Gosti N1: Vazduh u Srbiji jeste zagađen, a "ugalj-mafija" je samo deo problema

Vesti 17. nov 202021:27 > 21:39
N1

Direktor istraživačke stanice Petnica Vigor Majić tvrdi da je loš ugalj jedan od glavnih zagađivača vazduha u Srbiji i okrivio stručnjake da o tome ćute. "Biću vrlo bezobrazan da kažem da oduzimam pravo onima koji su rekli da jedini smeju o tome da govore, a oni su ćutali", kazao je. Svetlana Stanišić rekla je da su podaci studija dobijeni sa više mernih stanica u Beogradu pokazali visoku koncentraciju benzopirena, koji je indikator kancerogenosti vazduha. Marko Vujić sa FPN navodi da o ekologiji ne bismo pričali da nije obaveza prema EU.

„Ima desetak godina kako pišem i govorim, barem ovde na lokalu, da vazduh postaje sve zagađeniji iz godine u godinu, i to ne samo da osećamo, nego i vidimo… Valjevo je potopljeno u vazduh od smoga i svake godine ja to izraženije“, kaže Majić u Pressingu.

Kako je rekao, Valjevo je zagađenije danas kada ne postoji stara industrija, koja je inače bila veliki zagađivač.

„Ja nisam Valjevac, ali kada sam dolazio ovde, tada je sva stara industrija radila, viđali smo one crne dimove kako izlaze iz tih fabrika, ali je vazduh u prizemnim slojevima bio čist. Tada je bio neuporedivo čistiji vazduh od onoga kakav je danas“, navodi Majić i dodaje da i njegova supruga i ćerka boluju od astme.

Valjevo je, kaže, veoma zagađeno i godinama gleda opasne cifre na sajtovima koje prate kvalitet vazduha.

„Valjevo je jedan od najzagađenijih gradova u Evropi, više od 200 dana godišnje koncentracija štetnih materija bila je iznad maksimalno dozvoljenih. Sva prošla valjevska rukovodstva nisu obraćala mnogo pažnje na to. Ja sam bio član Okružnog štaba za vanredne situacije i više puta sam pokretao to pitanje, ali su oni govorili da im to nije u opisu posla“, kazao je Majić.

Podatak da više od 6.000 ljudi godišnje umre od posledica zagađenog vazduha u Srbiji, podstakla ga je, kaže, da o tome više govori.

N1

„Vidite koliko dece u Valjevu ima astmu, lekari to znaju, ali malo njih o tome govori, neki su i pokušavali, ali su videli da nema reakcije. Situacija je godinama tavorila dok se nije proširola na Beograd, onda je postala tema od interesa za celu državu. Ja se nadam da će se sada nešto i uraditi“, ocenio je Majić.

Nedavno se na društvenim mrežama pojavio snimak na kojem Majić govori o „ugalj-mafiji“. Za N1 kaže da nije „stručnjak za ugalj“, ali da je on zaista lošeg kvaliteta.

„Nisam stručnjak za tu oblast i čikam stručnjake iz te oblasti, Srbija obilno koristi ugalj, čikam ih da dokažu da je drugačije. Ja kao laik znam šta je ugalj, on je crn, a kad vidite sta se prodaje, vidite da ima i drugih boje i različite su konzistencije. Biću vrlo bezobrazan da kažem da oduzimam pravo struci koja je rekla da jedino ona o tome može da govori, a zapravo je ćutala“, naglasio je Majić.

Dodaje da se poslednjih 20 ili 30 godina žmuri pred ovim problemima.

POVEZANE VESTI

„Uljuljkali smo se posle 20, 30 godina, da je najbolje žmuriti pred problemom, ne pokušavati da ih rešavaš, i to je jedan od razloga zašto se sve ovo dešava. Ljudi kupuju jeftino, kupovali bi još jeftinije da ima, jer nisu svesni šta kupuju“, kaže gost N1 i dodaje da je veliki zadatak pred svima.

Na pitanje ko je sve odgovoran u tom lancu, Majić kaže da su odgovorni najpre stručnjaci.

„Oni su se školovali za to, poznaju ugalj, proces sagorevanja, proces grejanja. Oni su moralno odgovorni, moraju da ukažu na probleme i posledice, moraju da javno o tome govore, pitao ih neko ili ne. Oni imaju moralnu obavezu da o tome govore ako prepoznaju kao stručnjaci nesto što ugrožava naciju“, ocenjuje Majić.

I u pitanju su, navodi, stotine hiljada tona uglja, koji – nema nikakav sertifikat.

„Kada u prodavnici kupite kiselu vodu, na nalepnici imate količinu masti i kalorija. Naravno da voda ima nula masti i nula kalorija, ali to mora da bude napisano. Ovde radite sa stotinama hiljada tona uglja a nemate uvid u sastav, niti neko traži da on bude vidno prikazan. Nije samo glina problem, ona je najmanji problem, nego tu ima toksičnih materija, nema šta nema u čadži tog uglja koji se taloži svuda, to izgleda strašno“, izjavio je Majić.

Udišemo li kancerogeni vazduh?

Svetlana Stanišić, doktor fizičke hemije i profesorka Univerziteta Singidunum, kaže da su istraživanja iz ove oblasti pilot projekti, ali navodi istraživanje Instituta za fiziku, koje je pokazalo da su indikatori zagađenja opadali nakon što je uvedeno vanredno stanje u Srbiji zbog koronavirusa.

„Zato što je saobraćaj obustavljen. Međutim, kada je saobraćaj ponovo uspostavljen, zagađene materije u vazduhu su nastavile da opadaju. To bi moglo da pokaže, a radi se o urbanoj lokaciju u Zemunu, da saobraćaj nije jedan od najvećih naših problema“, kazala je Stanišić.

Ona je spomenula i još jedno istraživanje, gde su vršena merenja na više mernih mesta u Beogradu.

„I tada je primećena visoka koncentracija benzopirena, koji je indikator kancerogenosti vazduha. On se inače nalazi u vazduhu, ali ne u koncentracijama u kojima ga ima kod nas, naročito tokom zime“, naglasila je gošća Pressinga.

Inače je kod nas, kaže, pravilo da što su niže temperature, da je zagađenje vazduha veće.

„Prethodnih godina tražili smo statističke podatke za Beograd, pokazalo se da je visok procenat onih koje umiru od raka u kategoriji od 45 do 65 godina, to nije tipično za druge zemlje, poredila sam sa Velikom Britanijom, gde to nije tako“, rekla je profesorka.

Iako je uzroka za umiranje mlađih osoba mnogo, jedan od njih je svakako zagađenje vazduha, ocenila je.

Dobra stvar u epidemiji koronavirusa je, dodaje, što se nose maske.

„Maske mogu da nam pomogu kad je u pitanju zagađenje, jer one sprečavaju suspendovane čestice, koje ne prolaze kroz masku. One su odgovorne za kardiovaskularna oboljenja, obično se kaže za respiratorna, ali ona su samo jedna grupa oboljenja. Mnogo su gora posledica kardiovaskularna oboljenja i povećana zapaljenska reakcija organizma, što doprinosi tome da se poveća rizik od nastanka dijabetesa ili sada, veće smrtnosti od korone“, navela je Stanišić.

Da nije EU, ne bi ni bilo priče o ekologiji

Marko Vujić, sekretar centra za ekološku politiku na Fakultetu političkih nauka navodi da mu se dopada termin „ugalj mafija“, jer je taj izraz, kako kaže, skrenuo pažnju javnosti.

„Termin koji je profesor Maić upotrebio mi se dopada, jer u širem javnom diskursu kad se pomene mafija, skrene se pažnja. Tim terminom je skrenuta pažnja, Majić je naveo neke od razloga, neke od nivoa u lancu odgovornosti. Za mene je prvi deo odgovornosti tržišna inspekcija, jer ako imate energent koji ne odgovara po karakteristikama i ako ugrožava živote ljudi, dolazimo do ozbiljnih problema… To je faktički krivična odgovornost“, smatra Vujić.

Šta bi bilo, daje primer, u situaciji da na nekoliko benzinskih pumpi puste gorivo koje dovede do štete na vašem automobilu.

„To bi odmah bila tema na televizijama. Inspekcijski nadzor je ovde zakazao. I inspekcija u oblasti životne sredine, ima ih malo koji mogu da opskrbe broj problema na neuralgičnim tačkama. U Srbiji imate oko 80 ovih inspektora, to je 1 na 100.000 stanovnika, pritom to je na papiru tako, u realnosti svega njih 40, 50 se bavi ispekcijskim poslom, i to u jedinicama lokalne samouprave imaju i neka druga zaduženja a ne iz oblasti životne sredine“, pojašnjava Vujić.

Na pitanje zašto smo tako neozbiljni kada je životna sredina u pitanju, Vujić kaže: „Moj utisak je da se mi ne bismo ovim pitanjima ni bavili da ne postoji Poglavlje 27 Evropske unije, jer kad god kažemo da ćemo nešto da uradimo, to je zbog pritiska gostiju iz EU“, navodi Vujić.

Da toga nije, ne bismo o ovim problemima ni govorili, dodaje.

Zbog zagađenja smo sve bolesniji i kraće živimo

Profesorka Stanišić ukazala je da su istraživanja pokazala da u Srbiji 5.000 – 6.000 ljudi godišnje umre zbog zagađenja, a zbog zagađenog vazduha je u porastu broj obolelih od respiratornih i malignih oboljenja.

„Najviše respiratorna rastu, u Beogradu je to stopa od šest odsto. Obično vezuju zagađenje za respiratorna oboljenja, ali to nije jedina posledica. Kardiovaskularni bolesnici u dužem vremenskom roku ili jednako bar pate od zagađenja vazduha. Najveća smrtnost je u martu, zbog kumulativnog efekta zagađenja tokom jeseni i zime“, upozorila je ona.

N1

Dodala je i da će se statistika promeniti kada mlađe generacije dođu na red za razboljevanje i umiranje, i onda ćemo moći da vidimo koliko su troškovi njihovog lečenja, a koliko bi nas koštalo da smo novac uložili u zaštitu životne sredine.

Zagađenje vazduha najviše oštećuje zdravlje i najviše skraćuje životni vek, istakla je Stanišić, ali je dodala da Srbija ima problem i sa zagađenjem vode i zemljišta.

„Deponija ima više nego što su registrovane, i kada se dese padavine, to prolazi kroz zemljište i zavšrava u podzemnim vodama, a mi iz njih dobijamo vodu za piće, završava u njivama, i sve što posejemo u prirodi kruži i vraća se kroz hranu, ribu. Problem otpadnih voda i kanalizacije jeste veliki iako ne utiče direktno na zdravlje trenutno kao vazduh ili pijaća voda“, objasnila je.

Vujić je izneo podatak da se u Srbiji samo pet odsto otpadnih voda prečisti, dok se ostalih 95 odsto izliva direktno u reku, što je, kako je istakao, neverovatan podatak za njegove kolege iz Zapadne Evrope.

„Potrebno je preko pet milijardi evra da rešimo samo problem otpadnih voda, tako da su ozbiljni zadaci pred Ministarstvom i novom Vladom“, ukazao je Vujić.

Podsetio je i da dve trećine Banata već skoro pola veka ima ozbiljnih problema sa vodom za piće, jer se prilikom izgradnje hidrocentrale Đerdap podigao nivo Dunava, i vode su se pomešale sa koncentracijama jedinjenja koja ne bi trebalo da se nađu u vodi.

Svaka godina nečinjenja košta nas 500 miliona evra

Gosti Pressinga naveli su i da su najveći zagađivači vazduha u Srbiji individualna ložišta i termoelektrane, dok saobraćaj učestvuje tek sa sedam odsto i prema rečima Marka Vujića, intervencije u toj oblasti jesu dobrodošle, ali ne mogu dati ozbiljniji napredak.

„Individualna ložišta i termoelektrane su ona mesta gde moramo reagovati, kako bismo ove procente unapredili“, poručio je on i dodao da u zemlji ima mnogo gradova, naročito kotlinskih, u kojima je situacija sa vazduhom daleko gora nego u Beogradu. Valjevci, primera radi, više od 170 dana u godini udišu vazduh koji je sedam puta zagađeniji od dozvoljenog.

Ipak, priključak na daljinsko grejanje košta oko hiljadu evra, pa i više, ali Svetlana Stanišić ističe da svaki pojedinac u društvu mora da se suoči sa tim da će izvesna ulaganja morati da se dese kako bi se situacija poboljšala.

N1

Gosti Pressinga kritikovali su i iznos sredstava koji država izdvaja za zaštitu životne sredine. Vujić je podsetio da je za ekološku taksu nadležno Ministarstvo finansija, a ne Ministarstvo zaštite životne sredine, zbog čega se taj novac troši nenamenski na projekte koji nemaju veze sa zaštitom životne sredine.

Podsetio je da su Ruminija i Bugarska u periodu pristupanja EU izdvajale 10 do 12 odsto BDP-a u zaštitu životne sredine, dok Srbija izdvaja tek 0,3 procenta.

„Definitivno mnogo toga nedostaje. Kada sam počeo da se bavim kao student, 11 milijardi evra je bilo neophodno (investirati u zaštitu životne sredine). Danas je ta cifra 15 milijardi, jer ništa nismo radili. Svaka godina nečinjenja je 500 miliona više“, upozorio je on.

Podsetio je da država ne primenjuje zakone koja je sama donela, pa tako nijedna stavka iz Strategije održivog rasta koja je doneta 2012. godine sa rokom izvršenja do 2018, do danas nije ispunjena. Kratkoročno je neophodno sprovođenje oštre kaznene politike, dodao je on i izneo podatak da je za celu 2019. godinu u Beogradu npr. naplaćeno samo 20 kazni za nečišćenje izmeta za kućnim ljubimcem.

Vujić je kazao da je oštra kaznena politika potrebna i prema najvećim zagađivačima, bez obzira ko su i odakle dolaze, ističući da mu se čini da se kineskim kompanijama u Boru i Smederevu „dobrano kroz prste“.