Vitraž: Šta nam istorija antike govori o slučaju Milene Radulović?

Vesti 26. jan 202107:29 > 08:32 9 komentara
Milena Radulović
You Tube/Nova S

U autorskom tekstu za portal Vitraž docentkinja na Odeljenju za istoriju, Filozofskog fakulteta Larisa Vilimonović povezuje antičko silovanje Lukrecije i priču o nastanku Rima i slučaj silovanja Milene Radulović, takođe se bavi i stigmama, seksualnošću, patrijarhatom, osudama, pokajanju, licemerju, i samim sistemom, čiji su temelji "truli".

U javnom prostoru je slučaj Milene Radulović naišao najvećim delom na bezrezervnu i ogromnu podršku, ali je izazivao takođe i pregršt osuda koje neizbežno vode ka sekundarnoj viktimizaciji žrtava, predstavljajući zapravo i glavni razlog zbog čega se žrtve nasilja odlučuju na večnu tišinu. Ti glasovi osude predstavljaju saučesnike u seksualnom nasilju nad ženama, a pitanja o ćutanju i, u ovom slučaju posebno, ponovnom vraćanju žrtve svom egzekutoru, svode se na jedno ključno pitanje već davno adresirano na Zapadu – pitanje pristanka na seksualni čin, navodi

„Uvreženo je mišljenje da silovanje mora biti uočljivo, upadljivo, viđeno, dokazivo. Međutim, silovanje je u najvećem broju slučajeva nevidljivo, na sudovima teško dokazivo, vrlo lako sklono manipulaciji veštih i moćnih advokata i zaogrnuto velom traumatične tišine. Što je najporaznije po žrtve, silovanje je najčešće ostavljeno prekom sudu javnosti kome je u fokusu isključivo ponašanje žene, pre, tokom, i posle tog čina“, navodi Vilimonović.

Preki sud javnosti pretresa etičku pozadinu samog seksualnog čina, koja se – ponovo – usmerava na vladanje žene. Zbog čega se desilo, ko je “zapravo” krivac, a kada se napadač i žrtva poznaju, što je statistički češće, u kom trenutku njihovog odnosa se dogodilo, kako se dogodilo – u tom slučaju je ponovo najvažnije za preki sud javnosti posmatranje držanja žene – kao i to da li je ona dovoljno jasno bila nevoljni učesnik u tom činu, što se iskazuje merenjem njenog nepristanka na sam čin, piše u nastavku teksta.

Ljudi koji su svesno ili nesvesno štitili i iznedrili Miroslava Aleksića, i koji su mu dali legitimitet, predstavljaju stubove tiranije koja je kontinuirano vršila nasilje nad ovim društvom i koja se temelji na hegemoniji i opresiji moćnih nad slabijima, na svim nivoima i u svim društvenim kategorijama, koji za sebe uzimaju sve, bez zazora, bez milosti, bez straha.

To su ljudi koji promovišu ne strogu disciplinu, red i poštovanje – iza čega sofistički kriju svoja zlodela – već strogo ćutanje žrtve, bespogovorno trpljenje autoriteta nasilnika, i nemo prihvatanje nasilja kao neminovnosti naše svakodnevice, piše Larisa Vilimonović u autorskom tekstu koji u celosti možete pročitati na portalu vitraz.net.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare