Višedecenijski problem sa neispravnom vodom za piće u Zrenjaninu biće rešen do kraja godine, poručio je građanima novi gradonačelnik Zrenjanina. Od 2015, kada je između gradskog vodovoda i privatnog investitora potpisan ugovor o izgradnji Fabrike vode, mnogo je rokova spominjano i probijano. Ovog puta, Zrenjanin je investitoru, kažu, dao poslednju šansu – produženje roka da ispuni sve obaveze zacrtane u ugovoru.
Desetak kilometara od Zrenjanina voda nije bogata samo nezdravim hemijskim elementima, već i metanom, gasom zahvaljujući kom može i da gori. Do Stajićeva, kao ni do ostalih naseljenih mesta, ne dopire gradska vodovodna mreža, pa tako ni voda koja se prečišćava.
„Pa ja vas podsećam da je kad je ugovor potpisan rečeno da će tm fabrikom biti rešeno i pitanje naseljenih mesta. Danas više o tome niko ne priča. Ti ljudi se snabdevaju iz arteških bunara. Tamo koliko znam, a znam jer sam dugo radio u Stajićevu, problem taj datira oduvek i očigledno da predstavlja opasnost po bezbednost stanovništva. Niko se time ne bavi“, kaže Dušan Kokot, Građanski preokret.
S druge strane, vodosnabdevanjem grada se posle tri meseca ponovo bavi Fabrika vode. Početkom jula u tome je zaustavio gradski vodovod, zbog učestalih problema sa slabim pritiskom. Sada su privatnom investitoru, uz saglasnost Gradskog veća, dali novu poslednju šansu – dodatni rok do kraja godine da ispuni uslove koje je, inače, po već produženom roku, trebalo da završe 21. jula.
„Vanredno stanje i situacija oko epidemije koronavirusa onemogućili su ljude sa postrojenja da izvrše sve neophodne prepravke i unaprede rad postrojenja do nivoa da mogu da ispune sve parametre definisane ugovorom iz 2015. i sporazumom iz januara ove godine. Na zahtev, odnosno na molbu izvršioca usluge, mi smo im omogućili dodatni rok“, objašnjava Siniša Gajin iz JKP „Vodovod i kanalizacija“,
„Kako se aneksira nešto što je isteklo? Na koji način se to radi? Zašto taj dokument nije dostupan javnosti? To su morali da urade po osnovnom ugovoru, a ne da im se po stoti put nešto produžava i da im se to produžava bez znanja javnosti. To je neprihvatljivo“, smatra Kokot.
A za novog direktora Fabrike vode neprihvatljivo je bilo da se priča zaustavi nadomak rešenja. Grad je, kaže, investirao u četiri nova bunara i fabriku priključio na oba glavna voda, dok su u postrojenju našli rešenje kako da smanje otpadne vode i povećaju kapacitet. Jedan od koraka je i izgradnja novog rezervoara.
„Sa novim rezervoarom i sa unapređenom proizvodnjom koju imamo, pokrićemo otprilike 400 litara u sekundi u toku dana. Bilo je tu različitih problema. Upoznali smo se sa novom upravom u gradu, smatram da smo svi na istoj strani, postigli smo lepe dogovore i verujem da ćemo uspeti u tom cilju“, kaže direktor Fabrike vode Bojan Dimkić.
A na kojim su stranama do sada bili, ako su svi, makar deklarativno, težili istom cilju – ukidanju zabrane upotrebe vode za piće koja je na snazi 16 godina? Grad ima novog gradonačelnika, Fabrika vode novog direktora i nove većinske vlasnike, ali i dalje imaju zajednički stari problem.