"Ofanziva" privatnih trgovaca oružjem, državne firme ostaju kratkih rukava

Vesti 09. jan 202019:05 > 19:08
Shutterstock/Ilustracija

Kako su prethodnih godina privatni trgovci oružjem doživeli ekspanziju, dok državna namenska industrija grca u dugovima i iz godine u godinu gubi trku na tržištu sa privatnicima? To je tema kojom se, danas, u okviru afere "oružje" bave dva nedeljnika i jedan dnevni list, iako državne institucije ne reaguju niti pokreću istrage o brojnim slučajevima koji ukazuju na moguće malverzacije u namenskoj industriji.

Afera „oružje“ raste iz dana u dan. Novinari otkrivaju sve više informacija o tome kakvo je stanje u državnim firmama, a koliko su, u odnosu na njih, prethodnih godina, privatni kupci oružja privilegovani.

U najnovijem broju nedeljnik NIN saznaje da je tokom „ofanzive“ povlašćenih privatnih trgovaca oružjem kratkih rukava ostao i Jugoimport SDPR. Kao primer navode privatnu firmu sa kojom se povezuje otac ministra policije Branko Stefanović.

„Mereno poslovnim prihodima SDPR je 2016. bio 740 puta veći, a dve godine kasnije, samo osam, pet puta veći od GIM-a. U istom periodu neto dobit Jugoimporta je smanjena za 56 odsto, sa četiri i po na dve milijarde dinara, dok je profit GIM-a uvećan sa milion sa 148 miliona dinara“, piše NIN.

U tekstu se navodi i da je još uočljivije da Jugoimport trku sa privatnim trgovcima gubi na stranim tržištima i to u periodu kada je bila pojačana potražnja za srpskim oružjem.

„220 miliona dolara bili su prihodi Jugoimporta od prodaje oružja strancima u 2016, a posle dve godine, nakon što su primat preuzeli privatni trgovci, izvozni prihodi SDPR-a su pali na 110 miliona dolara“, dodaje NIN.

Novinari dolaze do zaključka i da su privilegovani privatni kupci uglavnom povezani sa vrhom Srpske napredne stranke. Tako je list Nedeljnik istraživao ko sve dobija dozvole kojima država daje mogućnost privatnim firmama da trguju naoružanjem i vojnom opremom.

„Jedna od tih firmi je ‘Luknes’ iz Kruševca. Firma je dobila dozvolu za trgovinu oružjem 2014. godine, a osnovana je u decembru 2013. Ova firma se iste godine kada je dobila dozvolu za trgovinu, pojavila kao posrednik u poslu trgovine oružjem u ‘Krušiku’ za potrebe jedne egipatske firme, a u ‘Krušiku’ se tada pričalo, prenose sagovornici Nedeljnika, da je vlasnik firme Nebojša Gašić rodbinski povezan sa Bratislavom Batom Gašićem, tadašnjim ministrom odbrane, a sadašnjim direktorom BIA (…) ‘Lukneks’ Nebojše Gašića iz Kruševca i dalje ima dozvolu za trgovinu oružjem (…) Ministarstvo odbrane, na čijem čelu je u vreme izdavanja dozvole firmi ‘Luknes’ bio Bratislav Gašić, ima aktivnu ulogu u ovom procesu: daje saglasnost za izdavanje dozvola, a učestvuje i u odobravanju transporta, kao i stalnom nadzoru“, navodi „Nedeljnik“.

Prema izvorima lista „Danas“, dok privatni trgovci oružjem profitiraju najznačajnija domaća vojna fabrika – „Zastava“ iz Kragujevca, tone pod teretom dugova od 17 milijardi dinara i gubitaka od oko 30 miliona evra.

„Zaposlenima se već mesecima ne uplaćuju doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje, a dug za te obaveze je narastao do skoro pet miliona evra“, ističe „Danas“.

Kako „Danas“ piše, država, uprkos odluci Vlade Srbije iz 2013. da se izvrši konverzija poreskih dugova najznačajnijih vojnih fabrika u državni ulog u njihovom kapitalu, taj postupak započela ili okončala u svim preduzećima namenske proizvodnje, osim u „Zastavi oružju“.

„Upućeni u probleme oružarskog biznisa veruju da država svesno ništa ne preduzima da ‘Zastavu oružje’ oslobodi dužničkog ropstva, kako bi ta fabrika bila lakše i brže privatizovana, a za šta su uslovi stvoreni sredinom prošle godine, kad je donet novi Zakon o proizvodnji i prometu naoružanja i vojne opreme. Tim zakonom je omogućena i prodaja kapitala domaćih vojnih preduzeća domaćim i inostranim investitorima“, piše „Danas“.

Trenutno u Srbiji 233 privatne kompanije i firme imaju dozvolu da trguju oružjem. Broj izdatih dozvola iz godine u godinu raste.