Polemika o cenzusu: Ko ima najniži, a ko najviši izborni prag u regionu i Evropi

Izbori 2020 17. jan 202014:22 > 14:56
N1

Najava predsednika Srbije Aleksandra Vučića da bi cenzus u Srbiji mogao da bude spušten sa pet na tri odsto otvorila je polemiku u javnosti, a kao glavni argument za donošenje takve odluke Vučić je naveo podizanje nivoa reprezentativnosti parlamenta. Analizirali smo u kojoj meri bi takva promena u predvečerje izbora doprinela većoj reprezentativnosti Skupštine Srbije, uz komparativni pregled visine izbornog praga u ostalim evropskim državama koje imaju proporcionalni izborni sistem.

U najvećem broju zapadnoevropskih demokratija izborni prag iznosi pet odsto, što se u praksi pokazalo kao dobro rešenje za sprečavanje ulaska ekstremističkih stranaka u parlament, kao i za stvaranje stabilnije skupštinske većine.

Izborni prag od tri odsto ili manje ima deset evropskih država, cenzus između tri i pet odsto (uglavnom četiri) ima sedam zemalja, dok 22 države imaju pet odsto i više.

POVEZANE VESTI

Najniži formalni cenzus za ulazak pojedinačne partije u parlament ima Kipar – 1,8 odsto, iako je u Holandiji za jedan poslanički mandat, od ukupno 150, na osnovu prirodnog praga potrebno osvojiti svega 0,67 odsto glasova.

Najviši izborni prag postavila je Turska, gde je za dobijanje statusa parlamentarne stranke neophodno osvojiti najmanje deset odsto glasova birača.

U Evropi 11 država ima stepenasti izborni cenzus, što podrazumeva da koalicije stranaka imaju viši izborni prag u odnosu na partije koje nastupaju samostalno. Za takva rešenja opredelile su se uglavnom istočnoevropske države, poput Rumunije, Mađarske i Poljske, u kojima je izborni prag za samostalne liste pet odsto, dok je cenzus za koalicije osam (Rumunija i Poljska), odnosno deset i petnaest odsto (Mađarska). Slična praksa je i u Slovačkoj, u kojoj cenzus za jednu partiju iznosi pet odsto, za koaliciju dve stranke sedam procenata, dok je izborni prag za koalicioni nastup više od dve partije deset odsto.

Prirodni prag često iznad pet odsto

Cenzus nemaju Andora, Makedonija, Finska i Portugal, ali su te države podeljene na veći broj izbornih jedinica, uglavnom male i srednje veličine prema broju mandata koji se u jedinici dodeljuju, tako da je u njima prirodni prag oko pet odsto, pa čak i više.

Docent na Fakultetu političkih nauka Dušan Vučićević kaže u razgovoru za N1 da su izborni cenzus i veličina izborne jedinice “zapravo dve strane iste medalje“.

N1

“Možete imati izborni prag dva odsto, ali ako se u izbornoj jedinici bira dvadeset poslanika to je onda mrtvo slovo na papiru, jer praktično morate da osvojite najmanje pet odsto glasova. Takav primer smo imali i u Srbiji na parlamentarnim izborima 1997. godine, kada je cenzus formalno bio pet odsto, ali je u većini izbornih jedinica prirodni prag bio deset do petnaest odsto jer se biralo po šest-sedam poslanika“, podsetio je Vučićević.

Kad je reč o državama bivše Jugoslavije, najniži cenzus imaju Crna Gora i Bosna i Hercegovina – tri odsto, Slovenija ima četiri, a Hrvatska pet odsto. Makedonija je podeljena na šest dvadesetomandatnih jedinica, pa praktično ima prirodni prag koji je na nivou izborne jedinice nešto niži od pet odsto (4,77).

„Otvoriti liste i povećati broj izbornih jedinica“

Vučićević smatra da Srbija suštinski nema problem sa skupštinskom reprezentativnošću, jer je parlament, kako kaže, hiperreprezentativan. Sagovornik N1 to potkrepljuje indikatorima koji mere reprezentativnost parlamenta, prema kojima Srbija u konkurenciji 36 država zauzima visoko treće mesto.

“U skoro svim sazivima srpskog parlamenta sedeli su predstavnici barem dvadeset stranaka, dok je jednom u Skupštini Srbije bilo čak četrdeset partija, pokreta, uduženja i sindikata. Tvrditi da je u takvim uslovima problem visok izborni prag i da nam treba veća zastupljenost zaista je besmisleno. Pravi problem je geografska reprezentativnost, kao i činjenica da birači u stvari ne mogu da utiču na izbor poslanika koji će ih zastupati, a to je proizvod izbornog sistema u kojem imamo jednu izbornu jedinicu i zatvorene blokirane liste“, naglašava Vučićević.

On podseća da sa Fakulteta političkih nauka već desetak godina stižu predlozi da se izborne liste otvore za birače, kao i da se poveća broj izbornih jedinica u okviru proporcionalnog sistema.

“O ključnim promenama uopšte se ne razgovara, a traži se snižavanje izbornog cenzusa, uz netačnu tvrdnju da bi se time podigla reprezentativnost u inače hiperreprezentativnom parlamentu. Priča je upakovana u oblandu, koja zapravo krije pravu nameru režima da obesmisli bojkot izbora i da deo konstruktivne opozicije uvučete u parlament, simulirajući tako pluralizam u Skupštini Srbije“, zaključio je sagovornik N1.