Žujović: Epidemija se ne zaustavlja na intenzivnoj nezi, na vratima smo pakla

Vesti 06. dec 202013:26 > 13:27
Fonet / Zoran Mrđa

Ni nove mere, ni nova bolnica, neće zaustaviti epidemiju, jer mere kasne nekoliko meseci, a epidemije se ne zaustavljaju na intenzivnoj nezi, izjavio je u intervjuu FoNetu pulmolog dr Dejan Žujović i ocenio da na terenu nema pomaka od ukidanja vanrednog stanja, kada su kretanje zaraženih koronom i njihovi kontakti bili pod kontrolom.

Kao načelnik Dnevne bolnice u Gradskom zavodu za plućne bolesti, on je ukazao da je izgubljen period od nekoliko meseci i objasnio da je sa nedavno uvedenim novim merama trebalo „početi ovaj novi krug pandemije, a ne njima zatvarati krug“.

Tokom leta, sem maske, nije bilo ni jedne mere „koje bilo ko može da se seti“, rekao je Žujović novinarki Danici Vučenić i upozorio da smo, kada je reč o krizi, „na vratima pakla“.

Kako je prtumačio, „sada nam se vraća to što smo ćutali, umesto da govorimo, što nismo podizali obrve i pokazali karakter, već smo bili gnjide poslušničke“.

„Sada imamo redove ispred kovid ambulanti gde se ljudi smrzavaju na vetru“, primetio je Žujović, uz opasku da ne može ni da zamisli da se tako nešto, na primer, dogodi u Švajcarskoj.

Ovakvom organizacijom upravljanja pandemijom, prema njegovom mišljenju, „došlo je do raskoraka i u odnosu na potrebe građana, koji ne mogu da ostvare svoja zakonska prava na zdravstvenu zaštitu i dostojanstven i human tretman“.

 Smatra da „ekipa stručnjaka“ u Kriznom štabu uvek reaguje reaktivno, nikada proaktivno i nikada sa planom i smernicama delovanja unapred pripremljenim za različite situacije.

Saglasan je, ipak, sa ocenama da u ovakvim političkim okolnostima stručnjaci „realno nikada nisu ni imali šansu da upravljaju krizom“.

Prema njegovom viđenju, u Krizni štab izabrani su, međutim, profili stručnjaka „izvađeni iz nekih fioka, za koje se unapred znalo da će da slušaju, klimaju glavom i da se saviju, ma šta da se dešava“.

Žujović ne deli entuzijazam ministra zdravlja Zlatibora Lončara u pogledu nove kovid bolnice, iako ističe da će ona u izvesnom smislu biti od pomoći.

„Dr Lončar kaže, misleći na Vučića, „bože kakav je to vizionar, da on u avgustu, kada svi razmišljaju o moru, mudro kaže ne, napravićemo dve bolnice“ , ironičan je Žujović, koji se, istovremeno, pita i da li nova bolnica ima projektnu dokumentaciju, građevinsku i upotrebnu dozvolu.

Povodom najava da će u bolnici u Batajnici biti uposleno 1.500 ljudi koji će brinuti o teškim i srednje teškim slučajevima, on je konstatovao da je to „jedinstven slučaj u svetu da bolnica ima više zdravstvenog kadra nego bolesnika, kojih će biti oko 930“.

Ukazujući na mogućnost da Klinički centar ostane bez kompetentnih lekara, pošto će biti prebačeni u Batajnicu, on je celu situaciju opisao rečima: „Negde fulate, negde ste pezupčili ili je ceo koncept pogrešan“.

Uz podsećanje da lekari uglavnom rade prema rasporedu, manje na po principu dobrovoljnosti, Žujović je za sebe rekao da, bez obzira na raspored, treba da bude u crvenoj zoni, jer ima obavezu i odgovornost kao lekar koji se za to i školovao.

Prema Žujovićevom viđenju, sada nema mnogo manevarskog prostora u borbi protiv pandemije, mada postoje dve škole mišljenja, „jedna koja bi sve zabetonirala i uvela potpuni karantin i policijski sat, što bi bio odraz slabosti sistema“ i druga, kojoj i sam pripada, a zalaže se za praćenje kontakata i njihovu strogu kontrolu.

To se može izvesti sa volonterima i dobrovoljcima, ocenio je on i pomenuo slučaj Kine, koja je uspela da se izbori sa pandemijom, jer su krizom „upravljali epidemiolozi sa ciljem da krivu dovedu na nulu, a ne da je zaravne, a mi ovde možemo biti srećni ako uopšte bude ravna“.

Žujović je veoma kritičan prema odluci da se lekari ne testiraju sve dok se ne manifestuju simptomi zaraze, ilustrujući loše posledice takve prakse konkretnim slučajem prijatelja kardiologa čija je supruga pozitivna na kovid.

„Kaže moj prijatelj, super što si se javio da te pitam za svoju suprugu, ona ima koronu, a izašla je na hladno, na terasu“, prepričao je Žujović, kome je prijatelj rekao i da se nije testirao, jer se lekari ne testiraju, ukoliko nemaju simptome.

Idu, međutim, uredno na posao, „što znači da mogu biti zaraženi i da šire zarazu po autobusima, među kolegama i pacijentima koji nemaju koronu“, ukazao je on i protumačio da u medicini nije sve crno ili belo, već je u „mnogim slučajevima sivo“.

Treba poštovati preporuke Svetske zdravstvene organizacije da nije potreban kontrolni test, ali i biti fleksibilan, obrazložio je Žujović, pozivajući se na slučaj žene u Americi koja je „70 dana nakon izlečenja iz disajnih puteva izbacivala aktivni virus“.

„Naš sistem je pukao davno pre epidemije, onog trenutka kada nismo mogli onkološkim bolesnicima da obezbedimo pravovremeno snimanje, sad ne znam šta može da se uradi sem da vozimo ovako dok skroz ne puknemo i dok pola zdravstvenog kadra ne bude bolesno ili ne popada sa nogu“, ocenio je Žujović.

On predviđa da bi zaraza možda mogla da se smiri „sledeće godine u februaru ili martu“, pod uslovom da mere budu poštovane tokom praznika, što bi značilo da se „dovoljan broj ljudi zaista uplaši za svoj život i samoinicijativno prekine kontakte i počne da poštuje mere“.

Prema Žujovićevom stavu, za vakcinaciju dovoljnog broja stanovništva i razvoj antitela trebalo bi da prođe mnogo vremena da bi se zaustavila zaraza, „koja sada kao raketni projektil ide uvis“.

Kao je objasnio, ne znamo plan vakcinisanja, ne znamo kako će se to izvesti, na kojim punktovima, niti ko će da vakciniše.

Svi čekaju „da predsednik sedne, posle časova ruskog, i napravi plan vakcinisanja, pa će svi da klimnu glavom i kažu: ‘Gospodine predsedniče ovo je genijalno, kako ste se samo setili’“, uveren je Žujović.

Govoreći o napadima na dr Radeta Panića, anesteziologa i predsednika Sindikata lekara i farmaceuta, on je istakao da se njih dvojica poznaju od detinjstva i da ga potpuno razume, ali misli da je pogrešio zato što je dopustio da Aleksandar Vučić „vidi njegove suze, pa da onda kaže kako bi bio brutalan“.

„Ja ne bih pustio suzu javno, ni za tri života, ja bih lupio šakom i pesnicom o sto i rekao nešto možda tvrđe, pa onda nek se puše“, izričit je Žujović, koji priznaje da mu se se i samom ponekad plače, jer svakoga dana na poslu vidi koliko je teška zdravstvena situacija.