Društvo toleriše porodično nasilje, neophodna promena svesti

Vesti 19. maj 201521:28 > 21:36
N1

Društvo toleriše porodično nasilje, veliki je broj ubijenih žena a ne postoji sistemski odgovor države na to. Istovremeno, ne poštuje se ni minimum zakonskih mogućnosti za sankcionisanje nasilnika i odvajanje žrtvi od njega a i sama kaznena politika je blaga, složili su se gosti večerašnjeg Pressinga.

Tanja Ignjatović iz Autonomnog ženskog centra ukazuje da godinama unazad imamo ogroman broj ubistava žena i nebrigu države ali da ne postoji sistemski odgovor na činjenicu da su ubistva dramatična i da se njihov broj povećava.

Prema njenim rečima, posmatrajući situaciju može se izvući zaključak da je okidač muškarcima da ubiju ženu ili druge članove porodice kada nemaju kontrolu nad postupcima drugih i kada osećaju da ih nepoštuju kao autoritet.

Ignjatović naglašava i da se ubistvo, kao ishod nasilja može predvideti jer u većini slučajeva to nije bila spontana odluka u trenutku već je nasilje trajalo godinama kao i zastrašivanje i pretnje.

Komentarišići tragediju iz okoline Kanjiže gde je Rade Šefer ubio šest osoba nekoliko sati nakon što je privođen pa pušten iz policije, ona je ukazala da je postojala serija indikatora da je taj čovek opasan i da može da izvrši ono čime je pretio.

Na pitanje da li se ovaj slučaj mogao sprečiti ona odgovara potvrdno i ističe da su oni koji su postupali u ovom slučaju nisu uradili ono za šta su imali ovlašćenje. Dodaje da se stiče utisak da policija nije obavestila tužilaštvo o ovom slučaju jer bi imali kompletnu istoriju pretnji i nasilja koje je Šefer počinio i svaki tužilac bi rekao da ga zadrže bar na trežnjenju od 12 sati.

Društveni kontekst pogoduje nasilju

Profesorka sa Filozofskog fakulteta u Beogradu Smiljka Tomanović ukazuje da društveni kontekst u Srbiji na više nivoa pogoduje nasilju.

Imamo patrijarhalnu matricu koja opstaje uprkos modernizaciji društva. Taj mikro patrijarhat je ostao – onaj ko je glava porodice ima moć i kontrolu nad ostalim. Drugi nivo je nivo tolerancije na nasilje. Agresivna verbalna komunikacija se podstiče i dozvoljava pa čak se u pojedinim medijima i promoviše. Treći kontekst je kontekst društvene krize koji je iscrpeo sve psihološke i emotivne resurse ljudi. Najčešće su izvršioci muškarci bez posla koji žive u proširenim domaćinstvima.. koji se osećaju frustrirano i ta frustracija se okreće ka najslabijima“.

Tomanović naglašava i da je nasilje „nevidljivo“ u društvu – “To je u porodicama skrivana tajna koju celo selo toleriše“.

Nasilje je privatna, kućna stvar i niko neće da prijavi nasilje nad ženom, decom… Od promene svesti, načina komunikacije ..od toga kreće obrazac promene“, ističe ona.

Zakoni dobri ali se ne poštuju – uvesti austrijski model

Tanja Ignjatović ukazuje da u Porodičnom zakonu postoje mere zaštite da nasilnik bude udaljen iz kuće ali da se godišnje ta mera primeni u 70 slučajeva i to najčešće ako je kuća vlasništvo žene i njene porodice.

Ona se zalaže za uvođenje austrijskog modela po kojem policija (a ne tužilaštvo) ima ovlašćenja da nasilnika odmah iseli iz kuće jer su obučeni da prepoznaju nepsorednu opasnost. „Austrija na godišnjem nivou ima 7.000 policijskih udaljavanja iz stana. Ali zato što je država jasno rekla: to nije privatna stvar, ovo je stvar kojom se država bavi i izražavamo nultu toleranciju na nasilje“.

Predstavnica Autonomnog ženskog centra ukazuje da u Srbiji ne postoji dobra institucionalna kontrola i ad se ne koristi minimum mogućnosti koje zakoni daju.

Centralno pitanje je prepoznati nasilje. Kada dozvoljavate nasilje ono postaje model, standard za ponašanje i onda se šalje poruka da možete da činite dela bez kazne“, navela je Tanja Ignjatović dok je profesorka Tomanović ukazala da je pak kaznena politika blaga i da to prenosi poruku da je nasilje dozvoljeno.

Šta dalje?

N1

Ignjatović naglašava da je neophodna analiza slučajeva porodičnog nasilja, utvrđivanje faktora rizika, uvođenje jasnih pravila, sistem nadzora, podrška žrtvama nasilja i davanje ovlašćenja policiji da preduzme hitne mere zaštite žrtve od nasilnika.

Profesorka Tomanović ističe da bi država poslala poruku ako bi dosledno kažnjavala nasilje na svim nivoima, ne samo one slučajeve sa tragičnim ishodom.