Direktor Centra za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS) Branko Čečen ocenio je da reakcije iz redova vlasti na dokumentarni film "Vladalac" o političkom usponu Aleksandra Vučića, pokazuju "po hiljadu puta ponovljenu situaciju" da niko ne osporava nijednu reč izgovorenu u filmu, već samo govore o tome da je reč o mržnji i propagandi.
Televizija N1 emitovala je ove nedelje dvodelni dokumentarni film „Vladalac“ – političku biogrfiju predsednika Srbije Aleksandra Vučića. Film je izazvao burne reakcije vlasti, sam Vučić ga je ocenio kao „četiri sata nepatvorene mržnje“, a poslanici vladajuće većine u Skupštini nazvali sudokumentarac propagandnim smećem i besprizornom hajkom.
Autori dokumentarca su, međutim, poziv za intervju uputili i Aleksandru Vučiću, ali odgovor nikada nisu dobili. Lider naprednjaka je kasnio je izjavio da je spreman da odgovori na sva pitanja, ali samo uživo, kako mu u montaži reči ne bi bile izvučene iz konteksta.
Branko Čečen je u Novom danu TV N1 rekao da ta izjava predsednika govori o tome da on nije iskren, jer je sasvim moguć i dogovor sa autorima filma da se razgovor snimi, pa da on zatim vidi koji će delovi ući u film.
„Na primeru ‘Vladaoca’ imamo po hiljadu puta ponovljenu situaciju – da niko ne osporava nijednan snimak, nijednu reč iz filma (…) Recite šta nije tačno u filmu. Napravite bolji. Kažite nam šta nije tačno. Ako gomila stvari nija tačna, onda možemo da razgovaramo o tome koji su motivi tog filma“, poručio je Čečen. Umesto toga, dodao je, u reakcijama iz redova vlasti čujemo samo kako je reč o hajci, propagandi, smeću i sl.
Na odnos vlasti i medija je ove nedelje ukazala i afera „Vulingejt“, kako je naziva „Nedeljnik“ koji osnovano sumnja da je bio meta nezakonitog prisluškivanja, odnosno da ja ministar odbrane Aleksandar Vulin, suprotno propisima, imao uvid u komunikaciju između urednika tog lista i bivšeg ministra Dragana Šutanovca, budući da je javno komentarisao Šutanovčev tekst koji nikada nije objavljen, a u koji su uvid imali isključivo autor i urednici „Nedeljnika“.
Čečen je rekao da „Vulingejt“ pokazuje ono što svi znamo kao činjenicu – da se novinari u Srbiji prisluškuju. Podsetio je na slučaj urednika KRIK-a Stevana Dojčinovića koji je tužio tabloid „Informer“ zbog objavljivanja fotografija koje su očigledno tajno snimljene, da bi se kasnije pravni zastupnici tog lista na sudu pravdali rečima: „Pitajte BIA otkud te fotografije.“
Pored toga, dodao je, novinari imaju i neformalne informacije od ljudi iz državnih struktura da su pod merama. BIA i policija mogu da vas prate, ali ako hoće da vas snimaju i fotografišu, to mogu da čine samo sa nalogom suda koji važi šest meseci, i to ukoliko postoje sumnje na terorizam ili organizovani kriminal, ukazao je Čečen.
Rekao je i da rezultati jednog istraživanja sprovedenog među 97 novinara iz Istočne Evrope, pokazuju da više od četvrtine njih zna da ih prisluškuju, 20 je doživelo da političari javno kritikuju njihov rad, a osmor da ih presreću i prete im smrću. „Neverovatno je da se to širi tako“, konstatovao je direktor CINS-a, izrazivši nezadovoljstvo što je takav odnos prema medijama danas normalizovan.
„Medijska scena i civilni sektor stalno govore da ako imate takvu retoriku, nešto strašno će se uvek dogoditi, i nešto strašnio se uvek dogodi“, upozorio je.
Ocenio je i da srpsko društvo nikada nije bilo istinski demokratsko i da su prava da su prava uvek bila narušavana, čak i onda kada su na vlasti bile snage koje su deklarativno bile vrlo demokratske.
Demokratiju je, dodao je Čečen, jako teško graditi, i mnogo je lakše i brže uništiti ljudska prava. Naveo je i koknretan primer dostupnosti informacija od javnog značaja koja je bila uspostavljena u Srbiji kao jedan od savremenih instituta demokratije, da bi smo danas došli do potpunog uništenja tog sistema gde CINS više ne može da dobije nijedan važan dokument, i nikome to više nije čudno, niti to smatra za problem.