Davidović: To što MUP obezbeđuju privatne firme nije sporno, ali po kojoj ceni

Vesti 27. feb 202016:00 > 16:10
N1

To što privatne kompanije obezbeđuju objekte Ministarstva unutrašnjih poslova nije sporno, ali je pitanje koje je cena toga, da li je ekonomski isplativo ili je možda i preplaćeno, ocenili su bivši policijski oficir Slobodan Pajić i konsultant za privatnu bezbednost Dušan Davidović.

Davidović je rekao da se oko toga digla velika buka zbog nepoznavanja fenomenologije privatne bezbednosti, ali i stereotipa da nas jedino policija obezbeđuje i čini život bezbednim, što nije tačno.

POVEZANE VESTI

On je naglasio da se u proteklih 15 godina broj pripadnika privatnog obezbeđenja u Srbiji utrostručio i da ih sada ima oko 36.000, dok je policajaca manje od 30.000.

Davidović je ukazao da je, međutim, problem sa cenama usluga privatnog obezbeđenja, jer je MUP prihvatio najvišu cenu, onu koju je dao konzorcijum nekoliko firmi, od skoro 600 dinara po satu. On je napomenuo da cene radnog sata u privatnom sektoru bezbednosti uopšte nisu tolike, već da su daleko ispod, u proseku 350 dinara, ili 400 kod prevoza i obezbeđenja novca.

Prema rečima Davidovića, istraživanja pokazuju da je u regionu, a posebno u Srbiji, privatna bezbednost „visokokoruptivan potencijal“. Kako je primetio, firme za obezbeđenje se prave kad su izbori, po sistemu: „Moj kum će da postane nešto u opštini, ili direktor u nekoj firmi, pa ćemo mi preko njega da dobijamo poslove obezbeđenja“.

Davidović smatra da je visoka cena za obezbeđivanje objekata policije data zbog toga što se radi o firmama čiji vlasnici poznaju određene ljude iz vrha MUP. Konstatujući da odluka o tome da privatnici preuzmu obezbeđenje objekata MUP može biti opravdana ili ne, Pajić je dodao da se ona mora sagledavati sa ekonomskog i bezbednosnog aspekta. Kako je objasnio, treba meriti koliko košta radni čas privatnog obezbeđenja i pripadnika MUP i šta je isplativije.

On misli da je u redu da to preuzme privatno obezbeđenje, ako je rentabilnije i podseća da postoje i policajci koji, zbog raznih oboljenja ili fizičkih mana, ne mogu da budu na terenu. Ako na obezbeđenju nekog objekta MUP postoje policajci koji samo dižu rampu, a uz to imaju i beneficije iz radnog odnosa, onda je isplativije angažovati privatnike, dok sa bezbednosnog aspekta nema razlike. Naprotiv, predočio je Pajić.

„U savremenom svetu informacije se dostavljaju od pojedinaca koji se nalaze u vrhu vlasti“, rekao je Pajić i ocenio da su zanemarljivi poodaci koje može dati neko iz obezbeđenja nekog objekta.

On, pri tome, podseća na „situaciju“ da su iz objekata koje obezbeđuje MUP nestali droga iz sefa u službenim prostorijama, ili novac. U slučaju tendera za obezbeđenje MUP ima mesta sumnji da je namešten, uveren je Pajić, jer je, radeći na ranijim slučajevima, mnogo puta bio svedok toga i podnosio prijave tužilaštvu.

Prema njegovom stavu, nema logike da izaberete za obezbeđenje državnih institucija firmu koja je osnovana juče. To je „indikativno“, ako je vlasnik lice koje je bilo visoko pozicionirano u MUP i imalo je i ima danas veze sa nekim iz rukovodstva MUP, naveo je Pajić. Upitani da li privatne firme imaju mogućnost da presreću elektronsku komunikaciju, i Davidović i Pajić odgovaraju potvrdno, jer imaju saznanja da se to radi, iako je protivzakonito.

Pajić je potvrdio da ima saznanja da se to radi, što čine i privatne firme i kriminalni krugovi, jer „postoje softverski uređaji koji mogu da presreću razgovore bilo koga“. Dodaje da su to pasivni uređaji, koje je praktično nemoguće otkriti, da ih imaju i strane službe bezbednosti, domaće i inostrane firme koje se bave time, ali smatra da se uglavnom radi o ekonomskoj špijunaži.

I Davidović ukazuje da privatne kompanije sigurno imaju mogućnost da poseduju sredstva za prisluškivanje i presretanje elektronskih komunikacija i da verovatno neke to i rade. Znamo šta se u ovoj zemlji sve radi i pored i mimo zakona, konstatovao je on i dodao da Bezbednosno informativna agencija može to da spreči, samo ako im se naredi. Oni rade kad im se kaže i šta im se kaže – urade ili ne urade. Oduvek je bilo tako, zaključio je Davidović.