Zagorska postaje Ulica Blagoja Jovovića, nije poznato koliko se još imena menja

Vesti 29. jul 202018:55 > 20:13
Tanjug / Zoran Žestić

Javnost još bruji o najavljenom preimenovanju ulica u Beogradu. Gradski odbornici bi u četvrtak trebalo da promene naziv samo jedne ulice, a trenutno je nejasno kojim će još ulicama biti promenjen naziv i kada. Dok zamenik gradonačelnika Goran Vesić kaže da će imena ulica koja sadrže toponime iz bivše Jugoslavije sigurno biti brisana, istoričari poručuju da takve odluke otkrivaju način na koji pamtimo.

Živećete na novoj adresi, da više ne bi živeli kao mazohisti – to je poruka koju stanovnicima Zagorske u Zemunu, pre nego što za 24 sata tabla u njihovoj ulici ne ponese ime Blagoja Jovovića, atentatora na Antu Pavelića, šalje zamenik gradonačelnika.

„Koliko građana u Zemunu želi da živi u Zagorskoj ulici?“, pita se Goran Vesić.

Jeste li ih pitali, radili anketu?

Vesić: Ja mislim da ne žele da žive u Zagorskoj. 

Jeste li radili anketu, koliko je to problem sada sa zamenom dokumenata? 

Vesić: Kao što znate odlukom Vlade Srbije promena dokumenata je besplatna.

Koliko će još Beograđana, besplatno, menjati adrese u ličnim kartama, pasošima. Niko ne zna, jer trenutno nije poznat ni konačan spisak ulica kojima gradska vlast planira da promeni ime, ni kada će to uraditi.

POVEZANE VESTI:

Imena ulica su se prvi put pojavila pre nekoliko dana u Večernjim novostima, uz izjavu zamenika gradonačelnika Beograda. Vesić je siguran da će biti još reciprocitetnih promena, ali table su se izmešale, otkad se umešao i predsednik države Aleksandar Vučić.

„On me je lično zamolio da Sarajevska ulica ostane, između ostalog, jer su tamo živeli brojni Srbi“, rekao je Vesić. 

A da vas nije zamolio? 

Vesić: Sigurno bi ostala jer mi nikada nismo ni planirali da promenimo Sarajevsku ulicu. To vam je pokušaj da vam objasne da treba da imamo Hrvatsku ulicu, a imamo je danas. 

Hoćemo li je imati i dalje? 

Vesić: Nećemo, zato što ni u jednom gradu u Hrvatskoj ne postoji Srpska.

U Mariboru postoji Beogradska i tamo živi osam hiljada Srba zašto da se menja? 

Vesić: Pa niko nije ni rekao da će Mariborska da se menja.

„Ovo je Vesićev način da se zatre ideja neke dobre prošlosti. Oni bi voleli da nas prošlost podseća samo na ratove, sukobe, da nam budućnost bude opkoljena strahom, da na komšije gledamo kao na nekoga ko hoće da nam naudi, da bi oni mogli da se pokažu kao spasioci i patriote, a u stvari je sve suprotno“, rekao je Radomir Lazović iz Ne davimo Beograd.

Najveći broj ulica, čiji su nazivi u procesu preimenovanja, svoja sadašnja imena dobile su 1896, daleko pre perioda bivše Jugoslavije. Zato istoričari poručuju: opasna je privatizacija u odlučivanju, potrebno je uključiti i stručnjake i građane, postići opštedruštveni konsensus.

„Srbija ne treba da sledi primere loše prakse i revanšira se u neznanju, zaboravu ili reviziji istorije, a naša istorija, naglašavam, nije vezana isključivo za teritoriju današnje Srbije. Postoje slučajevi kada su promene naziva ulica utemeljene i odgovarajuće, ali češće su te odluke o preimenovanju posledica stihije i manjka znanja. Ako pamtimo tako što kontinuirano brišemo, onda je to zaborav, a to me veoma brine. Na nama je da celovito i objektivno pamtimo“, smatra istoričar Dejan Ristić.

Dok raste broj potpisnika onlajn peticije da ulice zadrže stara imena, evo nas, po ko zna koji put, u dubokoj podeli. Možda Hvarska i ne mora da nestane da bi se pojavila Bečka ulica. Ili mora.