Kako se država odnosi prema pretnjama političarima

Vesti 19. avg 201518:26 > 19:16
N1

Dve osobe privedene su u utorak zbog sumnje da su pretili premijeru i pojedinim ministrima. To privođenje pokrenulo je debatu da li se podjednaka pažnja posvećuje svim slučajevima, ili pretnje upućene pripadnicima vlasti imaju prioritet.

“Ubij Ubij Ubij Vučića tralala lala la… A koga od tih skotova, neka zamisli Neša Slina. Lično bih ga zaklao i to ovim proređenim zubima” (Milan Malenović – 16. 8. 2015).

“Seljakoviću kretenčino… Obećao sam ti batine i to ćeš da dobiješ za sva sranja koja si napravio, gnjido nepismena!” (Dejan Krstić – 16. 8. 2015).

Ovo je deo komentara koje su u prethodnom periodu ostavljali urednik Tabloida Milan Malenović i advokat Dejan Krstić na Fejsbuku. Privedeni su zbog ugrožavanja bezbednosti premijera i ministara.

Međutim, lider DS-a Bojan Pajtić, koji je i sam često meta, kaže da se različito tretiraju napadi na vlast i opoziciju i podseća na grafite “Smrt Pajtiću”, za čije pisanje je osumnjičen član DS-a:

“To je bio povod da se prekine sa istragom i da se ponovo blati DS. Meni je drago što su institucije ušle u procesuiranje onih koji prete pojedinim predstavnicima vladajućih stranaka, ali je tužno da kada je opozicija u pitanju to jednostavno ne stoji”“, kaže Pajtić.

U fondaciji SHARE, koja se bavi borbom za zaštitu građanskih prava u oblastima privatnosti, slobode govora, transparentnosti i efikasnosti vlasti i elektronskog nadzora, kažu da država mora da ispita sve pretnje, posebno u zemlji koja ima krvavu istoriju ubistava sopstvenih lidera.

Ipak, stekli su utisak da usredsređenost istražnih organa nije ista kada su u pitanju pripadnici vladajućih stranaka, opozicije ili drugih kategorija građana.

“Na veliki broj slučajeva vrlo senzitivnih reagovano je promptno, odnosno rešeni su ili pokušani da budu rešeni odmah. Ali možemo uočiti čitav niz pretnji, naročito novinarima poput Nenada Mihailovića, Dučana Mašića, novinara Južnih vesti, gde su pretnje na društvenim mrežama bile vrlo ozbiljne. O tome se pisalo u javnosti, ali reakcija državnih organa i neki epilog nismo videli”, kaže Đorđe Krivokapić, iz fondacije SHARE.

Pretnje političarima, kolikogod bile neprijatne, mogu da imaju pozitivan efekat na birače, jer mogu da izazovu saosećanje, smatraju u CeSID-u:

„Ukoliko se radi o vladajućoj stranci, obično će tumačenje ići u pravcu da se to radi zbog nepopularnih poteza koje čini vlast, a ako se radi o opoziciji, biračko telo saoseća u tom smislu da se ipak radi o nekoj vrsti lošeg odnosa stranaka na vlasti prema opoziciji. Druga vrsta uticaja je određena tenzija koja postoji u javnom mijenju, tenzija koja je jako važna posebno za vladajuće stranke, pogotovo u neizbornom periodu“, kaže Bojan Klačar iz CESID-a.

Sagovornici N1 slažu se da se pretnje ne smeju tolerisati i da je važno da država reaguje na takve pojave. Medjutim, ističu da ta reakcija mora da bude brza, pravovremena i neselektivna.