Srbi na zadušnice u Prištini, ponovo oskrnavljeni spomenici

Vesti 03. nov 201817:04 > 17:09
N1

Raseljeni prištinski Srbi, organizovano, sa dva autobusa, iz Niša i Beograda, kao i interno raseljeni Prištevci iz sela u okolini Prištine, obišli su, na Mitrovdanske zadušnice, delimično očišćeno gradsko pravoslavno groblje u Prištini. Ponovo su oskrnavljeni pojedini spomenici.

Takođe, pravoslavni vernici iz severnog dela Kosovske Mitrovice i ove godine na Mitrovdanske zadušnice posetili su grobove svojih najmilijih u južnom delu grada. Slika ista, oko 80 odsto spomenika porušeno. Uprkos obećanjima, nijedan spomenik nije obnovljen, prenosi Kossev.

Raseljena Prištevka, Verica Ristić je rekla za Betu da je ta porodica stara srpska porodica koja u Prištini živi oko 400 godina.

’’Ovde iza stare kapele su grobovi svih predaka moga supruga. Za prošle Zadušnice sve je bilo tu. A, evo danas su ti grobovi oskrnavljeni. Porušeni su stari kameni spomenici. Takav kamen više ne može da se nađe. To je strašno vandalstvo’’, rekla je za Betu Ristićeva.

Paroh prištinski, jerej Saša Mitrović, koji je služio pomen, rekao je novinarima da je na groblju i na zadušnicama ista slika kao i za prošle zadušnice.

’’Iako uredno svake godine nadležnima dostavljamo zahteve da se groblje redovno čisti, i ove godine je deo groblja očišćen,a deo je zarastao u razno rastinje’’, rekao je Mitrović.

On je pozvao raseljene Srbe da ne izmeštaju posmrtne ostatke svojih srodnika, jer su radnici rekli novinarima da su rođaci odneli posmrtne ostatke svog upokojenog srodnika u mesto gde oni danas žive.

Pesnikinja, Radmila Todić Vulićević, raseljena Prištevka, rekla je da su na gradskom prištinskom groblju pored Srba sahranjeni i pripadnici drugih naroda. 

Po njenim rečima ima tu i Rusa, katolika Albanaca koji se u poslednje vreme sahranjuju na posebnoj parceli, a tu je i novo jevrejsko groblje. 

„Tu u centralnom delu nalazi se i spomen kosturnica učesnicima Velikog rata. Naš veliki solunac,Trajko Dimitrijević sedam godina se trudio da dobije od opštine 5 ari prostora da bi napravio spomen kosturnicu svojim palim ratnim drugovima. Kao i spomenik zahvalnosti svojim saborcima, francuskim vojnicima. To je učinjeno 1984. kada su postavljena ta dva spomenika. Poslednjih godina vidimo da tu niču neki novi spomenici, kao što je spomenik nekom za nas nepoznatom austrijskom vojniku. Mi ne znamo ko je to postavio. A ove godine je nikao i jedan spomenik kao stena francuskim vojnicima, a da mi ponovo o tome ne znamo ništa. Ali tu se vijori zastava Francuske i mi se nadamo da je to ono prijateljstvo naših slavnih ratnika’’, rekla je novinarima Todić-Vulićević. 

Zagorka Mirković je rekla za Betu da je i njena porodica starosedelačka prištinska porodica koja je posle sukoba raseljena u Niš. 

’’Od raznog rastinja jedva smo sin i ja uspeli da priđemo grobu koji na sreću nije razrušen kao drugi oko njega. Sva sam izgrebana od raznog trnja. I pored svega vratila bih se jer u Drinskoj ulici u Prištini još uvek je naša kuća, ali mi ne znamo ko sada živi u njoj. Vratili bismo se ako bi situacija bila kao pre rata’’, rekla je za Betu Mirkovićeva. 

I njen sin Aleksandar Mirković, koji je sa šest godina odveden u izbeglištvo, rekao je za Betu da bi se vratio u rodni grad ako bi uslovi za život bili isti kao u drugim evropskim zemljama. 

Raseljeni prištinski Srbi iz Beograda rekli su za Betu da su obavešteni da u opštini Priština postoji spisak imena raseljenih Srba kao i zahtev za povratak u grad Prištinu.