Gosti N1: Privatnicima bliskim vlasti dato da izvlače pare iz državnih preduzeća

Vesti 19. dec 201919:45 > 19:55
N1

Novinar NIN-a Vuk Cvijić ocenio je u emisiji 360 stepeni govoreći o trgovini oružjem, da je privatnicima koji su bliski vlasti prepušteno da izvlače novac iz državnih preduzeća. "To je suština ove priče, to vidimo najbolje na primeru Krušika", kaže Cvijić. Nekadašnji radnik Odeljenja za bezbednost u Jugoimport SDPR-u kaže da su promenom rukovodstva na čelo tog državnog preduzeća došli ljudi bez iskustva. "Ostaje ruina, to je sada Jugoimport SDPR", kaže Milovanović.

Aleksandar Milovanović je objasnio da je je u Jugoimportu SDPR bio zaposlen 15 godina, od maja 2003. godine.

„To odeljenje se najčešće bavi kontrolom i logistikom procesa. Jugoimport SDPR je samofinansirajuće državno preduzeće, to znači da se finansira od znanja i uspešnosti ljudi koji rade u njemu, ne iz budžeta. Nastalo je kao potreba države da naoruža svoju vojsku“, kaže Milovanović, dodajući da „koliko je država bila moćna, toliko je bilo moćno i to preduzeće“.

POVEZANE VESTI

Objašnjava da je uticaj države na različite države u Aziji, Africi, opredelio Jugoimport da bude jedan od deset najvećih izvoznika u periodu šezdesetih i sedamdesetih godina.

„Zatim nailazi jedan period sankcija, gde SDPR nalazi alternatovne metode finansiranja, uspeva da preživi u pozitivnom. Nakon petog oktobra imamo obnovu namenske industrije, oko 70 odsto je uništeno za vreme bombardovanja, SDPR aktivno učestvuje u tom procesu, pokušava da se vrati na ta tradicionalna tržišta. U periodu do 2012. godine uspeva da potpiše velike ugovore sa Irakom, sa Alžirom… Svi ugovori su realizovani“, kaže on.

Milovanović dodaje da se dolaskom novog rukovodstva stalo sa tim projektima, da „SDPR nije uspeo da izgura te projekte“.

Novinar Vuk Cvijić kaže da je napravljen jedan sistem.

„Govorimo o preduzeću GIM, za koje posreduje otac ministra policije Branko Stefanović, i o drugim preduzećima, njih nekoliko su preduzeća Slobodana Tešića, koji je 2000-ih bio pod sankcijama UN i kontrolisan od strane države ovde. Ono što znamo i što je još ranije objavljivano, da je bio i finansijer SNS, njegova ćerka je bila na listi SNS, radila je u MSP. To su preduzeća koja dobijaju poslove“, kaže Cvijić.

Kako je rekao Cvijić, to je otkriveno zahvaljujući uzbunjivaču Aleksandru Obradoviću. 

„Postoje neke sumnje i za još četiri državna preduzeća namenske industrije – Sloboda Čačak, Prva petoletka, Zastava oružje i Prvi partizan. Za Krušik postoje dokumenti, da su mine iz Krušika dobijali po diskontnim cenama, nižim neko što je Krušik koštala proizvodnja“, navodi Cvijić.

Milovanović: Na rukovodeća mesta u SDPR 2012. godine dolaze ljudi bez iskustva

Milovanović navodi da je 2012. godine u Jugoimport SDPR došla „ekipa iz zemunske opštine“.

„Na mesto generalnog direktora dolazi čovek koji je bio načelnik pravne službe opštine Zemun, na mesto njegovog zamenika bivši predsednik opštine Zemun, na mesto savetnika za bezbednost dolazi većnik opštine Zemun, koji je pre toga bio prodavac lubenica u Batajnici, i ono najbitnije, na mesto savetnika za Bliski istok dolazi čovek palestinske nacionalnosti koji ima završenu Višu medicinsku školu. Ljudi bez iskustva. Imate voz koji ide 300 na sat, imate lokomotivu i mašinovođu koji zna da radi svoj posao, vagoni su fenomenalno sređeni, neko 2012. godine uzima lokomotivu, baca je, ubacije parnu lokomotivu, koja može da ide 40 na sat. Ostaje ruina, to je sada SDPR“, kaže on.

Ističe da je prvi put u istoriji država morala da interveniše i pomogne.

„U trgovini oružjem je cikličan proces, nekad ima posla, nekad nema. Od 2002. godine do 2012. imate mirnodopsko doba, a uspeli smo da realizujemo i ugovorimo 400 miliona dolara“, kaže Milovanović.

Vuk Cvijić kaže da Aleksandar Obradović nije jedini, te da ima ljudi u tim fabrikama koji hoće da zaštite svoja preduzeća od propadanja.

N1

„Imamo ta privatna preduzeća GIM i Tešića, koja imaju nagli i ogroman promet, s druge strane vidimo da državna preduzeća malo malo dobijaju pomoć države. Za Prvu petoletku smo utvrdili da je sklapala ugovore za minobacače gde se sumnja da je oštećena, a u isto vreme dobija pomoć od države. To je bilo uspešno preduzeće koje je bilo samofinansirajuće. Kao da je prepušteno privatnicima koji su bliski vlasti da izvlače novac iz državnih preduzeća, to je suština ove priče, to vidimo najbolje na primeru Krušika. Sve mora da bude uvezano“, kaže Cvijić. 

Milovanović je objasnio da na osnovu specifikacije može da se zna gde ide oružje koje se izveze.

„Tešić je u Libiji našao kupce za svoje oružje, međutim, zbog rata, Savet bezbednosti stavlja pod monitoring Libiju, Tešić shvata da neće moći da obavi taj posao, prvi put dolazi u SDPR, pravi ugovor da oni budu komisionar, a on izvoznik, u celu priču uvlači NBS, SDPR, sve institucije su stale u odbranu Tešića da završi ceo proces“, kaže Milovanović.

Kako je rekao, kada državna firma radi, to znači da deo profita na godišnjem nivou ide u budžet.

„Svaki ugovor koji se potpiše, svaki račun se plati porez. Imate privatne trgovce koji najčešće rade preko ofšor firmi, ne ide novac u budžet. Nemam ništa protiv da privatnici rade, ali sam za zaštitu namenske industrije u kojoj radi 15.000 ljudi“, kaže on.

Cvijić ističe da stepen upozorenja postaje sve oštriji.

„Imamo i reakciju Ambasade SAD, koja kaže da je slala obaveštenja, ukazujući na poslovanje Tešića, vidimo da se ništa ne menja za sada“, kaže Cvijić.

Milovanović kaže da je priča oko Ujedinjenih Arapskih Emirata „jako interesantna“.

„Na sajmu naoružanja u Abu Dabiju 2011. godine, prvi put je SDPR posetio šeik Muhamed bin Zajed. Mi smo se spremili, bili smo srećni, jer je on jedan od najmoćnijih ljudi na Bliskom Istoku. Pokazao je odmah na maketu Alasa, raketnog sistema. To je bio jako dobar projekat, ne znam zašto se stalo, ne znam dokle su stigli, koliko čujem, nije baš kako treba. Šeik 2012. počinje intenzivno da dolazi i posećuje Srbiju, što je iz mog ugla bilo jako dobro. Problem je što je naišao na pogrešne ljude ovde. Projektu koji su mu ponuđeni nisu bili državni – Er Srbija i Beograd na vodi nisu državni projekti, to su nečiji projekti. On ima ozbiljan investicioni fond, državotvorni ljudi mu daju državotvorne projekte, a ovde je naišao na organizovano kriminalnu grupu“, smatra Milovanović.

Cvijić: Obradović bi trebalo da bude svedok, mada svedoci nisu ni potrebni

Govoreći o uzbunjivaču iz Krušika Aleksandru Obradoviću, kome je juče ukinut kućni pritvor, Cvijić kaže da je on pod istragom, kao i da je iz pritvora pušten zahvaljujući pritisku javnosti.

„Nažalost, to može da mu stoji nad glavom godinama. Mislim da to nije u redu“, kaže on.

Milovanović navodi da su njemu „prijatelji iz Tužilaštva 2013. godine rekli da ni slučajno ne ide u Tužilaštvo i daje dokumente“,

„Ja tim prijateljima verujem. Njegov primer govori da treba čekati da dođe neki drugi tužilac, a pre svega se boriti da se promeni ova vlast“, kaže on.

N1

Cvijić kaže da, ako imate štetu koja je evidentna, onda je nesumnjivo da ljudi koji tamo rade gube posao.

„Jasno je ko šteti. Poslednja isporuka oružja, zbog posla zbog kog je Branko Stefanović bio u Saudijskoj Arabiji, treba da ide ovih dana“, kaže on.

Milovanović se osvrnuo i na činjenicu da je član Narodne stranke.

„Nikad nisam bio član nijedne stranke, sada sam se u Narodnu učlanio iz više razloga. Prvi je da želim da moja deca imaju izbor, da mogu da biraju da li će da ostanu ovde ili da idu u inostranstvo, sa ovakvom vlašću imaju samo izbor da idu. Ja želim da se borim protiv ove nakaradne vlasti. U Narodnoj stranci imate ljude koji zaista žele da se bave i bore protiv korupcije, to je elementarna nepogoda i najveći problem u Srbiji, nažalost“, naveo je Milovanović.