako podela sadrži podršku nešto većeg broja građana, ni ona nema dovoljnu podršku „u ovom trenutku kako bi uspela na referendumu“.

Ni članstvo u EU kao kompenzacija za priznanje Kosova ne bi bilo prihvatljiv ustupak za većinu građana Srbije, takođe se registruje u dokumentu BCCP.

„Uprkos narativu vlasti, koji govori o potrebi pronalaska istorijskog rešenja i kompromisa sa Albancima, građani i dalje preferiraju status quo u odnosu na rešenje u kome bi i Srbija morala da napravi konkretne ustupke i dobije nešto zauzvrat“.

Prema poslednjem istraživanju Beogradskog centra za bezbednosnu politiku (BCBP) iz oktobra 2020. godine, ukupno 7,8% građana Srbije smatra da je priznanje Kosova u postojećim granicama najbolje konačno rešenje za status Kosova. Od kada su istraživanja javnog mnjenja počela da razmatraju opcije za konačni status Kosova, podrška (priznanju) nezavisnosti Kosova kao konačnom rešenju gotovo da nikada nije bila dvocifrena. Jedini blagi izuzetak bilo je istraživanje Centra za društveni dijalog i regionalne inicijative (CDDRI) sprovedeno krajem septembra 2019. godine, ali je i tada svega 12,4% građana reklo kako bi podržalo dogovor kojim Srbija priznaje Kosovo na eventualnom referendumu, dok bi 78,5% bilo protiv, uz 9,1% neutralnih. Dakle, očigledno je da je ovo opcija koja kontinuirano (i očekivano) sadrži najmanju podršku javnosti u Srbiji.

Međutim, kako Beogradski centar za bezbednost procenjuje u svom pregledu, ako bi brzo članstvo u EU bilo praćeno drugim koncesijama za Srbe i SPC na Kosovu, „moguće je da bi stepen podrške bio veći“.

„Buduća istraživanja bi trebalo da adresiraju i kako bi eventualne velike sume novca koje bi EU i SAD donirale u slučaju priznanja uticale na stavove građana o ovom pitanju. Naravno, ključno pitanje bi bilo i na koji način bi vlasti artikulisale ovaj predlog u svojoj komunikaciji sa javnošću i koliko bi resursa uložili u to da pridobiju javnost za ovakvo potencijalno rešenje“.

Opcija široke autonomije za Kosovo u okviru Srbije i dalje je najpopularnija, pa je tako u poslednjem istraživanju BCBP iz novembra 2020. godine 48% ispitanih navelo ovakav koncept kao svoju preferenciju za budući status Kosova.

Nešto manja podrška ovoj opciji zabeležena je u istraživanjima FOD iz 2017. godine (avgust – 26%; decembar- 28%), ali je to i dalje bio najpopularniji prvi izbor koji bi naveli ispitanici.

„Naravno, ovde je reč o prvim željama, tako da bi eventualna referendumska podrška za ovu opciju bila daleko veća. No, istraživanje putem fokus grupa koje je sproveo FOD 2018. godine pokazalo je da su građani ipak svesni da, iako je ovo poželjan scenario – nije i realan, jer Priština to ne bi želela da prihvati – kao što nije želela da prihvati ovaj predlog ni tokom dijaloga 2006-2007. godine. Tada je podrška građana Srbije ovoj ideji kao zvaničnom predlogu Beograda bila takođe visoka i iznosila je 57% ispitanih, prema nalazima istraživanja IDN iz oktobra 2007. godine (Slavujević 2018)“.

Iako znamo šta nipošto ne želimo, kao i šta bismo najradije želeli ukoliko bi bilo moguće, a to je upravo široka autonomija Kosova u okviru Srbije, navodi Beogradski centar u zaključku, izgleda da nam je teško da definišemo šta bi nam u konačnici bilo prihvatljivo.

„Ovakva situacija nije iznenađujuća imajući u vidu i konfuziju koju u vezi sa ovom temom proizvodi državni vrh“, istakli su, pozivajući se na istraživanje IEA iz juna 2020, u kojem se čak 89% ispitanih građana izjasnilo da ne zna šta je plan Vlade Srbije za Kosovo.

Beograd i Priština su tokom deset godina ispregovarali oko 50 dokumenata, zaključili 21 sporazum, a oko 80 odsto sporazuma se sprovodi. Srbija je nakon značajnog napretka u dijalogu i parafiranja Briselskog sporazuma o normalizaciji odnosa, dobila datum za početak pregovora o članstvu u EU, dok je Kosovo 2015. godine zaključilo sa Unijom Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP).

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare