Sekulić o restituciji i jevrejskoj imovini: Srbija uradila što niko nije

Vesti 05. jan 201911:13 > 11:18
N1

Revizionizmom istorije se brišu monstruozni zločini u Srbiji, saglasni su Strahinja Sekulić i dr Haris Dajč. Zakon o otklanjanju posledica oduzimanja imovine žrtvama Holokausta koje nemaju živih zakonskih naslednika je i nazvan tako da se ukaže da Srbija ne želi da imovina do koje se došlo posle tako masovnog zločina ostane državna, ističe Sekulić.

Prema istraživanju CNN-a antisemitizam je i dalje živ u Evropi, sve više jača, a sećanje na Holokaust bledi. Jedan od četvorice ispitanika danas veruje da su Jevreji na neki način učestvovali u širenju sukoba i ratova širom sveta, a čak trećina zna malo ili ništa o Holokaustu. Kakva je situacija u Srbiji, vladaju li takve predrasude? Šta se dešava sa imovinom Jevreja koja je tada oduzeta? Inače, mogućnost podnošenja zahteva za restituciju jevrejske imovine bez naslednika ističe za manje od dva meseca.

Strahinja Sekulić, direktor Agencije za restituciju, kaže da se bliži kraj roka podnošenju zahteva, a da će sam proces odluke, prema njihovoj proceni, trajati ne duže od godinu, godinu i po dana. „Najveći deo posla smo završili u samom roku podnošenja zahteva. Naravno, govorim o osnovanim zahtevima, neosnovane odbijamo“, navodi.

Rok je bio tri godine samo za ovaj zakon, navodi Sekulić, dodajući da takav rok ne postoji nigde u Evropi gde je rađena restitucija. Plus rok po zahtevima za vraćanje komunalne jevrejske imovine, plus rok za vraćanje imovine građanima, što se dobije oko 10 godina, kaže. Država Srbija je dala najširi rok i svi koji su hteli, mogli su da podnesu zahtev i bili su informisani na koji način se podnosi zahtev, dodao je Sekulić.

Zahtevi posle roka će biti odbijeni kao neblagovremeni, kaže gost N1. On navodi da se ide ka okončanju postupka, da će imovinu koju mogu vratiti u naturi, a da je drugi deo procesa – finansijska podrška jevrejskoj zajednici. „To nije obeštećenje, nikako, jer Srbija nije vršila genocid da bi nekog obeštećivala, već je to podrška jevrejskoj zajednici u iznosu od milion evra godišnje, u narednih 20 godina. Sve dosadašnje obaveze je država Srbija ispunila. Šta se dešava u obavezama jevrejske zajednice u korišćenju tih sredstava, mi to ne znamo, nemamo informacije. Zasad mi ne vidimo efekte tih sredstava koje Srbija daje u sekundu, isplaćuje ih bukvalno u minut“, naglašava direktor Agencije za restituciju.

Dr Haris Dajč, iz Odbora za nadzor Zakona o otklanjanju posledica oduzimanja imovine žrtvama Holokausta koje nemaju živih zakonskih naslednika, kaže da je ovaj zakon bio prvi i jedini tako sveobuhvatan u Evropi. „Došli smo do jedne vrlo velikodušne situacije gde praktično jevrejske zajednice, kao pravna lica, nasleđuju imovinu koja de fakto nije bila njihova, koja je pripadala ljudima koji su nestali kao posledica Holokausta“, naveo je Dajč. On kaže da nikad ne može sa sigurnošću da se tvrdi da su porodice nestale, jer može da se pojavi i neki naslednik, i zato je bitno da jevrejske zajednice informišu javnost i državu o rezultatima zakona.

Smatra da se rezultati, koji se odnose i na korišćenje tih gotovo milion evra godišnje, ne vide dovoljno. „Moraju biti vidljivi i za našu javnost – konkretno kad su u pitanju istraživanja koja se odnose na Holokaust, za memorijalizaciju, za život te zajednice, ali takođe ono sa čim se zajednica susreće kao s priličnim izazovom, to je tih 20 posto za one koji su preživeli Holokaust u Srbiji, a koji žive u Srbiji ili van Srbije, i to daje jedan međunarodni kontekst celom ovom zakonu“, naveo je Dajč.

Zakonom je predviđeno da, ukoliko se kasnije pojavi neko od naslednika, da je zajednica dužna da tu imovinu preda nasledniku, objašnjava Sekulić.

On ističe da je zakon i nazvan tako da se ukaže da Srbija kao država ne želi da imovina do koje se došlo posle tako masovnog zločina ostane u državnoj svojini, već da se preda jevrejskoj zajednici. Sekulić dodaje da je postojala i želja da se time podigne svest našeg naroda o opasnostima antisemitizma, ekstremnog nacionalizma i u poslednje vreme neonacizma koji raste.

Dajč, govoreći o rehabilitaciji kvislinga iz vremena Drugog svetskog rata, kaže da je to jedan širok problem koji može da se prati još od početka devedesetih, koji traje u nekoliko etapa i koji je bio najjači u vreme vlade Vojislava Koštunice. Odbijanja Agencije (za restituciju) su, kako navodi Dajč, indirektno pomogla završavanju procesa restitucije. „To imamo u slučaju Milana Nedića… To je sad stalo, što je veoma važno. Ali, ono što je tužno je jedno opšte ćutanje, to da smo upali u zamku rehabilitacije kroz izjednačavanje učesnika u Drugom svetskom ratu, i tu je i sama jevrejska zajednica vrlo često bila veoma tiha. S tim u vezi, aktivnost koja je postojala od strane Jevrejske opštine Beograd, koju sam pokrenuo pre dve i po godine, uz koordinisanu pomoć intelektualaca, istoričara i uz odbijanje Agencije za vraćanje imovine Nedićevim naslednicima, dovela je do onoga što smatramo jednom veoma važnom promenom“, navodi Dajč.

Jevrejske zajednice su devastirane svuda i zato su ćute, dodaje. Dajč navodi da je u prethodnoj epohi postojala navika ćutanja te zajednice, dok je nacionalizam jačao. Slučaj Srbije je vrlo važan, jer je ona jedan od najboljih primera i samim tim je veoma bitno da ovaj proces ima što bolje posledice kako bi se koristio u istočnoevropskom i centralnoevropskom kontekstu, gde imate te zajednice koje su dobrim delom uplašene, istakao je gost Novog dana.

„Neće se vraćati imovina pripadnika okupacionih snaga“

Sekulić dodaje da je zakon jasan, da se u njemu kaže da se ne vraća imovina pripadnicima okupacionih snaga i njihovim naslednicima. Bilo je, kaže, žalbi i tužbi, i dodaje da sud može da donese presudu koja je za Agenciju upravni akt. „Agencija to neće uraditi nikad, sramno je samo rehabilitovanje okupatora… Mi u tome učestvovati nećemo“.

Srbija tu gde je, na Balkanu, i sa statusom gde je, uradila je ovim zakonom nešto što niko u Evropi nije uradio, i kad je donet, u skupštini nije postojao nijedan glas protiv, čak i uzdržanih, ističe Sekulić. Želeo bih da stigne priznanje za Srbiju, kao države koja je nešto tim povodom uradila, dodao je.

Sekulić kaže da svim ovim žele da osvetle i razne druge stvari, pa je na primer naveo da na Ledinama postoji jevrejsko groblje u kom su sahranjeni žene, deca i invalidi, a da za to 99 odsto Beograđana ne zna.

Sekulić navodi i da je na jevrejskom groblju u Zemunu sahranjeno 6.000 Srba sa Kozare, koji su posle nemačke ofanzive tu dovezeni i sahranjeni u masovnoj grobnici. Kad govorimo o revizionizmu i rehabilitaciji, ta kultura sećanja ne odnosi se samo na jevrejsku zajednicu, dodaje gost N1. „Želimo da, zaista, otpočne proces sećanja na sve žrtve Drugog svetskog rata da bi se sačuvali od pošasti neonacizma i šovinizma“, rekao je Sekulić.

Revizionizmom istorije se brišu monstruozni zločini, kao što je ubijanje invalida, zaključili su gosti Novog dana.