Srpska glumica o protestu u Njujorku: Važno da svet sazna šta se dešava u Srbiji

Vesti 18. jul 202018:27 > 18:35
Printscreen / VOA

"Protivim se lažima, krađi, vladi koja ništa ne menja za naš narod. Najviše se protivim medijskoj blokadi", kaže za Glas Amerike Bojana Novaković, međunarodna glumačka zvezda i jedna od učesnica protesta koje pred zdanjem Ujedinjenih nacija na njujorškom Ist Riveru organizuju predstavnici srpske dijaspore u Sjedinjenim Američkim Državama.

Bojana Novaković, dobitnica nagrade Australijskog filmskog instituta za najbolju glumicu 2004. godine, koja je sarađivala sa svetskim filmskim velikanima poput Mela Gibsona ili Kijanu Rivsa, kaže za Glas Amerike da se protestima priključila zbog potrebe da se saznaju prave razmere pandemije koronavirusa u Srbiji jer, kako ukazuje, do međunarodne javnosti ne dolaze validne informacije.

„Potrebna nam je transparentnost, istina o Kovidu. Zašto je utakmica sa 16.000 ljudi postojala, zašto imamo turnir, zašto proslave bez maski posle izbora – zašto to?“, ukazuje Novaković.

POVEZANA VEST

Ona podseća na to da su, pre razbuktavanja pandemije, Zvezda i Partizan u Beogradu odigrali derbi uz prisustvo navijača, Novak Đoković, svetska teniska zvezda, organizovao teniski turnir, održani parlamentarni izbori i pobednička proslava Srpske napredne stranke Aleksandra Vučića – bez primene nužnih antipandemijskih mera: fizičkog distanciranja i nošenja maski.

„Prvo sam se u to uključila preko društvenih mreža jer mi se javila sestričina koja ima dvadeset godina i tražila pomoć – govoreći mi da sam ja borac za prava. Zamolila me da napišem nešto o tome što se dešava u Srbiji. Prepune bolnice, nema opreme, a davali smo drugim zemljama. Zbog nje sam to uradila“, podvlači Novaković koja je 1988. godine sa porodicom napustila bivšu Jugoslaviju.

Bila je, međutim kao tinejdžerka, učesnica protesta – svojevrsne uvertire pada Slobodana Miloševića oktobra 2000. godine.

„Kada sam imala petnaest godina bila sam na demonstracijama 1996-1997. I celog života se bavim nekim aktivizmom. Moguće je da sam postala pesimista kao i većina našeg naroda – kada je reč o srpskoj vladi, politici i njenoj transparetnosti. Ton, glas i strast moje sestričine su me nekako probudili da o tome ponovo počnem da pričam. Bez straha šta će drugi ljudi da misle. Naši ljudi uvek imaju neku reakciju kada neko kaže svoje mišljenje u javnosti. Bez obzira na to radi li se o mediju koji napravi neku priču od toga, ili komentari na Instagramu – stvarno mi to više nije važno. Bilo mi je važno kada sam imala njene godine – ali više nije. Htela sam njoj da učinim, a sebi da dam ponovo neku nadu da možda može nešto da se promeni. Teže, ali možda može“, navodi Bojana Novaković.

Na Ist Riveru se prošle subote našla na poziv prijateljice i takođe glumice Maše Dakić.

„Ona je odlučila da se obrati pred zgradom Ujedinjenih nacija i uputi apel zapadnim medijima. Da ih zamoli da istinito izveštavaju o tome što se dešava u Srbiji. Da ne prenose ono što saopštavaju vlasti – već da daju prave podatke. Našla sam se tamo da podržim nju i prijatelje koji demonstriraju. Postojala je potreba da svetu, zbog medijske blokade u Srbiji, kažemo ono što mi znamo o tome šta se u zemlji dešava – a čuli smo od doktora, prijatelja i ljudi koji protestuju. Maša mi je pročitala svoj govor, šta je sve nameravala da kaže, onda sam joj sugerisala šta bi mogla da doda. Između ostalog – da trideset godina molimo Zapad za pomoć. Ona mi je ukazala da bi ja to trebalo da kažem – i eto tako sam se tamo našla. Ali, to se sad malo proširilo po Srbiji“, kaže sagovornica Glasa Amerike.

Ona kaže da joj je važno da diže glas jer misli da treba „što više glasova da podrži naš narod“.

„Imam prijatelja koji je hirurg. Imao je simptome korone. Našem narodu je rečeno da smo mi kao Švajcarska – da je sve super. On je hirurg, radi u bolnici, ne može da ide na posao. Deset dana čeka rezultate testa na koronu. Više nema simptome. Kako smo mi Švajcarska kada jedan hirurg, koji treba da radi u bolnici ne ide na posao, jer čeka rezultate. O čemu mi pričamo? To je, recimo, jedan primer gde glumica može da vam saopšti kakvo je zdravstveno stanje u našoj zemlji – to jest: nije bilo idealno ni pre korone. A sada je zaista katastrofalno. Mi stvarno ne znamo istinit broj ljudi koji su bolesni“, kaže ona.

Odgovarajući na pitanje o intervenciji policije tokom protesta u Beogradu, Novaković kaže da zanju to nije ništa novo.

„Ono što me baš pogodilo je da me sestričina zvala zbog toga. Da je jednu mladu osobu zabolelo onako kako je mene zabolelo ’96-’97. I takođe da sam nekako izgubila nadu za Srbiju a da se ovo desilo i da me je to nekako probudilo. To me je jako potreslo i interesantna stvar koja se desila – pisala mi je prijateljica Opal Tometi, jedna od tri žene koja je začela Black lives matter rekavši mi da joj je mnogo žao zbog toga što se dešava u Srbiji“, priča Novaković.

Komentarišući činjenicu da je protest u međuvremenu splasnuo, ona kaže da sada već verovatno ima i straha od brutalnosti policije, ali i „zato što protestujemo non stop, a ispada da nam protesti ne pomažu“.

„Protestujemo trideset godina. I gde smo? Nije baš da ne pomažu – jer protest je jako važan deo ljudskog pokreta. Mislim da se narod i ljutnja u njemu rastopila i videćemo šta će biti sledeće. Znam da ljudi i dalje očekuju ostavke i da se za to i dalje bore. Međutim, imamo Kovid, policiju, vladu koja ne podržava demokratiju. Moguće je da će ljudi u nekom narednom periodu razmišljati šta će sledeće“, zaključuje Bojana Novaković.