Majić: Imamo jedno fantastično društvo ćutologa

Vesti 22. sep 201912:34 > 12:39
FoNet/Aleksandar Levajković

Najveći broj tužilaca nema problema u svakodnevnom radu, ali u slučajevima političke zainteresovanosti, ima pritisaka, autocenzure, straha od medija i tabloidizacije, smatra zamenik republičkog javnog tužioca Goran llić, dok sudija Apelacionog suda Miodrag Majić tvrdi da u pravosuđu cenu plaća svako ko beskompromisno radi i ukazuje na probleme.

„Ta će se cena ogledati u pritiscima, u nameštenim tabloidnim tekstovima, u pritiscima i pretnjama ljudi na visokim položajima“, rekao je Majić.

Prema Majićevoj oceni, oni su tu da svima ostalima pokažu da se slučajno ne usude da krenu tim putem, da je pravosuđe koje ćuti i izvršava ono što mu je višedecenijski zadatak, najbolje pravosuđe do koga možemo da dođemo.

Pravosuđe je ustrojeno kao poslušno, tiho i zaplašeno, kao oblast u kojoj pojedincima neće padati na pamet da progovore i prođu kroz „toplog zeca“, ukazao je Majić.

Zbog toga, kako kaže, običan čovek čiji se interes preseče s interesom nekoga iole moćnijeg od njega, u tom i takvom pravosuđu nema nikakvu šansu.

„Pravosuđe, tu nije nikakav izuzetak, jer je slična situacija među profesorima, u medijima, u akademiji nauka. Mi sada imamo jedno fantastično društvo ćutologa“, predočio je Majić.

Ilić: Ovde ne postoji tradicija nezavisnih pravosudnih institucija

U međuvremenu, tužilac Ilić smatra da građani ne vrednuju nezavisnost institucija, što je i jedan od osnovnih razloga zbog kojih u Srbiji ne postoji nezavisno tužilaštvo.

Ovde, kako napominje, ne postoji tradicija nezavisnih pravosudnih institucija, niti običan građanin smatra da je to neka posebna vrednost za društvo i državu.

FoNet/Aleksandar Barda

„Mi još uvek nemamo situaciju poput Rumunije, da u slučaju ataka na nekog tužioca, možete da očekujete da veliki broj ljudi izađe da štiti tog profesionalca“, izjavio je Ilić.

On je rekao da većina ljudi u Srbiji verovatno smatra da je potpuno opravdano da političar „okrene tužioca“ i od njega zahteva „odgovarajuće postupanje“.

Ilić još kaže da su kritike upućene njemu i pojedincima iz pravosuđa, ne samo prekomerne, već i osvetničke, i da se njima urušava autoritet struke.

Evropski sud za ljudska prava kaže da kritika rada pravosudnih organa ne sme da bude takva da urušava autoritet pravosuđa, a to je u ovom sluđaju problem, naglasio je Ilić.

Oba sagovornika FoNeta poručuju da, prema međunarodnim konvencijama, sudije i tužioci, ne samo da imaju pravo, već i obavezu da govore o nepravilnostima i problemima u pravosuđu.

Prema preporuci Komiteta ministara Saveta Evrope, na koju se Ilić poziva, tužioci imaju pravo da slobodno izražavaju mišljenje u pogledu zakona, funkcionisanja sistema i zaštite ljudskih prava.

Država je, pri tome, dužna da im to pravo obezbedi, što znači da to pravo ne sme da bude samo proklamovano, već mora da bude efektivno, ističe Ilić.

S druge strane, Majić navodi da sudije ne smeju da govore o svojim predmetima i presudama, da ne smeju da bave politikom, niti da se politićki izjašnjavaju.

Ali, kako je napomenuo, to ne podrazumeva da moraju da ćute o svemu, što je kod nas slučaj.

„Ako vi kažete da je reforma pravosuđa koja se priprema nešto što je loše ili da zakonodavno rešenje koje je u pripremi neće biti dobro, to se momentalno ceni kao prelaz na teren politike“, predočio je Majić.

Majić još napominje da pravosuđe nije u fokusu Evropske unije, uprkos stalnim uveravanjima da to nije tako. 

„Ono jeste u fokusu kada je reč o društvima EU, ali se plašim da se ovde, iako se to ne kaže javno, sve više stiče utisak da Evropa prihvata da mi u ovom trenutku izgleda i ne možemo bolje od ovoga gde smo sada“, zaključio je Majić.