Dragan Ilić: U društvu gde nema dijaloga, govor mržnje postaje zamena

Vesti 19. jan 201910:33 > 10:38
N1

Novinar Dragan Ilić izjavio je u Novom danu TV N1 da ne vidi zašto bi odgovor na svake proteste bili izbori, a ne dijalog koji je jeftiniji, a verovatno i efikasniji. U društvu u kom nema normalne komunikacije i diskusije, zamana postaje komunikacija zasnovana na mržnji, koja je stigla do najvišeg nivoa vlasti, upozorava on.

Dragan Ilić će u petak, 25. januara, u Krokodilovom centru za savremenu književnost u Karađorđevoj ulici u Beogradu, moderirati književno veče “Hate poetry” na kojem će govoriti glumac Bane Trifunović koji je i jedan od lidera građanskih protesta u Srbiji.

Ilić je u Novom danu objasnio da je koncept “Hate poetry” književnih večeri nastao u Berlinu i da je ideja da poznate ličnosti javno čitaju mejlove i poruke mržnje koje dobijaju zbog svog rada, aktivnosti i uverenja.

“Ideja je da u društvu u kom nema normalne komunikacije i diskusije, zamena postaje komunikacija zasnovana na mržnji, pošto je taj govor mržnje došao i do Skupštine, i najvišeg nivoa vlasti. I kad te poruke, koje su nekad zaista jezive, čitate, dolazi do fenomena obesmišljavanja tog zla. Ljudi se smeju, jer zlo je banalno. Zoran (Kesić) uporno odgovara tim ljudima, i posle tri, četiri razmenjene poruke dolazi do promene vizure“, istakao je Ilić.

Ističe i da su „Hate poetry“ večeri lekovite, i da se na njima desi neka katarza. „Kada se te poruke podele sa ljudima oko vas, to pukne kao mehurić od sapunice, i tih sat vremena proleti. Reakcija je kao na stare horor crno-bele filmove, pa se smejete, to je jeziv smeh, ali lekovit“, objasnio je on.

Ilić je dodao i da veruje da Bane Trifunović ima bogatu arhivu poruka mržnje, naročito od kada vodi građanske proteste, i poručio mu je da ih skupi što više do petka.

„Bane je dospeo na vrh protesta kao lice koje je prepoznatljivo. Ono što je zeznuto je što se sad od njega očekuje da ljudima da rešenje (…) I sada će da ga pitaju u intervjuima šta misli o Kosovu, Trampu, Rusiji… On nije politički lider. Postoji ta konfuzija da li su protesti građanski ili politički koja je apsurdna. Kada se građani okupe i nešto traže, to je svakako politika, ali stalno postoji potreba da se oni gurnu u neku instituciju, u neku stranku, pa da vlast zna kako s njima“, istako je on i dodao da građanski protesti mogu da postave jasne zahteve, a to je jačanje demokratskih institucija u društvu, jer se u Srbiji o svemu odlučuje na jednom mestu.

Ilić kaže i da mu je veliko razočaranje posle 2000. godine bilo to što je model vlasti u zemlji ostao nepromenjen, i smatra da su za nedostatak institucija apsolutni krivci političari, kako oni koji su sada na vlasti, tako i oni koji su bili pre njih.

„I od ovih koji su u opoziciji se očekuje da se prestane sa praksom populizma. Nama ne treba samo smena vlasti, to smo već prošli, potrebna nam je dublja promena građenja institucija“, uveren je on.

Kaže da je čak i od pojedinih političara čuo da svoje ideje ne mogu da sprovedu u ovakvom sistemu, zbog čega, uprkos dobrim namerama, na kraju završavaju kao još jedan političar kojem narod ne veruje.

„Moramo da pružimo mogućnost da se sistem promeni. Svaki problem se rešava izborima. Čim imamo malo protesta – izbori! Zar ne bi umesto izbora, rešenje bilo dijalog. Jeftinije je, a verovatno i efikasnije“, smatra on.

U svojoj poslednjoj kolumni za nedeljnik Vreme, Ilić se osvrnuo na pozitivne vesti u medijima, poput slučaja vozačice autobusa Irene Ivić rodom iz Prokuplja, koja je spasila jedno dete u SAD. Smatra da su takvi sadržaji potrebni medijima, jer se time ne izveštava isključivo o samom događaju, već se promoviše određena vrsta ponašanja.

Bavio se, međutim, i slučajem potpredsednika Vlade Rasima Ljajića koji je tužilaštvu podneo prijavu protiv samog sebe, nakon višemesečnog klevetanja od strane Srpske radikalne stranke.

„Najmračnije je što je ministar policije rekao da trenutno nemaju podatke da je Rasim narko diler – nije, ali ne mora da znači. To znači: Vjerice, udri još“, zaključuje Dragan Ilić.