Dević: Društvo kontaminirano osećanjem nemoći, bez tračka optimizma

Vesti 12. maj 201910:14 > 10:14
N1

Srbija u Hrvatskoj uopšte više nije tema na žalost, i niti analitičari niti građani u temama u vezi sa Srbijom, poput njenog ulaska u EU, ne prepoznaju sopstvene interese, rekao je hrvatski autor dokumentarnih filmova Goran Dević.

Dević u Beogradu boravi u okviru 12. Međunarodnog festivala dokumentarnog filma Beldoks, koji je priredio i retrospektivu njegovih dela.

Govoreći o političkim prilikama u dve zemlje, on je rekao da je komentar franuskog poslanika Kristofa Lagarda iz desnocentrističke Unije demokrata i nezavisnih da je „Skandal u EU primiti Hrvatsku, a odbiti Srbiju“, liči na „ulagivanje marginalaca rubnim društvima“ u Evropi.

„Ulazak Srbije u EU u Hrvatskoj uopšte nije tema, naš prostor politički je toliko ispražnjen od realne političke borbe i sadržaja, da liči na gadno podgrejanu jučerašnju pozorišnu predstavu. Da li će Srbija ući u EU ni komentatori ni građani ne prepoznaju u tome sopstvene interese“, dodao je.

Najgore što se sledećoj generaciji može desiti i što jeste realna opcija, kaže Dević, to je da se oba društva nađu na suprotnim stranama blokovskih podela koje se nude trenutno.

„Srbija nije tema više uopste… ta dva društva jesu bliska i u nekom smislu spojeni sudovi, ali u političkom, analitičkom smislu, ne znam šta bi trebalo da se desi da Srbija postane tema u Zagrebu“, kaže.

Govoreći o svom filmu „U ime Republike Hrvatske”, on je rekao da države svakodnevno zarad svoje političke ideje dovode u pitanje nečije živote, i to čine na nivou velikih brojeva i ta normalnost nikome od nas nije čudna. „Ali kad to padne jednom pojedincu na pamet svima se pale crvene lampice“, dodao je.

Dević kaže da dosta stvari koje dokumentuje važi za ceo Balkan.

Iseljavanje građana je jedan od tema koje povezuju region, a Dević smatra da im se onima koji odlaze „ne može zameriti što beže“.

„Društvo je kontaminirano osećanjem nemoći, pasivnosti, nedostatkom vizije šta sa sobom, šta sa društvom, verovatno su tu i materijalni razlozi, a moguć je da je bitan razlog i to što gotovo niko u našim društvima ne vidi tračak optimizma, eventualno kad igramo fudbal na prvenstvima, tu se optimizam probudi, ali ubrzo opet zamre“, kaže on.

Fali nam ljudske poezije, zaključio je.