Filipović: Ovo je savršeno vreme da vlast zloupotrebi sve što može

Vesti 12. apr 202013:29 > 14:02
FoNet/Aleksandar Barda

Ovu krizu smo dočekali u stanju koje nije demokratija i sa vlašću koju smo većinski izabrali, "a koja je odavno preuzela kontrolu nad svim institucijama", izjavio je u filmski reditelj i profesor na katedri Akademije umetnosti u Beogradu za režiju i montažu Stevan Filipović.

On je za FoNet rekao da se, zbog pandemije virusa korona, ceo svet, pa i Srbija, nalaze u ekstremnoj situaciji.

Konstatovao je, međutim, da je Srbija u vanrednom stanju i na polju vladavine prava, slobode medija i ljudskih prava.

U tom pogledu, „ne dešava se ništa novo što se već nije dešavalo“, ocenio je Filipović i podsetio da „zloupotrebe i preuzimanje potpune kontrole od vlasti postoje godinama unazad“.

Ilustrovao je to na primeru parlamenta, koji „nije radio ni u normalnim okolnostima, već je samo kreirana iluzija da to telo postoji“.

„Ovo je savršeno vreme da se zloupotrebi sve što može da se zloupotrebi“ ukazao je Filipović.

Možda i EU shvati da podržavanje diktatora i autokrata i nije neka genijalna strategija, izjavio je Filipović

 Primetio je da, „ipak, postoje izvesni mehanizmi da se vlast pritisne da odstupi, kao što se pokazalo u slučaju uhapšene novinarke Ane Lalić“.

Filipović poziciju građana vidi kao „nezgodnu u vanrednoj situaciji, koja ne bi bila laka ni za jednu vlast“.

Prema njegovom objašnjenju, „treba naći meru da se participira u nekim rešenjima i da se razume da su prilike vanredne, a da se istovremeno ne propusti kritika pojava i stvari koje su ključne za opstanak društva“.

„Mera odnosa prema stvarnosti je ljudski život i zdravlje, ali ta mera je i odnos prema potpunom urušavanju insititucija, koje su ključne za društvo“, obrazložio je Filipović.

Napominjući da ovde „nije bilo smislenog političkog dijaloga ni ranije, a da ga tek sada nema“, on je predočio „da smo mi u problem ušli kao duboko autoritarno društvo“.

Imamo personalizovanu vlast, „koja se potpuno odrekla svih institucija demokratije, sa tri i po slobodna medija“, ocenio je Filipović.

Vučić i sloboda medija

Prema njegovom mišljenju, „onaj ko podržava Vučića ne može da podržava slobodu medija, jer je sve što je taj čovek radio od devedesetih direktno protiv takvog političkog i filozofskog koncepta“.

„Onaj ko podržava Vučića ne misli da je sloboda medija bitna stvar, on misli da su rijaliti programi u redu. Kao i tabloidi i slični mediji koji su ključna poluga Vučićevog vladanja“, protumačio je Filipović.

On, ipak, priznaje, da je pitanje razgovora o demokratiji sada kompleksno, ne samo u Srbiji.

S jedne strane, kako je precizirao, „treba participirati i razumeti mere koje država sprovodi“, ali sa druge, „svako iz svoje profesionalne perspektive mora oči da drži otvorenim i ukazuje na zloupotrebe koje se dešavaju sada tokom vanrednog stanja“.

Filipović misli da nije bilo „teško predvideti dešavanja još 2012. ili 2104. godine“, uveren da su političari, poput Vučića ili Trampa, „sistemski bag koji se mora ispraviti mobilizacijom demokratskih snaga“.

U tom kontekstu, smatra da je „u ovom trenutku gubljenje vremena komentarisati i detaljno analizirati svaki potez vlasti i Vučića i reagovati na svaku kosku koju baci“.

„On je bio treći čovek od Šešelja u Srpskoj radikalnoj stranci i za mene je to početak i kraj, nema šta tu više da se komentariše“, naglasio je Filipović.

„Rijaliti“ konferencija za medije Kriznog štaba

Prema njegovom viđenju, „ovde je, kao i u Americi kada je reč o Trampu, na delu rijaliti program sa konferencijama za medije“.

Njih ljudi prate, i na izopačen način, čak uživaju u njima, a zapravo se sve vreme priča vrti oko Vučića, što je strategija od kada je došao na vlast, rekao je Filipović.

On je mišljenja da je u vanrednoj situaciji teško naći poluge za realizaciju nekih stavova i ideja i da je sada više pitanje kako preživeti i kako se regrupisati.

Ali, za neke ljude, ako do sada to nisu shvatili, važno je i da razumeju „u kakvoj zapravo državi žive“, precizirao je Filipović i poručio da bi i opozicija trebalo da „vidi šta će da radi sa bojkotom“.

Ne misli da „nužno treba da menja stav oko bojkota“, ali mora da odgovori na pitanja „čemu vodi bojkot, sa kojim partnerima u međunarodnoj zajednici će se ostvarivati ciljevi, sa Rusijom, Kinom, Evropskom unijom (EU), i kako će da kanališu energiju građana za promenama koja postoji“.

Reakcije iz evropskih i međunarodnih insititucija na hapšenje novinarke, ali i ukupno stanje demokratije, medijskih sloboda i načina na koji se upravlja vanrednim stanjem, Filipović poredi sa „ogledalom u kome kriza ima snažniji odraz“.

Prema njegovom tumačenju, „kada nema krize, onda tolerisanje nekakve stabilokratije, autoritarnih lidera u nekim zemljama, koje nisu direktna sfera interesa samo evropskim liderima, može da deluje u redu“.

„Ali, ova kriza sada sve te probleme pojačava 100 puta i oni se sada vide u svoj svojoj baroknoj raskoši, pa je i reakcija neminovna“, veruje Filipović.

Kako je procenio, možda i EU shvati da „podržavanje diktatora i autokrata i nije neka genijalna strategija“.

„Pitanje opstanka EU je i kako će reagovati na takve pojave i unutar same zajednice“, rekao je Filipović, pominjući primer „Mađarske i Orbana“.

Za njega je pitanje i da li će „EU uspeti da povrati stav o evropskim vrednostima koje su zaboravljene i da se ne surva u politički varvarizam u kakav je Tramp survao Ameriku“.