Iznošenjem završnih reči okončan je devetogodišnji sudski proces u kojem se traži rehabilitacija komandanta Jugoslovenske kraljevske vojske u otadžbini Dragoljuba Draže Mihailovića.
Odluka o tom zahtevu biće saopštena u četvrtak.
Točak istorije se okreće. 70 godina nakon Drugog svetskog rata Srbija će dobiti odgovor na pitanje – da li je Dragoljub Mihailović osuđen u politički monitranom procesu i streljan iz ideoloških i političkih razloga ili ga je sustigla pravda.
“U situaciji kada imate zakon u kojoj su izjednačeni Jugoslovenska vojska u otadžbini i ravnogorski pokret, s jedne strane, i Narodno oslobodilačka vojska ja ne vidim na osnovu čega bi čelnik te vojske sada na bilo koji način osuđen”, kaže Zoran Živanović, zastupnik predlagača.
Iznoseći završne reči u finalu procesa, pravni zastupnici predlagača rehabilitacije naveli su ključne razloge zbog kojih, po njima, sud ne bi smeo da ima dilemu.
Pravni zastupnici predlagača rehabilitacije tvrde da je Mihailović osuđen na smrt streljanjem u montiranom procesu i traže poništavanje presude. Oni tvrde da su optužnicu pripremali političari, a ne tužioci i da se suđenje odvijalo pod velikim pritiskom. Kako su naveli, takozvani beogradski proces bio je skandalozan – trajao je mesec dana, optuženi nisu imali pravo žalbe, a nisu imali ni šta da se žale jer je presuda, po njima, napisana naknadno.
I dok je prilikom ranijih ročišta dolazilo do verbalnog sukobljavanja pristalica i protivnika rehabilitacije, ispred Palate pravde ovoga puta nije bila velika gužva.
Predsednik srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj ovoga puta poveo je nešto manji broj svojih pristalica, a malobrojni su bili i protivnici rehabilitacije. Incidenata nije bilo.
“Ne bi bilo u ovoj zemlji ni tragova pravde, poštenja i morala, ako bi sud odlučio drugačije, osim da donese odluku o rehabilitaciji generala Draže Mihailovića”, kaže Šešelj.
Dragoljub Mihailović osuđen je 15. jula 1946. na smrt, zbog saradnje sa okupatorom. Streljan je dva dana kasnije. Mesto na kome je streljan i grob u kome je sahranjen nikada nisu pronađeni.
Više o tome u prilogu Nikole Radišića: