Marković: Živimo u strahu koji je dobio patološke razmere

Vesti 15. nov 201819:54 > 19:55
N1

"Živimo u strahu koji je dobio patološke razmere, a život u strahu može da utiče na ljude i da ih poremeti. Meni se čini da je to mehanizam totalitarnih vlasti, da se vlada strahom i to je jedan od recepata kako da se ljudi drže u pokornosti", kaže reditelj Goran Marković.

Goran Marković bio je jedan od učesnika tribine u Lazarevcu, koja je bila posvećena antifašizmu, a za koju je direktorka biblioteke navela da se pretvorila u politički skup.

POVEZANE VESTI:

„Gosti su bili karikaturisti, pisac i reditelj, koji nemju političke ambicije. Sala je bila puna, interesantna priča s publikom, mislim da je bio predsednik DS, nisam video nijednog drugog učesnika političkog života, čak i da jetse mislim da je besmislemno da uklonite karikature. Ta žena je upravnica biblioteke, Lazarevac nema ništa sem biblioteke, to je centar civilizacije u tom gradiću. Dođu umetnici i otvore izložbu, a onda je sutra upravnica skine. To je besmisleno, govori samo o strahu. Veliki je strah i među narodom i među vlasti. Mislim da se ta žena uplašila, da je morala nešto da učini, uplašila se za svoje mesto, za platu. Meni je žao te žene, ona je to u panici uradila i to govori o klimi u društvu“.

Govoreći o situaciji u Narodnom pozorištu, Marković je rekao da misli da bi upravnik Dejan Savić otišao dostojanstveno, ali da mu, kako kaže, to ne daju, „jer će se time demonstrirati da nisu uspeli sve da drže pod kontrolom“.

„On je godinama bio v.d, pošto nije izbaran na način koji je legalan, na Vladi mu niko nije dao paraf, onda je ceo UO pozorišta podneo ostavku, onda je izabran novi UO koji je izbrao njega. Svi koji rade u pozorište te neće, to je važno, ljudi govore da neće da im on upravlja. Ne verujem da je u pitanju sujeta, već strah, jer zna da se oni koj su mu pomogli da boravi tu takođe plaše šta će biti ako se napravi pukotina, šta ako ne kontrolišemo jedan deo. Sveopšti strah i kod ljudi koji su u najužem delu vlasti i kod njihovih poslužnika, kao i kod ljudi koji se plaše za svoju egzistenciju. Naravno da su umetnici na strani kolega u Narodnom pozorištu, jer su njihovi zahtevi ljudski. Ta situacija traje šest godina i celo pozorište je počelo da se raspada, fizički se raspada. Pojedini delovi ne funkcionišu, sve je otišlo dođavola jer se upravlja po političkim nalozima. Ne možete da upravljate, a da vas dve trećine pozorišta smatra nesposobnim. Ako Savić ostane, biće prisilni umetnik, znači biće ništa“.

Marković je rekao da smatra da je vlast „rigidna i primitivna“, kao i da živimo u lošim političkim okolnostima.

„Karikatura je jako važna, ako možete da u crtežu izrazite ono što ljudi osećaju i šta ih tišti i da to možete da prikažete to je vrlo važno, ako je to zabranjeno, ako će neka upravnica da se trese nad svojojm sudbinom onda tu nema mesta kulturnoj klimi“.

Govoreći o odnosu države prema filmu, Marković je rekao da je konkurisao nekoliko puta za sredstva, ali da ih nije dobio.

„Pretpostavljam da im se nije svidelo ono što sam napisao, ne verujem u zaveru. Ako uzmete da je predsednik UO Filmskog centra veoma uticajna ličnost – Jelena Trivan, koja je bila u DS pa u SNS, jasno vam je da ima određene zadatke. Ona mora da stalno dokazuje da veruje u nešto u šta ne veruje. Oni drže nju u strahu, po meni. Taj UO, koji je jedna pristojna ustanova, odjednom je popunjen odanim ljudima koji će to kontrolisati i sprečiti da nešto ne prođe. Nije to samo Lazarevac i Narodno pozorište, celo društvo je prožeto tim ljudima“, zaključuje Marković.