Tekst o oružju postao nedostupan u Srbiji, a ipak digao na noge ministarstva

Vesti 17. sep 201918:09 > 18:13
Printscreen

Kako je jedan tekst međunarodnog portala Arms watch postao nedostupan u Srbiji, a ipak podigao na noge brojna ministarstva? Iako sva redom negiraju da Srbija izvozi oružje islamistima u Jemen, što nije bilo ni predmet tvrdnji autora teksta, u drugi plan bacaju navode da je u trgovinu oružjem umešan otac srpskog ministra policije Branko Stefanović, o čemu je još pre godinu dana pisao BIRN.

Već dva dana onemogućeno je pristupiti sajtu ArmsWatch. Taj međunarodni portal je na svom zvaničnom tviter nalogu objavio da je pod DDOS napadom u Srbiji i da je zato blokiran. O poslednjem tekstu o trgovini oružjem koji je taj portal objavio, prvi je progovorio jedan opozicioni političar.

POVEZANE VESTI

„Jedan od najčuvenijih svetskih istraživačkih portala doneo ekskluzivnu vest sve sa dokumentima o trgovini oružjem, srpskim oružjem iz Krušika koji završava u rukama Islamske države u Jemenu i da se konkretno tim poslom, izvozom tog oružja bavi otac ministra policije“,
rekao je Vuk Jeremić, lider Narodne stranke.

Potpredsednik iste stranke i bivši načelnik Generalštaba Zdravko Ponoš ide korak dalje i tvrdi da iza izvoza oružja koje preko posrednika završava u Jemenu stoji, osim Branka Stefanovića, oca ministra policije, i predsednik Srbije.

„Ne znam šta bih vam rekao na to pitanje. Ne poznajem nijednog trgovca bilo kakvim oružjem, ni iz Saudijske Arabije, niti bilo odakle, nit sam se ikada time bavio. Nek mi kaže s kim sam to trgovao. To kao restorane što imam, Franš ili bilo koji, šta ćete. Zabavno postaje“, kazao je Aleksandar Vučić.

Za dva dana dva puta se saopštenjem oglasilo i Ministarstvo odbrane. Prvi put navodeći da su Jeremićeve tvrdnje zlonamerne i netačne, a drugi put negirajući navode Zdravka Ponoša, te objašnjenjem da Srbija ne izvozi oružje u Jemen. I Ministarstvo trgovine ponavlja isto i dodaje da Srbija ne može da snosi odgovornost kuda oružje ide dalje.

„Zanimljivo da Zdravko Ponoš ne traži od drugih zemalja izvoznica oružja da objašnjavaju odakle njihovo oružje u rukama raznih terorističkih organizacija, samo Srbija treba da se izvinjava i pravda, za tuđe činjenje ili nečinjenje. Ponoš na sramotu funkcije koju je nekada obavljao napada samo Srbiju“, navelo je Ministarstvo odbrane.

U tekstu se ne navodi da Srbija izvozi oružje direktno u Jemen, već da je oružje proizvedeno u valjevskom Krušiku završilo u rukama boraca Islamske države u Jemenu, uz posredovanje firme iz SAD i preko Avganistana.

Prema dokumentima koja su novinari dobili od proizvođača u Krušiku, dodaje se da je granate viđene u rukama islamista kupilo Ministarstvo odbrane Saudijske Arabije.

Armswatch piše i da je izvoz iz Srbije oko 517.000 granata sprovela privatna kompanija GIM, koju predstavlja Branko Stefanović, otac ministra Nebojše Stefanovića. Na to se nije osvrnuo nijedan državni organ, ali jesu poslanici u Skupštini Srbije brojnim pitanjima za nadležne.

„Da li je poslovanje Branka Stefanovića, oca ministra unutrašnjih poslova i potpredsednika Vlade u skladu sa zakonom ili nije? Ako jeste, onda je pitanje zašto on tu robu koju prodaje kupuje po tri puta nižoj ceni nego drugi kupci, i to se tiče nekih zakona“, pitao je Zoran Živković, lider Nove stranke.

„Nebojša Stefanović direktno učestvuje u izdavanju dozvola za izvoz vojne opreme i naoružanja iz Srbije, dakle ovde se radi o direktnom sukobu interesa“, rekao je Miroslav Aleksić iz Narodne stranke.

„U Srbiji nikakvih tajni nema, u Srbiji je taj postupak toliko transparentan da smo u top pet zemalja sveta“, kaže Vladimir Orlić iz SNS.

Oglasila se i valjevska vojna fabrika „Krušik“ i negirala tvrdnje da je privatnom preduzeću GIM omogućila povoljnije cene za nabavku minobacačke municije u odnosu na Jugoimport SDPR, iako upravo to pokazuju objavljena dokumenta.

Ulogom Branka Stefanovića u trgovini oružjem se još pre godinu dana bavila Balkanska istraživačka mreža, a tada je pisanje BIRN-a negirao lično ministar policije rečima da njegova firma nije prodala „ni jedan jedini metak“.