Otac nastradale u Kontrastu u parnici dokazao ono što tužilac nije u krivici

Vesti 16. dec 201919:17 > 19:26
N1

Više od sedam godina prošlo je od tragičnog požara u novosadskoj diskoteci "Kontrast", posle kog je usledilo maratonsko suđenje na kom su oslobođeni svi nadležni zaduženi za kontrolu bezbednosti objekta. U parničnom postupku, međutim, dokazano je sasvim suprotno, zbog čega roditelji stradalih žele strožu kontrolu rada tužilaca.

Sistemska odgovornost za smrt šest mladih ljudi stradalih u diskoteci „Kontrast“ nikad nije utvrđena. Pravosnažno su oslobođeni svi inspektori obuhvaćeni optužnicom. Otac Tamare Miladinović nije se predao, već je pokrenuo parnični postupak, u kom je utvrđeno da bi tragedija bila izbegnuta da su nadležni savesno radili svoj posao.

Danas pita – ko će odgovarati za loše optužnice?

POVEZANE VESTI

„Taj nesavestan rad mora da se uvrsti u optužne predloge, jer optužni predlozi ne sadrže požar, ne sadrže poginule, nema uzorčno-posledične veze između nečinjenja i nastupile posledice. Pa čekajte, koga oni vuku za nos i za uši?“, pita Branko Miladinović, otac nastradale u „Kontrastu“.

Međutim, da li presuda parničnog suda može da bude dokaz loše optužnice?

U Udruženju tužilaca navode da se krivični i parnični postupak bitno razlikuju, jer se u prvom dokazuje krivično delo, a u potonjem građanski aspekt spora između dve stranke.

„U parničnom postupku ne može da se utvrđuje kvalitet rada javnog tužioca i postupka koji je vođen u krivičnom postupku. Te dve stvari ne mogu da se izjednače, niti to ovlašćenje parnični sud ima. Parnični sud ima ovlašćenje da se bavi utvrđivanjem onoga što je predmet tužbenog zahteva, ali sa aspekta građanskog prava“, objašnjava Lidija Komlen Nikolić iz Udruženja tužilaca Srbije.

Ali kome onda tužioci polažu račune? Ispostaviće se, samo svojim nadređenima. Oni koji imaju sumnjivo mnogo oslobađajućih presuda, po pravilniku, neće moći da pređu na bolje radno mesto.

„Tužilac može da snosi odgovornost u našem tužilačkom sistemu da se vodi računa o rezultatima njegovog rada, ima pravilnik o kriterijumima i merama za ocenu rada tužilaca i jednostavno, to će se ceniti prilikom njegovog napredovanja“, dodaje Komlen Nikolić.

Branko Miladinović, inače pravnik, misli da ima bolje rešenje. Skupštini Srbije predložio je osnivanje nezavisne pravosudne agencije za kontrolu rada sudija i tužilaca, koje neće zadirati u nezavisnost pravosuđa, već samo konstatovati eventualne propuste.

„To regulatorno telo će reći – ovo je opravdano, ovo nije. Da li je primenjen zakon, da li je istraga urađena, da li je primenjen Ustav, da li su povređeni kodeks ili disciplinski postupak. Ukoliko je to, mi obaveštavamo zakonodavni organ koji ih i bira da reaguje. To je sve, ali to je vrlo važno da se tužioci i sudije prizovu pameti i kažu – aha, neko nas kontroliše“, predlaže Miladinović.

Prema ovom predlogu, agencija bi bila osnovana kao skupštinski organ ili deo institucije zaštitnika građana, i trebalo bi da spreči da veliki broj građana Srbije pravdu traži u Strazburu.